Teatar je ogledalo vrijednosti, izazova i snova

“Pozorišna umjetnost ima poseban značaj u našem društvu. Ona je ogledalo koje odražava naše vrijednosti, izazove i snove. Kroz pozorište imamo mogućnost da istražimo ljudsku prirodu, da postavimo pitanja o pravdi, ljubavi, identitetu i međuljudskim odnosima. Pozorište nas podsjeća na to koliko je važno da razumijemo jedni druge, da razumijemo svijet oko sebe.”

Sedam predstava

Naglasci su to iz uvodne riječi direktora Pozorišnih/kazališnih igara Fikreta Čančara kojom se obratio sudionicima, protagonistima i publici prve večeri ove renomirane kazališne manifestacije što će na scenu jajačkog Doma kulture, od 27. juna do 4. jula, dovesti sedam predstava iz isto toliko pozorišnih kuća Bosne i Hercegovine: Banje Luke, Bijeljine, Mostara, Zenice, Tuzle i Sarajeva. Za Igre je ove godine prijavljeno 12 predstava iz osam teatara, a za natjecateljski program 44. igara selektor, prof. Nedžad Ibrahimović odabrao je sedam, pet ih, kao redateljice ili autorice, potpisuje “ženska ruka”, uz obrazloženje: “U epska patrijarhalna društva u kojima su ratovi armature za gradnju etno-nacionalnog bića, a praktične i vrednosne moći kolektivnog ratnika (po dnevnopolitičkoj potrebi ‘oslobodioca’ ili ‘žrtve’), ‘ženski svijet’ može unijeti otrežnjujuću društvenu kritiku, strukturnu harmoniju ili svojevrsnu društvenu liriku, može unijeti mir. Dok se ‘muški svijet’ zasniva na politici kolektivnosti, ovaj drugi insistira na politici osobnosti. Dok prvi monologično zahtijeva stalno obnavljanje i potvrđivanje (o)davno ‘uspostavljenog ugovora’ o pripadnosti kolektivu (nacionalnom, etničkom ili klasnom npr) djelujući odozgo i autoritarno i insistirajući na jednostranoj uključenosti, drugi, ‘ženski princip’, svijet promatra ‘odozdo’, drži do dijalogičnosti i osobnosti (iskustva, npr) Od Medeje, preko Antigone, Lisistrate, Hekube ili Demetre, pa do naših kazališnih autorki, gradi se slika tog agona i sukoba između muške patrijarhalne sljepoće i nenavidnosti i ženskog principa ljubavi i razumijevanja...”.

Detalj iz predstave "Razbijeni krčag"/Dejan Rakita/

Jajce ove godine bilježi i mali jubilej - točno prije dva desetljeća Javna ustanova Dom kulture Jajce reaktivira se i preuzima organizaciju Pozorišnih/kazališnih igara, o čemu najbolje svjedoči i prigodna izložba plakata o Igrama svestranog umjetnika Almira Kurta (Sarajevo 1971), koji ih dizajnira od samog početka novog života Igara 2005. godine.

Igre je otvorio glumački ansambl Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banje Luke izvedbom drame njemačkog dramatičara, filozofa, poete i romantičara Heinricha von Kleista (1777 - 1811) “Razbijeni krčag” u režiji Tatjane Mandić Rigonat. Komad je to što već više od dva stoljeća ne silazi sa svjetskih pozornica, obilježava ga specifičan smisao za humor, “onaj prožet jezom”, kafkijansko-klajstovski, primjećuje redateljica i u programskoj knjižici zapisuje: “Drama rekapitulira biblijsku priču o Adamu i Evi, ali drukčije od poznatog mita. Pre više od dva veka Kleist je napisao komad u kome je temu korupcije, truleži sistema i društvenu nepravdu ospoljio kroz motiv zlostavljanja mlade djevojke koje slobodno čine muškarci koji imaju poziciju moći. U adaptaciji kroz koju me je vodilo osećanje snažne bliskosti sa temom dela težila sam da izoštrim podvodne tokove i perspektive drame, originalnost i modernost pisca...”. Taj toliko Kleistu svojstven “veseli mrak” vrlo dobro funkcionira u predstavi zahvaljujući i glumačkom ansamblu: predvodi ga Aleksandar Stojković u naslovnoj roli seoskog suca Adama, glavnog manipulatora u igri, Evu, djevojku koju nastoji zavesti i obeščastiti igra Tara Jovanić, studentica IV godine glume na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci, uz njih tu su Ljubiša Savanović, Boris Šavija, Miljka Brđanin, Slađana Zrnić, Vladimir Đorđević i još dvoje studenata glume, Ilija Ivanović i Ana Vinčić, u roli služavke Grete, čiji krik očaja nad onim što se odigralo, a glavni krivac nije kažnjen no je nagrađen usponom na društvenoj ljestvici, završava predstavu.

