Retrospektiva Antuna Borisa Švaljeka gostuje u BiH

Velika retrospektiva velikog umjetnika Antuna Borisa Švaljeka stiže u Bosnu i Hercegovinu. Vrlo reprezentativna megaizložba A.B. Švaljeka gostuje u BiH u Muzeju moderne umjetnosti u Mostaru od 30. 1. do 29. 3. 2026. godine. Izložba se otvara u sklopu tradicionalne Noći muzeja, posljednjeg petka u siječnju 2026. u novouređenoj galeriji Muzeja moderne umjetnosti u Mostaru, kaže u razgovoru samo za čitatelje Oslobođenja ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin Miran Bojanić Morandini.

Autobusi iz Varaždina

Švaljekova retrospektiva pod nazivom “Oblak u glavi” premijerno je predstavljena u Gradskom muzeju Varaždin od 7. 5. do 28. 9. kao dio službenog programa kojim ova ugledna institucija svečano obilježava 100 godina postojanja. “Izložbu u Varaždinu zatvorili smo predstavljanjem izložbenog kataloga na konferenciji za novinare i to ispred svečanog zastora Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, koji je Švaljek realizirao 2010. godine, a koji je samo za tu priliku bio spušten”, objašnjava ravnatelj Bojanić.

“Trening Košarkaš”, 1974-75, vl. Mirko Ujdenica, Bruxelles

Predstavljanju kataloga, dodaje, prisustvovali su čelni ljudi partnerskih institucija iz Mostara, Zadra i Zagreba s kojima je retrospektiva organizirana, uključujući i ravnatelja mostarskog Muzeja moderne umjetnosti Marina Ivanovića. Najnovija izložba A.B. Švaljeka ujedinila je četiri institucije iz dvije države. Iako planirana još za života umjetnika, Švaljek svoju retrospektivnu izložbu nije doživio, a ovako cjelovit prikaz njegovog rada do sada nikad i nigdje nije viđen, kaže Bojanić.

Govoreći o razlozima gostovanja u Mostaru, ravnatelj varaždinskog Muzeja podsjeća da je Švaljek bio među osnivačima i dugogodišnji profesor Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu u BiH, tako da je velik dio od 220 radova pokazanih na izložbi u Varaždinu stigao upravo od posuđivača, od privatnih i obiteljskih do institucija u Bosni i Hercegovini. “Najdalje kuda smo išli po građu je bio Bruxelles, gdje umjetnikov nećak ima vrlo vrijednu zbirku njegovih djela”, otkriva. Djela dolaze i iz svih značajnih muzejskih institucija u Republici Hrvatskoj. “Preko 70 privatnih ili institucionalnih posuditelja posudili su djela za ovu veliku retrospektivnu izložbu A.B. Švaljeka, prvu ikada priređenu”, ističe Bojanić.

“Pučka predstava u artiljerijskoj kasarni”, 1988, vl. Ivan Buljat, Zagreb

Na mostarsko otvorenje izložbe u Noći muzeja planiraju organizirani dolazak autobusima iz Varaždina jer, kako kaže, na sve izložbe koje organizira Gradski muzej Varaždin dolaze i prijatelji ovog Muzeja, sami muzealci, a i mediji. Nakon Mostara, izložba seli u travnju u Narodni muzej Zadra, te u Dom hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, popularni Meštrovićev paviljon, gdje će u prvoj polovici 2027. biti jedna od prvih izložbi postavljenih u ovom novoobnovljenom zdanju nakon potresa. “Krenuli smo od Varaždina, gdje srednjoškolski dani Švaljeka formiraju i ostavljaju trajni pečat, preko Mostara, gdje provodi veći dio radnog vijeka, do Zadra, gdje zapravo živi cijeli život i do Zagreba, gdje se školovao i odabrao svoj životni put”, sumira ravnatelj Bojanić.

Antun Boris Švaljek (Zagreb, 1951. – Zadar, 2023) je umjetnik i sveučilišni profesor, koji svojim životom i djelom snažno povezuje Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Igrom sudbine, u redovitom subotnjem dodatku Oslobođenja Pogledi, 2022. opširno smo izvijestili o posljednjoj Švaljekovoj izložbi priređenoj za slikarova života u Umjetničkoj galeriji Hrvatskog kulturnog središta Založbe kralja Tomislava u Čapljini. Čudna bića Hutnessi, Kraljica Hutica, Tica emotivka putuje na Široki Brijeg, čarobna flora i fauna, rajska vegetacija... Ne znaš gdje prestaje stvarnost, a počinje fikcija. Ova izložba poentira djela nastala u likovnim kolonijama u Hercegovini, među ostalim na Karaotoku u Parku prirode Hutovo blato, ali i na Širokom Brijegu, gdje je ovaj nezaboravni umjetnik od 2003. do 2018. profesor slikarstva na tamošnjoj Akademiji likovnih umjetnosti.

