Novi adut sportskog turizma: Područje nekadašnje Jugoslavije – pravi penjački El Dorado

Razvoj sportskog penjanja u Sloveniji, Hrvatskoj i drugim dijelovima zapadnog Balkana godinama doživljava snažan uzlet, a uporedo se oblikuje i sve prepoznatljiviji penjački turizam. Ono što je nekada bila nišna aktivnost entuzijasta, danas postaje ozbiljan dio turističke ponude. Pojedine destinacije to su na vrijeme prepoznale i u penjanje počele planski da ulažu.

U malom mjestu Mirtoviči, tik uz slovenačko-hrvatsku granicu, prošle godine otvoreno je prvo prirodno penjalište sa više od 60 smjerova - Orlovska stijena. Stijena koja se uzdiže iznad rijeke Kolpe i na vrhu otvara pogled koji oduzima dah, uređena je uz podršku općine Osilnica, zahvaljujući predanom radu opremača slovenskih penjališta.

Od kada je otvoreno, penjalište po lijepom vremenu posjećuju penjači iz Slovenije i Hrvatske, ali i iz Italije. Naša općina je poznata po prirodnim ljepotama, a ovo je još jedan snažan podsticaj razvoju sportskog turizma, kaže gradonačelnica Osilnice Alenka Kovač.

Općina ima svega 330 stanovnika, ali ju je prošle godine posjetilo 4.600 turista, koji su ostvarili čak 10.500 noćenja.

Razvoj sportskog penjanja godinama bilježi izuzetan procvat kako u Sloveniji, tako i širom prostora nekadašnje Jugoslavije. U Sloveniji razvoju ovog sporta dodatni zamajac daju i izvanredni takmičarski uspjesi sportskih penjačica poput Janje Garnbret. Penjači tako postaju značajni turisti – gosti koji ne dolaze samo na dan, već ostaju duže, troše lokalno i često produžavaju sezonu tamo gdje bi ona inače odavno bila završena.

U zagrljaju osapske stijene

Među najpoznatijim penjalištima u Sloveniji su osapska stijena i obližnja Mišja peč. Nalaze se iznad sela Osp, jednog od najstarijih u Sloveniji, smještenog pod Kraškim rubom, poznatog po bogatoj naseljskoj baštini i arheološkim ostacima kod pećine Grad. Penjači Osp i Mišju peč poznaju kao izuzetne stijene koje već više od tri decenije nude smjerove svjetskog ranga. Ove lokacije, a posebno Mišju peč, pored rekreativaca, posjećuju i najbolji sportisti svijeta – od Janje Garnbret do Adama Ondre, Laure Rogore i Jakoba Šuberta. Prijatna primorska klima omogućava penjanje gotovo tokom cijele godine. Slični uslovi vladaju i u obližnjem Črnom Kalu, dok se tokom ljetnih vrućina penjači radije sele ka Kotečniku i Čreti u Štajerskoj ili ka penjalištima Gorenjske. Slovenija danas, na sunčanoj strani Alpa, broji oko 140 prirodnih penjališta, uz procjenu da između 10.000 i 20.000 domaćih sportskih penjača redovno posjećuje stijene, kojima se pridružuju i brojni gosti iz Italije, Hrvatske, Austrije, Češke i drugih evropskih zemalja.

Osapska stijena se prostire iznad Osapa, jednog od najstarijih slovenačkih sela, smještenog ispod Kraškog grebena/Jaka Ivančić/USTUPLJENE FOTOGRAFIJE

Jurij Ravnik, trener sportskog penjanja i jedan od istaknutijih članova projekta Opremimo slovenačka penjališta (Osp), podsjeća da su penjači osamdesetih i devedesetih godina često bili mladi entuzijasti koji su stopirali i spavali pod stijenama, što je ponekad ostavljalo loš utisak.

- Danas je profil penjača potpuno drugačiji. To su ljudi sa poslom, koji traže udobnost, apartmane ili druge oblike smještaja, koji nakon penjanja odlaze na dobar obrok, kupuju lokalno vino, ulje i druge proizvode. Najčešće dolaze na više dana, često van sezone. Penjači su dobri turisti, kaže Ravnik, navodeći kao primjer Kalimnos u Grčkoj, kao i destinacije u Španiji i Francuskoj koje su izgradile ekonomiju upravo na penjačkom turizmu.

Neophodna saradnja općina i države

Ravnik ističe da se kroz projekat Osp ulaže u bezbjednost i opremanje penjališta, u saradnji sa vlasnicima zemljišta i organizacijama za zaštitu prirode.