Gradsko pozorište Semberija iz Bijeljine stiglo je sa autorskim projektom Milivoja Mlađenovića “Pjevanje i ćutanje Sofke Nikolić” u režiji i adaptaciji Sonje Petrović. Sam autor na komad gleda kao na “...surovo-nežnu, na momente crnohumornu, pseudobiografsku pozorišnu povest o izuzetnoj umetnici narodne muzike između ona dva velika rata, o zvezdanom usponu Sofke Nikolić i njenom naglom prekidu, odnosno potonuću u ćutanje”. Ta na momente nevjerojatna biografija “kraljice savdaha” (rođena 1907. u mačvanskom selu Tabanović, umrla i sahranjena na bijeljinskom groblju Pučile 1982), danas gotovo zaboravljene, pjevačice čijim su se nastupima divili Branislav Nušić, Tin Ujević, Gustav Krklec, Dobrica Milutinović i sva ondašnja glumačka krema Beograda, u čijoj je pjesmi uživala i čuvena pjevačica svjetskog glasa Josephina Baker, koja je snimala ploče i nastupala diljem Europe, gostovala i u Americi, oživljena je u bijeljinskoj predstavi. Njen lik, sumnje, bol i patnju donosi glumica Bojana Milanović, igraju i Mirna Jovanović, Nenad Blagojević, Dušan Ranković, Dragana Arsenić, Mihailo Maksimović i Ivan Petrović, uz muzičare na sceni Igora Kajmakovića, Stanka Zarića i Nenada Bošnjaka. “Pjesma mora da se pjeva iz duše, a ja više duše nemam...”, sama je objasnila zašto je prekinula karijeru i povukla se u samotan život.

Iz predstave "Ovaj mali život"/

Mali život

Koprodukcija Hrvatskog narodnog kazališta i Narodnog pozorišta, oba iz Mostara, iznjedrila je predstavu “Ovaj mali život” autorice Emine Kovačević-Podgorčević, koja ujedno potpisuje režiju i dramatizaciju. U glavnoj ulozi Mire, o čijem “malom” životu saznajemo u komadu, gledamo Ivanu Marić, sa njom su na pozornici Amela Kreso, Emir Sejfić, Mirela Mijačank-Kordić i Fatima Kazazić-Obad/alternacija Dragana Matrak-Bukvić. Pitka je to i svakom gledatelju prisna i poznata priča koja počinje u cirkuskom okruženju, vodi nas kroz svakodnevne padove i uspone jedne porodice, događa se u bolničkim ordinacijama i knjižnicama, na ulici, praktično svuda gdje bilježimo taj takozvani mali život, glavno lice će pred sam kraj ovog 70-minutnog igrokaza izgovoriti: “Predstava o mom životu najbolja je predstava na svijetu!”

Četvrta, uvjetno rečeno ženska predstava, odigrana je u ponedjeljak, gostovao je umjetnički ansambl Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, autorsku ekipu čine Emina Omerović, Emina Kovačević-Podgorčević i Nedžma Čizmo, komad se zove “Mala”, a redateljica je Lajla Kakčija. Do kraja 44. igara očekuje sa nastup NP-a Tuzla i dva sarajevska teatra - NP Sarajevo i Kamernog teatra 55. Sve predstave u natjecateljskom programu prati stručni žiri: Jasna Diklić, glumica, Adis Bakrač, redatelj, oboje iz Sarajeva i Nataša Gvozdenović, kazališna kritičarka iz Novog Sada. Razgovore nakon predstava vrlo meritorno vodi Melida Travančić, doktorica humanističkih znanosti iz oblasti književnosti, piše također poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku, članica je Društva pisaca BiH i PEN Centra BiH.