“Sexual Theatre – feminističko čitanje klasika”: Prepoznati kulturni uticaj patrijarhata

“Sexual Theatre – feminističko čitanje klasika” međunarodni je pozorišni projekt u kojem sudjeluju Bosansko narodno pozorište iz Zenice, kao nosilac cijeloga poduhvata, potom Budva Grad Teatar iz Crne Gore – oni su predstavnici ovoga regiona – a tu su i dvije europske institucije: Univerzitet “Paul Valery”, Montpellier, Francuska, i Faz Cultura, Gradska kulturna kompanija, Braga, Portugal. Projekt je zamišljen tako da izaziva tradicionalne narative i razotkriva rodne pristranosti sadržane u klasičnoj književnosti primjenom feminističkih kritičkih okvira kroz umjetničku kreaciju i interkulturnu razmjenu.

Feministički pristup u kulturi

Ujedno, kako također navode nosioci tog projekta, sam njegov naziv referira se na kultnu knjigu “Sexual Politics” autorice Kate Millett, jednu od prvih i najvažnijih knjiga koje su definirale feministički kritički pristup u kulturi, pa je otud logično da predstavlja i konceptualni okvir ovog poduhvata. Čiji je opći cilj, naglašavaju organizatori, unaprijediti kvalitet pozorišnih tema i narativa implementiranjem feminističkog čitanja književnosti kroz međunarodne koprodukcije i razmjenu umjetnika.

Izvedba predstave "Žive"/

Stoga je i namjera uspostaviti europsku mrežu teatara i festivala upravo posvećenih feminističkim pristupima u umjetnosti – konkretno, u ovom slučaju, angažirano je više od 30 umjetnika – pisaca, redatelja, glumica i glumaca – a sve to kroz međunarodne aktivnosti: treninge, umjetničke rezidencije, koprodukcije i festivale.

Nakon odigranih predstava u sva četiri spomenuta grada/partnera projekta, završni čin je promocija publikacije pod istim nazivom “Sexual Theatre – feminist readings of classics”, koju je uredio Laurent Berger, a koja donosi sve četiri drame izvedene tokom ovog projekta, kao i sveobuhvatnu metodologiju njihova razvoja i puta do pozornice.

A kako to izgleda u praksi, što se to moglo vidjeti tokom četiri večeri na sceni BNP-a u Zenici?

Sve predstave nastajale su prema istom obrascu – autori tih, uglavnom komornih predstava, dolaze iz različitih sredina i zajedno rade na projektu. Recimo, u predstavi “Žive”, u originalu “Les Vivantes”, polazi se od klasika sa ovih prostora – odabrana je pripovijetka nobelovca Ive Andrića “Mara milosnica”. Po njenim motivima dramu je napisala Aicha Euzet, spisateljica, dramaturginja i redateljica iz Francuske, poznata i kao autorica trilogije “Les Porteuses”, koja istražuje malo poznatu ulogu senegalskih strijelaca tokom prvih francuskih kolonijalnih osvajanja.

Režiju potpisuje Julio Cerdeira, plesač, performer, teatarski i multidisciplinarni stvaralac iz Portugala, koji o pristupu predstavi kaže:

“...Rad na tekstu ‘Žive’ autorice Aiche Euzet znači prepoznati da je jedno od najvažnijih feminističkih djela u ovom projektu – slušanje životnih priča bosanskih žena i njihovih pogleda na prava i želje. Mara i Adila su fiktivni likovi zasnovani na stvarnosti žrtava sistemskog nasilja, smješteni u različite historijske kontekste – bilo u doba Osmanskog carstva (kao što je to u Andrićevoj pripovijetki), bilo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu tokom posljednjeg rata (kao u dopisanom tekstu Aiche Euzet). ‘Žive’ je predstava koja otvara prostor svjetlosti i sestrinstva, nudeći prostor u kojem žene koje su preživjele nasilje mogu nastaviti živjeti kroz uzajamnu podršku i brigu”.

Produkciju potpisuje BNP Zenica: producent je Miroljub Mijatović, kostimografkinja Ena Begičević-Čeliković, muziku je skladao Igor Kasapović, a igraju: Tamara Miličević-Stilić, Adna Kaknjo i Mirza Bajramović.

