"Tatarska pustinja" Dine Buzzatija: Univerzalna alegorija o prolaznosti

Italijanski pisac Dino Buzzati/britannica.com/

Italijanski pisac Dino Buzzati/britannica.com/

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Dino Buzzati, jedan od najvažnijih italijanskih autora 20. stoljeća, napisao je roman “Tatarska pustinja” 1940. godine, stvarajući univerzalnu alegoriju o prolaznosti vremena, ljudskoj usamljenosti i beskrajnoj potrazi za smislom. Ovaj roman, kako je saopšteno iz izdavačke kuće Agarthi Comics, kombinira elemente egzistencijalizma i realizma s natruhama fantastike, a često se uspoređuje s Kafkinim djelima zbog melanholičnog i introspektivnog tona.

- “Tatarska pustinja” dotiče se temeljnih ljudskih dilema: čekanja, prolaznosti i samoobmane. Likovi su zarobljeni u beskrajnom ponavljanju svakodnevnih obaveza dok vjeruju u veliki trenutak koji će im donijeti značenje i veličinu. Buzzati majstorski istražuje koncept vremena, prelazeći od hronološkog (Kronos) prema mitskom i egzistencijalnom (Kairos), gdje likovi čekaju sudbonosni trenutak koji nikada ne dolazi, istaknuto je povodom ovog izdanja.

Buzzatijev stil je, kako se dalje navodi, minimalistički, ali emotivno snažan. Opisi krajolika, poput pustoši ispred tvrđave, odražavaju unutarnje stanje protagonista. Autor koristi simboliku pejzaža kako bi ilustrirao usamljenost i otuđenje likova. Tempo pripovijedanja se ubrzava u završnim poglavljima, naglašavajući prolaznost života i neizbježnost smrti. Završna scena, u kojoj Drogo umire u izolaciji, postaje metafora za čovjekov gubitak suočen s neizvjesnošću života.

Knjiga koja nadilazi svoj vremenski okvir/

Knjiga koja nadilazi svoj vremenski okvir/

- Roman se često tumači kao alegorija o birokratskom društvu, besmislu rata i egzistencijalnoj borbi za identitet. Tvrđava Bastiani simbolizira mjesto gdje se život potroši u rutini, a likovi postaju žrtve vlastitih iluzija o smislu i svrsi. Ova univerzalna poruka čini “Il deserto dei Tartari” relevantnim i danas, pružajući dubok uvid u ljudsku psihu i društvene strukture. Roman je adaptiran u film 1976. koji je režirao Valerio Zurlini. Sniman je u iranskoj tvrđavi Bam, a vizualno je dojmljivo prikazao pustoš i izolaciju romana. Film je zadržao filozofsku dubinu originala, ističući teme iščekivanja i izgubljenog vremena, ističu iz Agarthi Comicsa, te dodaju:

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

- ”Tatarska pustinja” je monumentalno djelo koje nudi promišljanje o ljudskoj egzistenciji i prolaznosti života. Buzzati majstorski istražuje unutrašnje svjetove svojih likova dok istovremeno oslikava univerzalnu stvarnost – našu želju da pronađemo smisao i borbu s vlastitim strahovima. Ova knjiga nadilazi svoj vremenski okvir i postaje klasik svjetske književnosti.

Knjiga je, u prevodu Anje Pravuljac, objavljena u sklopu projekta Kreativne Evrope.