Zamamni ples Erosa
Umjetnica Lea Jerlagić/
(Ukratko o izložbi “Intima” autorice Lee Jerlagić)
O kreativnom uzletu i silini Emotivnog u slikanim i crtanim zapisima te konstruktima Lee Jerlagić se treba pisati i kazivati. Crtež/slika kao iskonska alatka umjetnikovog uma i nauma provocira, inspirira te kreira Vidljivo i Zatajno koji stvaraocu (u mističnoj sinergiji) i oblikuju ovozemaljski put. Takvog sustava stvari je svjesna i Lea Jerlagić.
Autorica već duži niz godina inzistira na nepatvorenom, nekalkuliranom te savjesno ustrajnom predstavljanju sopstvenog Ja kroz znalački (ali i transu nalik) “dnevnički” predočeni vizualni svijet u kome je glavni akter, ali i narator sam Eros. Senzualna je to, na momente i eksplicitna, storija o ljubavnoj igri, Ljubavniku, strasnoj predstavi punine života te njegove srži..., ali uz sve navedeno niti slučajno ne želim ukomponirati momenat vulgarnog u njegovoj pojavnoj/deskriptivnoj nizini.
Ekspresivno uobličavanje antropomorfnog, manifestivnog te (nužno) i mimetičkog opjevavanja polaznog sadržaja očigledno korespondira sa autoričinom fascinacijom sličnim motivima iz dalekoistočne grafičke i slikarske baštine, kao i sa radovima rodonačelnika ekspresionizma europske tradicije.
Lea Jerlagić nedvojbeno znalački vodi proces tkanja sopstvenog doživljaja zanosa, oduhovljenih tjelesnih spletova unutar erotske međuigre, ni za časak ne odstupajući od uvažavanja studiranih te spoznanih postulata akademskog. Unutar svake pojedinačne slikane predstave obitavaju uzdah, jecaj, krik, ali i poetsko profiliranje te uobličavanje Erosa, koji, kako sam već natuknuo, suvereno dirigira čulnim i perceptivnim senzorima promatrača - Svjedoka predočenog autoricinog djela.
Neupitno/neumitno, zahvaljujući osobnoj spoznaji Erosa, sve to je iskusila i sama umjetnica. Upravo stoga, ove slikarske performanse i jesu autentične, ali i ekstatične. One su iskrene. One su doživljene/proživljene.
Ne može se definitivno utvrditi da li su ovi Živi upravo takvi zahvaljujući zagrljaju, strasti, bilu kojim njihova tijela pulsiraju ili su oni živi usljed Smrti, želje za osjetilnim u nama samima - zarad skrupula, lažnog morala te mimikrije.
Jerlagićeva niti ne pokušava zatomljivati vlastite nagone i porive. Dajući im vizualni identitet, ona rađa život - ona slavi život. Pretpostavljam da je prvotna misija umjetnika i svrsishodnost njegova određenja upravo tim naumom dobrano ostvarena.Danis Lan Fejzić