- Ali to nije dovoljno. Moraju biti uključeni svi – od lokalnog stanovništva do općina, države i Slovenačke turističke organizacije. Razvoj penjališta i penjačkog turizma moguć je samo zajedničkim djelovanjem“, napominje on. Trenutno se opremanje finansira gotovo isključivo kroz donacije i volonterski rad, kroz projekat Osp.

Iako postoje pozitivni primjeri, poput nove stijene u Osilnici i saradnje sa općinom Koper, većina aktivnosti je i dalje stihijska.

- Potencijal za razvoj penjačkog turizma u Sloveniji je ogroman, ali ne znamo kako da ga dovoljno dobro iskorimo, zaključuje Ravnik, dodajući da sličan potencijal postoji i širom bivše Jugoslavije i u Albaniji.

- Ovo je izuzetno atraktivna penjačka regija koja bi se mogla ponuditi kao jedinstven proizvod, misli Ravnik, jer je penjačka zajednica u ovom regionu veoma blisko povezana.

Opremačica smjerova

Jedna od najproduktivnijih i rijetkih žena među opremačima penjališta je Betka Galičič. Nakon alpinističke karijere posvetila se sportskom penjanju, a 1999. godine počela je i sama da oprema slovenačka penjališta – kako kaže, da bi mogla da se penje kod kuće. Opremila je sva veća slovenačka penjališta – od Crnog Kala, Ospa i Kotečnika – i mnoga manja, a obilježila je i smjerove u hrvatskom kanjonu Buzeta i Čikoli, gdje postoji čak 125 njenih smjerova, a jedan sektor je čak i nazvan po njoj.

Uvjerena je da je za razvoj penjališta ključna lokalna zajednica.

- Potrebno je sve urediti sistemski. Svi bi turizam, ali ne i turiste, kaže, dodajući da ne razume kad ljudi ne žele da uberu novac koji im je ispred nosa. Sagovornica se slaže da je saradnja uvijek lakša kada su uključeni i mještani.

Slovenački penjači, međutim, nisu usavršavali svoje vještine samo na domaćim penjalištima, već i na hrvatskim stijenama. Naprimjer, u vodiču za penjanje za Paklenicu navodi se da je nova era počela 1976. godine, kada je poznati slovenački alpinista Franček Knez prvi put posjetio kanjon, promijenivši shvatanje penjanja, jer riječ „nemoguće“ za njega nije postojala. Slovenački penjači su i danas među najbrojnijim posjetiocima hrvatskih penjališta, a sve više posjećuju i Bosnu i Hercegovinu, gdje su posljednjih godina također ustanovljena nova penjališta.

Penjanje kao dodatna turistička ponuda

Tradicija penjanja u Hrvatskoj možda nema tako dugu historiju kao Slovenija, ali i tamošnja penjačka zajednica raste.

- Ovaj sport je postao popularan i pristupačan. Ima i više penjačkih dvorana, pa broj penjača raste širom zemlje, kaže jedan od legendarnih hrvatskih penjača, Boris Čujić, koji je popeo brojne prvenstvene smjerove u Paklenici, a ostavio je trag i na drugim hrvatskim penjalištima. Čujić napominje da je sportsko penjanje možda rasprostranjenije u Sloveniji, ali se penjački turizam više razvija u Hrvatskoj, prema njegovim riječima:

- Mnoge destinacije u našoj zemlji su shvatile da penjanje može predstavljati dodatnu turističku ponudu i privući određeni krug gostiju.

U zemlji već postoji između 120 i 130 prirodnih penjališta. Najpoznatija su svakako Paklenica, kanjon Čikole, Omiš i okolina, Buzet, ili Istra i Hvar.

- Balkan i dalje ima izvanredan potencijal za razvoj penjališta, ne samo u Sloveniji i Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji ima dosta lokacija gdje još niko nije opremio prirodne zidove. Ovo područje je pravi penjački El Dorado, kaže Boris Čujić. On ističe da je prednost ovog regiona što je dostupan automobilom.

Najpoznatije stijene za penjanje u Hrvatskoj su svakako one u Nacionalnom parku Paklenica (NPP), koje posjećuju planinari i penjači. Kanjon sadrži i klasična mjesta za sportsko penjanje i brojne dugačke, bušene smjerove, koji na najvišem zidu, čuvenom Anića kuku, mjere i do 350 metara, a na vrhu nagrađuju penjače veličanstvenim pogledom na zaliv i okolna ostrva. Rashlađivanje u bazenima ili moru nakon penjanja smjerom je posebna nagrada, posebno u vrućim danima.