Komad "Ovo nije zemlja za žene"/

Priča “Skočiđevojka” crnogorskog autora Stefana M. Ljubiše bila je polazna osnova za predstavu “Ovo nije zemlja za žene”. Dramu potpisuje Catia Faisco, spisateljica iz Portugala, gdje na Univerzitetu Minho predaje dramaturgiju, a doktorirala je teatrologiju na Univerzitetu u Lisabonu. Redatelj je Laurent Berger, poznat i kao dramaturg, pedagog i istraživač u oblasti kazališne umjetnosti, trenutno vodi Odsjek za pozorište i master program u oblasti scenskih izvedbi na Univerzitetu “Paul Valery” u Montpellieru.

O svom pristupu autorica i redatelj zapisuju:

“...Priča o Skočiđevojci uvodi nas u lik Ruže – žene u potrazi za slobodom u patrijarhalnom svijetu, gdje takva borba izgleda kao daleka himera. Komad uzima tu legendu kao polazište, kristališući umjetničku pobunu koju predvodi pet žena koje transformišu i ovu priču, i svoje vlastite, u prostor igre i protesta. Time stvaraju svijet u kojem njihove strasti zauzimaju prostor koji zaslužuju, ali te žene su, istovremeno, i glasovi mnogih drugih, oblikujući jedan senzualni manifest”.

Glumački postav pripada crnogorskim umjetnicama: igraju Anđelija Rondović, Marija Liješević, Milica Šćepanović, Milica Kekić Martinović i Mirjana Spajić.

Lajla Kaikčija redateljica je predstave “Izađi i bori se!” prema tekstu Stele Mišković – dakle, u igri su jedna bosanskohercegovačka redateljica, zaposlena u BNP-u Zenica, i jedna dramska spisateljica koja je diplomirala i završila master studije dramaturgije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, Crna Gora.

Riječ je o preradi djela Nova portugalska pisma autorica Maria Isabel Barreto, Maria Velho da Costa i Maria Teresa Horta, a glumačka postava također je iz Portugala: Ines Filipe, David Salvado i Joana Maria.

Nastojalo se, kako kaže redateljica:

“...istražiti položaj žena u nedavnoj portugalskoj prošlosti, ali i sadašnjosti kroz tri gotovo dokumentarne ispovijesti, svjedočanstva koja se fokusiraju prvenstveno na sistem i društvo... Autorica Stela Mišković u svom se tekstu pita: Bori se za svoje pravo? Mi želimo istražiti to pitanje kroz sam čin predstave – vođeni i inspirisani ženama iz ‘Novih portugalskih pisama’ i onima koje su s nama podijelile svoje vlastite priče.”

Duboko ukorijenjen identitet

I još jedan veliki klasik – Denis Diderot i njegov poznati roman “Redovnica”, koji je poslužio Nedžmi Čizmo za dramu “Prelijep glas” u režiji Minje Novaković. Igraju francuske glumice: Pauline Auzuret, Sandy Ghazarian, Manon Guettaf, Ximena Primera i Mathilde Levy-Backes.

Ostvarenje "Prelijep glas"/

Nedžma Čizmo domaća je nova dramska autorica i dramaturginja, diplomirala na ASU u Sarajevu. Njena prva drama “Majka ili Sve lutke idu u raj” praizvedena je u SARTR-u 2018. u režiji Dubravke Zrnčić-Kulenović. Ujedno piše teatarske kritike, književne i filmske osvrte.

Minja Novaković crnogorska je pozorišna redateljica, diplomirala na FDU na Cetinju, o predstavi će reći:

“...’Prelijep glas’ inspirisan je Diderotovim romanom, ali je rođen iz drugog izvora – istraživanja i razgovora sa ženama različitih društvenih slojeva koje danas žive u Francuskoj. Glas nosi duboko ukorijenjen identitet. Prepoznati glas može probuditi osjećaj sigurnosti i povezanosti, omogućiti razmjenu ideja i pomoći nam da se suočimo s izazovima života. Kroz glas oslobađamo emocionalnu bol i obnavljamo unutrašnju ravnotežu. Glas može biti alat moći, utjecaja i transformacije”.

Španjolski pisac Fernando Aramburu, rođeni Bask, nedavni gost Festivala svjetske književnosti u Zagrebu, u jednom razgovoru kaže:

“Da knjige služe za liječenje rana, trebale bi se prodavati u ljekarnama i bolnicama. To je iluzija, no to knjigu ne sprečava da bude utješna ili na neki način korisna za konkretne ljude”.

Mislim da se to može bez ostatka primijeniti i na teatar – pa tako i na nedavno okončan projekt Sexual Theatre – feminističko čitanje klasika u BNP-u Zenica. Poduhvat koji je, nema sumnje, na neki način koristan za konkretne ljude.