Treće izdanje projekta “Vozdra, SAX”

koncert sax/Vanja Cerimagic

Treće izdanje edukativno-umjetničkog projekta “Vozdra, SAX”/Vanja Cerimagic

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

U okviru programa dva komplementarna festivala, Majskih muzičkih svečanosti i Dana umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, u organizaciji Udruženja za razvoj i promociju saksofona i muzike za saksofon Vozdra SAX, a u saradnji sa Muzičkom akademijom Univerziteta u Sarajevu, upriličeno je koncertno predstavljanje trećeg izdanja edukativno-umjetničkog projekta “Vozdra SAX”.

S ciljem poticanja razvoja i promocije muzike za saksofon u Bosni i Hercegovini, ovaj projekat 2023. godine sa profesorom i istaknutim slovenskim saksofonistom Levom Pupisom inicirali su Rijad Šarić, Mirza Sijerčić, Zoja Vuković i Ivona Šiško, tadašnji studenti Smjera za saksofon Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Od tada, kontinuirane aktivnosti Vozdra SAX tima, koje se sprovode uz sveprisutnu podršku Centra za muzičku edukaciju Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i Roberta Buttusa, pokretača manufakture “Sequoia saxophones”, usmjerene su na povezivanje (mladih) saksofonista u regiji, primarno na području Bosne i Hercegovine, kroz majstorske radionice solističke i kamerne muzike za saksofon, koncerte i druge edukativne i umjetničke sadržaje.

Vozdra Sax koncert/Vanja Ćerimagić/Vanja Cerimagic

Snaga i univerzalni legitimitet talenta/Vanja Ćerimagić

Nakon dva izuzetno uspješna izdanja održana tokom 2024. godine, koja su rezultirala realizacijom tri koncerta priređena na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu, u Crkvi Presvetog Trojstva i u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine kao tačka susreta renomiranih izvođača i pedagoga poput Johana van der Lindena (saksofon) i Elske te Lindert (orgulje) iz Nizozemske, te Philippea Portejoiea (saksofon) iz Francuske, i saksofonista osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta iz BiH i Srbije, 30. maja 2025. godine u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman” održan je koncert “Vozdra SAX 003”.

Osim Vozdra SAX ansambla, koji čine prof. Lev Pupis, te alumni i studenti Smjera za saksofon Rijad Šarić, Mirza Sijerčić, Zoja Vuković, Nikola Jovanović i Emina Čovrk, ovom prilikom su kao članovi Vozdra SAX orkestra nastupili saksofonisti svih generacija – polaznici ovogodišnje majstorske radionice: Karim Kedić, Azer Terzić, Marina Radovanović, Alina Serdarević, Danin Radeljaš, Ajša Bravić, Nora Jusufović, Leon Atijas, Lejna Čaušević, Zara Zukić, Kamal Magdy, Luka Golić, Jan Zeherović, Lejs Džonlagić, Segor Hadžagić i Hajdar Lizde.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja
Vozdra Sax koncert/Vanja Ćerimagić/Vanja Cerimagic

Edukativni i umjetnički sadržaji/Vanja Ćerimagić/

Koncert je otvorio orkestar Vozdra SAX koji je pod vodstvom Leva Pupisa svirao komad “De 3 à 1000…” Alaina Crépina. Kompoziciju “Black” za duet bariton saksofona Marca Mellitsa interpretirali su Zoja Vuković i Mirza Sijerčić, nakon čega je Lev Pupis izveo djelo “Dan-no-Ura” za saksofon solo koje je japanski kompozitor Ryō Noda komponovao za ovog eminentnog saksofonistu.

Program je uključio i "Rossini per quattro" za kvartet saksofona (Gioachino Rossini/Gaetano Di Bacco), izbor stavova iz "Saxophonescas" za kvartet saksofona Fernande Decruck, Fugu BWV 541 u G duru Johanna Sebastiana Bacha (arr. za kvintet saksofona Olaf Mühlenhardt), te “Sixpack 2” za sekstet saksofona Johana van der Lindena, jednog od inicijalnih predavača i saradnika projekta Vozdra SAX. Koncert je zaokružen nastupom orkestra Vozdra SAX i izvedbom stava “Allegretto” iz “Concerto Grosso Palladio” Karla Jenkinsa.

Vozdra Sax koncert/Vanja Ćerimagić/Vanja Cerimagic

Nastup mladih sakosofonista/Vanja Ćerimagić/

Gradeći scenu umjetničke muzike za saksofon u Bosni i Hercegovini od temelja, Vozdra SAX djeluje kao jedna od nekoliko “iskri” koje nude dugoročnu viziju o načinu i pravcu razvoja novih generacija muzičara u ovdašnjem nekonzistentnom i okoštalom infrastrukturnom okviru sistema formalne muzičke edukacije i “samosabotirajuće” rutine (ne)svjesnog ponavljanja prevaziđenih, sve manje primjenljivih paterna prosječnosti. Ipak, iako naizgled pulsira u sjeni dominacije normi birokratske samosvrhovitosti na institucionalnom, a samodopadljivosti struke na individualnom planu, snaga i univerzalni legitimitet talenta, “zagriženog” rada, solidarnosti i entuzijazma ostaje neprikosnoven.