Zastrašujući niz mogućnosti: Strastvena potraga za smislom, identitetom i istinom
Predstava "Jezik kopačke"/
“Autorski tim predstave uspješno spaja dokumentarno, generacijsko i poetsko kazalište u precizno strukturirano scensko djelo koje na svjež, suvremen i komunikativan način progovara o identitetu, pripadanju i klasnim razlikama. Nogomet kao polazišna točka postaje snažna društvena metafora, razumljiva i bliska publici. Redateljski koncept osigurava jasnoću i ritam, dok glumačka izvedba donosi visoku razinu energije, emocionalne uvjerljivosti i kolektivne preciznosti.”
Intimistička drama
Dio je to obrazloženja kojim žiri 38. Gavellinih večeri, Senka Bulić, Paolo Tišljarić i Dragiša Ćurguz, održanih od 20. do 30. novembra u Zagrebu, predstavu “Jezik kopačke” ocjenjuje kao najbolju od ukupno osam izvedenih tokom ove smotre. Kazališni je to autorski projekt što ga je i sarajevska pozorišna publika mogla pogledati na ovogodišnjem MESS-u, a prije toga igrana je i na 70. Sterijinom pozorju u Novom Sadu, gdje je također ovjenčana brojnim nagradama: publika ju je proglasila za najbolju na festivalu, a pripala joj je i nagrada za tekst suvremene drame, scenski pokret kao i neke glumačke izvedbe. Praizvedena je sredinom septembra prošle godine, redatelj i dramaturg je Borut Šeparović, on i Filip Rutić potpisuju adaptaciju i kontekstualizaciju teksta Ivana Ergića i Filipa Grujića, a gledamo glumački ansambl Zagrebačkog kazališta mladih predvođen Rakanom Rushaidatom u roli oca glavnog lika (u Novom Sadu ovjenčan nagradom za glumačku bravuru), Bernardom Tomićem u ulozi tog glavnog lika, Davida Polovine, nogometaša (najbolji mladi glumac također na Sterijinom pozorju), a uz njih igraju i Ugo Korani, Lucija Šerbedžija, Nikolina Prkačin, Anđela Ramljak, Hrvojka Begović, Barbara Prpić i mnogi drugi.
Autori će u programskoj knjižici zapisati da je komad “...nastao s idejom i željom da se ispriča jedna intimistička drama kojom možemo unijeti više svjetla u pozadinu nogometnog svijeta, posebno u njegov mračni dio. Namjera je bila kreativno progovoriti o privatnosti, pa i intimnosti nogometaša – dakle, to je priča o nogometu, a putem nogometa i o društvu, pa i o nama samima...” Scenografija, video i multimedija djelo je skupine Montažstroj koju Šeparović već desetljećima vodi i to na tragu, kako primjećuje Matko Botić, misli Borisa Arvatova, pozorišnog teoretičara bliskog Mejerholdu, da teatar treba postati “eksperimentalni laboratorij koji surađuje sa socijalnom praksom, pri čemu će laboratorijski materijal biti čovjek koji djeluje u materijalnoj okolini”. Na tim premisama gradi se i spomenuta predstava.
Žiri je Ivana Plazibata, redatelja predstave Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka, “Vještice iz Salema” Arthura Millera, proglasio najboljim, uz obrazloženje da njegova režija “...uspijeva istodobno očuvati dramsku monumentalnost predloška i otvoriti je suvremenoj publici kroz preciznu psihološku razradu likova, čist mizanscen i snažan osjećaj za vizualno. Redatelj vješto balansira kolektivne prizore i intimne ispovjedne trenutke...” Najbolja glumica 38. Gavellinih večeri, po ocjeni žirija, jeste Jasna Đuričić u predstavi “1981” Novosadskog pozorišta (Ujvideki szinhaz) u režiji Tomija Janežića, a ista nagrada glumcu pripala je Ozrenu Grabariću u predstavi “Cyrano de Bergerac” Edmonda Rostanda GDK-a Gavella u režiji Aleksandra Popovskog.
Iz nulte pozicije
Gavelline večeri ovog novembra u Zagreb su dovele i HNK Ivana pl. Zajca i HNK Split i to s koprodukcijom “Nigdje, niotkuda” autora Bekima Sejranovića i Gorana Vojnovića u režiji Ivice Buljana, kao i predstavu “Blank” rađenu prema autobiografskoj prozi Feđe Štukana u režiji Kokana Mladenovića i izvedbi ansambla Kamernog teatra 55 iz Sarajeva. Bio je planiran i nastup Centra za kulturu Tivat sa “Mirandolinom” po motivima Carla Goldonija i Petera Turrinija u režiji Tatjane Mandić Rigonat, no morao je biti otkazan. Uz GDK Gavella iz Zagreba su nastupili i Radio teatar Bajsić i prijatelji autorskim projektom “Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana” grupe autora: Predrag Matvejević, Olja Savičević Ivančević i Pavlica Bajsić Brazzoduro, koja je ujedno i redateljica.
Zagrebački pak Teatar &TD odigrao je dramski prvijenac glumca Rakana Rushaidata “Slučajna smrt jednog redatelja” u režiji Dražena Krešića, dramaturg je bio Filip Rutić koji o samoj polaznoj osnovi predstave kaže: “...ona o teatru progovara iz njegove nulte pozicije – iz mraka pokusne dvorane gdje su svi potencijalni putevi još neistraženi i gdje pred autorskim timom zjapi zastrašujući niz mogućnosti...” To ključno i početno pitanje svakog ozbiljnog kazališnog projekta i čina: što napraviti u teatru kada se može napraviti bilo što? u samom je središtu te intrigantne i uzbudljive pozorišne avanture.
Sve predstave 38. Gavellinih večeri odabralo je Programsko vijeće: Dražen Ferenčina, Marina Fakac i Enes Vejzović. Odabrani naslovi kreću se od klasičnih djela, preko satiričnih stremljenja do dokumentarne poezije suvremenog svijeta i sve ih povezuje strastvena potraga za smislom, identitetom, istinom, tako da, gledano u cjelini, čine mozaik današnjeg kazališta na ovim prostorima – angažiranog, zaigranog, zapitanog. Gavelline večeri pokrenute su još 1973. godine, prvo kao nacionalna kazališna smotra, potom od 2014. kao regionalna, uz prekid za vrijeme ratnih godina, da bi bile ponovno pokrenute 2005.