Kažu da je mogao preživjeti i armagedon: Zlatni pir Mercedesove legende
123 se vozi i u Ključu
Popularni stari Mercedes W123 (stotinu dvadeset trojka) ove godine, baš kao i autor ovih redaka, slavi 50. rođendan. Ovi automobili još su davno ukopali svoje prve vlasnike, ali i danas se voze na našim cestama izazivajući respekt. Odlikuju ih dugotrajnost, izdržljivost, udobnost, mehanička jednostavnost njemačkog kvaliteta i minimalna elektrika. Tu su zadnju riječ imali inžinjeri umjesto današnjih uprava u automobilskim industrijama kojima je profit najvažniji. Sve do kraja osamdesetih su se proizvodili, a zatim je nastavljena nova linija W124. Ova dva, masovno proizvođena modela, smatraju se kultnim klasicima koji mogu preživjeti i armagedon.
Što stariji, to skuplji
Moja 123 nije mogla više, pragovi i sicevi su propali, hrđa u podnožju i na blatobranima, sajla od ručne prekinuta, dizel- gasovi pri svakom startu napune kabinu, osovina prolupala i još mnogo toga. Novinarski budžet je takav da nisam u stanju kupiti novo niti kvalitetno održavati vozilo, pa se taktika sastojala u tome da svakih osam godina za oko hiljadu maraka kupim 123-ku i vozim dok može, a može nevjerovatno dugo. Nikad neću ni voljeti ni tražiti drugi auto, mislio sam, a onda su u međuvremenu deset puta poskupjeli, pa su mi postali nedostižni.
U cijelom svijetu im je skočila vrijednost, hipsteri su ih otkrili, potražuje ih nova generacija koja uživa u retroklasiku. Oldtimer je bio i prije dvadeset godina, ali su tada bili jeftini. Unatrag samo nekoliko godina i kupci sa Bliskog istoka počeli su ih kupovati na našem terenu, ispričao mi je Elvir Žunić, vlasnik autootpada iz Livna.
Kroz njegove ruke prošlo je na hiljade automobila, još kao dijete otac mu se bavio Mercedesima, a zatim su on i njegov brat blizanac Selvir nastavili tradiciju u Livnu.
Unutrašnjost pršti od udobnosti i luksuza
- Poskupjele su i 124-ke, ali se još mogu naći povoljno. One su još i bolje, njemački inžinjeri su tu usavršili rješenja, pogotovo kod modela sa širokom lajsnom, koja ih bolje štiti od korozije. Jači su, brži, udobnost je tu, mehanički su jednostavni, vrlo malo šta ima da se pokvari. Znam mnogo fanova i jednog i drugog modela, teško je reći kojih ima više, ali za sve važi da ih mnogo cijene i vole, ispričao nam je Žunić.
I Elvir ima 50 godina, a ima i sina koji će nastaviti njegov posao. Fan klubovi Mercedesa iz cijelog svijeta ovakvim ljudima žele dizati spomenike, jer malo je onih koji svoj mehaničarski talenat troše u restauraciju starih Mercedesa, produžavajući im život za još koju deceniju.
123 se vozi i u Ključu
A Mercedes 123, konkretno, drži nekoliko svjetskih rekorda. Proizvedeno ih je više od tri miliona. Jedini iz svoje generacije i danas gaze cestu dnevno saobraćajući. Najčešće je vozilo za taksiste cijelog svijeta, a jedan od njih u Istanbulu drži i rekord od devet miliona pređenih kilometara. Većina njih prekuca brojač, samo što se instrument-tabla češće pokvari nego auto, tako da brojka ostane zamrznuta između tri i četiri miliona kilometara. Takav sam brojčanik zatekao još 2015, kada sam kupio 123-cu i vozio je od tada svaki dan.
Elvir Žunić iz Livna: To su najkvalitetnija vozila
Na kraju sam sretan što ga je livanjski car Mercedesa Elvir Žunić uzeo i što će se njegovi dijelovi raspršiti po cijelom Bliskom istoku, baš kao i saharski pijesak koji oni nekada vrate ovamo nama.
Hercegovci i Mercedesi
- Vaš teren po Krajini i nije baš za njih, klima je takva. Onda mnogo sipate soli po cestama zimi. Uz to i vlažnost brzo propadaju. Kod nas je mnogo više suho vrijeme i Mercedesi su bolje sačuvani, a svima je poznato kakvi su Hercegovci za Mercedese. A kako i ne bi bili, to su najkvalitetnija vozila koja, ako se fino održavaju, mogu nadživjeti sve što se kreće po cestama, priča nam Žunić.
Ljubitelja Mercedesa 123 ima i među Bišćanima
Opraštajući se od 123-ke, naviru mi sjećanja na sve njene vjerne navijače i vlasnike koje sam upoznao na drumu. Japa, komedijaš, pčelar i muzičar iz Sane, rahmetli Nermin Bečirbegović, voditelj radio showa Lov i ribolov, Turčin krojač koji živi u Bihaću, kao i majstor Mravak i onaj šeširdžija sa zelenom 123-kom koji se uvijek može vidjeti pored Une na ulazu u Bihać. Zatim pravnik Džef iz Cazina, jedan od naših najboljih pilota dronova, moj komšija profesor Karat, dvometraš koji je virtuoz na harmonici. Upoznao sam ih mnogo, ali ne i onoga što je tražio da ga, umjesto u kovčegu, sahrane u 123. Mislio sam tako ću i ja završiti. Da ću kupiti dobro očuvanog i uredno ga servisirati do kraja života. Takvi su danas od 10 do 20 hiljada maraka na oglasima. Kasno je sada, već je otišao u legendu. Ipak, ova legenda na četiri točka pružila je nekoliko dobrih decenija kvalitetne službe i radnicima na minimalcu. Zato, slava mu.