Nacionalni park Paklenica posjeti između 130.000 i 140.000 ljudi godišnje/Ivan Čorić/ NPP/ USTUPLJENE FOTOGRAFIJE

U nacionalni park Paklenica godišnje dođe između 130.000 i 140.000 posjetilaca. Prema podacima NPP-a, najviše penjača ga posjećuje prije i posle sezone. Posebno je živo oko 1. maja, kada se tamo tradicionalno održava međunarodni susret penjača. U to vrijeme, u kanjon i Stari Grad hrle i slovenački penjači, koji inače tokom cijele godine posjećuju Paklenicu, gdje su se trenirali i brojni slovenački alpinisti. U NPP-u objašnjavaju da su, pored Hrvata, najčešći gosti Njemci, zatim Slovenci, Englezi i Poljaci. Od penjača također zarađuju za život okolni kampovi i vlasnici apartmana, a popodne i uvečer ova zajednica se često okuplja u restoranu Dinko, koji je poznat po odličnim ribljim jelima..

Impozantne stijene kanjona Čikole

Malo južnije u unutrašnjosti, blizu Šibenika, proteže se kanjon Čikola, okružen impozantnim zidovima od žute i sive stijene. Tamo je u posljednjoj deceniji izraslo jedno od najvećih penjališta u Hrvatskoj, gdje, pored mještana, možete sresti mnoga slovenačka lica, posebno tokom novembarskih i novogodišnjih praznika. Članovi penjačkog kluba Teton iz Šibenika mnogo su pomogli u razvoju penjališta, a većinu penjačkih smjerova opremili su Boris Čujič, Igor Čorko i Betka Galičič, po kojoj je i jedan sektor dobio ime. Predsjednik Tetona, Pere Županović, kaže da je sve počelo evropskim projektom, čija je svrha bila da se ponuda na rubu Nacionalnog parka Krka dopuni vija feratom, ziplajnom i penjalištem.

Penjalište se najviše razvilo, tako da danas tamo možete pronaći skoro 400 smjerova, dužine do 40 metara.

- Ovo su atraktivni zidovi, pa dolazi sve više penjača, produžavajući sezonu mještanima, kaže Županović. Za sada je obezbjeđivanje opreme za uređenje smjerova uglavnom prepušteno pojedincima, ali traže sistemsko rešenje. Međutim, općina Šibenik je nedavno finansirala uređenje sjenovitog penjališta Promina, jer je željela da osigura ponudu za penjanje i leti.

Penjališta se razvijaju i na ostrvu Hvar, gdje su općine Hvar i Jelsa ovo prepoznale kao dio turističke ponude koja privlači goste van sezone. Od prošle godine plaćaju mještaninu Fabijanu Beliću da se brine o održavanju i razvoju penjališta.

- Ranije sam zimi išao na Island da radim, ali sada su mi obezbijedili prihod, tako da mogu da ostanem kod kuće i brinem o tome, objašnjava Belić.

Na Hvaru već imaju 12 penjališta sa 500 smjerova, a planiraju da ove godine urede dodatnih stotinu.

- Za Novu godinu na ostrvu je bilo dosta Slovenaca. Dolaze i Njemci, Austrijanci, Česi i, naravno, Hrvati, primjećuje sagovornik.

Penjački procvat u BiH

U Bosni i Hercegovini se u posljednjih deset godina također razvija sportsko penjanje, sa više od deset uređenih penjališta, među kojima se ističu Blagaj, Pecka, kanjon Tijesno, Kameni most.... Predsjednik sportskog penjačkog kluba Blagaj, Haris Čusto, objašnjava da je sve počelo sa penjačem iz Sarajeva koji je video potencijal za penjalište u srednjovijekovnom gradu Blagaju. Tako su 2014. godine tamo počeli da uređuju smjerove, kojih sada ima više od 240, a razvila se i mala lokalna penjačka zajednica sa oko 20 aktivnih članova.

U Blagaju već pet godina organizuju penjački festival/Arhiv SPK Blagaj/ USTUPLJENE FOTOGRAFIJE

Dobru polovinu njih opremili su mještani, a ostatak su bili Slovenci, Austrijanci, Njemci i drugi koji su željeli da tamo ostave svoj trag. Prema Čustovim riječima, penjalište godišnje posjeti oko 5.000 penjača. Posljednjih pet godina organizuju i festival penjanja, a profit od toga se zatim koristi za finansiranje održavanja i razvoja penjališta. Uskoro će otvoriti i penjački dom, koji će moći da primi 20 ljudi.

- Blagaj je turistička destinacija, pa su i lokalni stanovnici dočekali penjače širom otvorenih ruku, jer osiguravaju posjetu van turističke sezone.

- U Blagaju se može penjati tokom cijele godine, zaključuje Čusto.