Zašto trebate pročitati "Grad i grad": Knjiga o podjelama koja vas tjera da ih prepoznate u ogledalu
U jednom trenutku istraživanja žanra poznatog kao „novo čudno“, nakon što sam se oporavljao od literarne eksplozije oduševljenja uzrokovane onim što će u narednom periodu postati mojim omiljenim romanom Annihilation Jeffa VanderMeera, naišao sam na nešto što me istovremeno zapanjilo, izazvalo, iznerviralo i opčinilo. Riječ je o romanu Grad i grad (The City & The City) autora China Miévillea – djelu koje naizgled pripada detektivskom noir žanru, ali se brzo transformiše u nešto što odudara od poznatih konvencija, lebdeći između distopije, spekulativne fikcije i filozofskog traktata o percepciji stvarnosti.
Premisa romana zvuči kao da je izvučena iz radionice nekog postmodernog arhitektonskog imaginarija: dva grada, Besźel i Ul Qoma, postoje na istom fizičkom prostoru, ali su razdvojeni kulturnim, jezičkim, političkim i – što je najvažnije – perceptivnim granicama. Stanovnici svakog grada naučeni su da „ne vide“ drugu stranu. Učenje „nevidjenja“, poznato kao unseeing, postaje norma, zakon, svakodnevna praksa. Kršenje te norme – breach – povlači za sobom brutalne posljedice koje sprovodi misteriozna agencija zvana jednostavno: Breach.
Na narativnom planu, Miéville vješto vodi detektivsku priču kroz oči inspektora Tyadora Borlúa, koji pokušava riješiti ubistvo žene čije porijeklo i veza sa oba grada ubrzo otvaraju vrata političkih intriga, arheoloških misterija i metafizičkih pitanja. No, ono što roman čini izuzetnim nije sam zaplet, već kako se on odvija – u prostoru gdje svaka riječ, svaka ulica i svaki pogled nose potencijal za katastrofu. Mieville gradi svijet u kojem se urbanizam pretvara u ideologiju, a topografija postaje psiho-socijalni konstrukt.
Kao čitatelj, ne možete ostati ravnodušni pred tom vrstom simbolizma. Besźel i Ul Qoma postaju savršen alegorijski okvir za analizu suvremenih društava: etničke podjele, ideološka paralelna postojanja, nemogućnost dijaloga i institucionalizirana „slijepa mrlja“ prema onom drugom. Ako vam sve to zvuči poznato i podsjeća vas na stvarne gradove i države i to nije slučajno. Mieville nudi univerzalnu metaforu o otuđenju, granicama i politici identiteta.
U književnoj terminologiji, Grad i grad možemo posmatrati kroz prizmu pojma ostranjenja (ostranenie) koji je formulirao ruski formalista Viktor Šklovski. Mieville radikalno pomjera percepciju poznatog – ulice, ljudi, institucija – i postavlja ih u kontekst gdje svakodnevno postaje neobično, a nevidljivo strukturira realnost. Time, čitatelj biva prisiljen da osvijesti vlastite načine gledanja, čitanja i razumijevanja društva.
Roman također posjeduje izražene intertekstualne slojeve. Kritičari često pominju utjecaje Philipa K. Dicka, Raymonda Chandlera i Franza Kafke, ali meni je lično teško ignorisati eho Umberta Eca, posebno u načinu na koji Miéville koristi jezik kao oruđe moći i zagonetku. Njegovi neologizmi, arhaizmi i terminologija specifična za svaki grad služe kao dodatni sloj „unutarteksta“ – kao da je svaki grad napisao svoju verziju stvarnosti, sa sopstvenim pravopisom i sintaksom postojanja.
Posebnu pažnju zaslužuje koncept Breacha – entiteta koji egzistira izvan zakona oba grada, koji je istovremeno stvaran i mitološki, simbol represivnog aparata, ali i božanske pravde. Tu se dotičemo pitanja moći, suvereniteta i institucionalnog nasilja – tema koje su više nego relevantne u savremenom političkom kontekstu, i to ne samo u fikcionalnim svjetovima.
U završnim poglavljima, gdje se radnja ubrzava i konci priče polako vežu, roman izbjegava zamku „velikog razotkrivanja“ i umjesto toga ostavlja otvorena vrata za metafizičke i političke interpretacije. Postoji li uopće Orciny, legendarni „treći grad“? Ili je i on metafora, projekcija želje za transcendencijom nad podjelama? Odgovor, kao i uvijek u velikim romanima, zavisi od vas.
Za kraj, ako volite literaturu koja vas istovremeno tjera da preispitate stvarnost i da uživate u briljantnoj naraciji; ako vas privlače hibridni žanrovi, sociološka simbolika i narativna inovacija – Grad i grad nije samo roman koji trebate pročitati.
To je roman koji trebate proživjeti.
I da, čim ga završite, poželjet ćete ga odmah čitati ponovo – ali ovaj put iz drugog grada.