Životnu odluku da se bavi umjetnošću, kako pišu kroničari, Švaljek donosi kao gimnazijalac u predivnom gradu kulture i baroka Varaždinu, kojeg još nazivaju i gradom anđela zbog milijun anđela koji vas promatraju s raskošnih pročelja gradskih zdanja. Diplomira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i tri godine stvara u Majstorskoj radionici slavnog Krste Hegedušića.

“Horoskop za ljubitelje životinja”,
1989, vl. Gradski muzej Varaždin

“Prije svega, Švaljek je bio veliki crtač, njegov postupak je crtački, ono što je meni fascinantno je sjajno baratanje tehnikom i sjajno predstavljanje pogleda na život kroz likovnost. Bio je izuzetno inteligentan, zabavan, komunikativan, jako duhovit. Kad bi se pojavio u nekoj prostoriji ili dvorani, onda je postojao samo on, nitko drugi”, ispričao mi je akademski slikar Darko Sačić, poznat i kao zaštitni znak varaždinske kulture, te osnivač i vlasnik Galerije Zlati ajngel, jedne od najboljih galerija u državi.

Sačić je povodom prve obljetnice smrti priredio hommage Švaljeku u legendarnom Ajngelu, a o toj izložbi smo također izvijestili u Pogledima u subotnjem Oslobođenju. Najsentimentalnija izložba koja se može zamisliti. Na kojoj je spoj prijateljstva, ljubavi, sjećanja i nezaborava u rangu umjetničkog djela po sebi. Sačić dijeli sjećanja s puno nježnosti.

“U biti, ako se malo bolje razmisli, Švaljek je u Varaždinu živio 4 godine. Što ga je posebno privlačilo? To je to! Rođen je u Zagrebu, otac mu je bio vojno lice, seljakali su se po državi. U Petrinji je završio osnovnu školu, pa je došao u Varaždin. U Varaždinu je završio gimnaziju. Gimnazija je kultna ustanova Grada Varaždina. U to vrijeme, varaždinska Gimnazija je stvorila generacije i generacije izuzetnih ljudi koji su danas u vrhu znanosti i umjetnosti”, podsjeća. “Ja sam iz te generacije”, dodaje. Zato, kako kaže, može iz prve ruke o tome pričati, o generaciji što su je obilježila dvojica umjetnika Antun Boris Švaljek i Goran Merkaš (Varaždin 1950 – 1996) slikar i grafičar koji je također završio zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti.

“Tih godina Varaždin je stvarno disao kao europski i svjetski grad, Švaljek i Merkaš su estetiku rock-and-rolla, estetiku nakon ‘68. i ‘71. prenijeli u likovni jezik, slikarstvo, u vizualnu dimenziju. Evo, to je ta poveznica između svih nas. Nažalost, Antun Boris Švaljek je umro, otišao je od nas. Ali, u Varaždinu ga prije svega ta generacija apsolutno voli, cijeni i poštuje, a preko nje, onda i ostali, mladi”. Slikar i profesor Švaljek se uvijek rado vraćao u Varaždin.

“Vitez ubija zmaja”, 1990, vl. Zbirka Kovačić Macolić, Varaždin

“Njegov jezik je bio kajkavština. I u Zadru, u kojem je proveo praktički 80 posto svog života, od 30. pa do smrti, sačuvao je taj odnos prema gradu Varaždinu, prema ljudima, prema onome... Postoji nešto što je, naravno, uvijek teško objasniti. Kad vi velite Oslobođenje, Sarajevo, onda se ja uvijek sjetim: duh Sarajeva. Onda bi to bio duh Varaždina”, opisao mi je tada Sačić. Opis fenomenalnog stvaralaštva i umjetničke snage Antuna Borisa Švaljeka može stati u jednu rečenicu: “Švaljek je slikao i oblikovao djela vazda po svom”. Tako ga komplimentiraju naugledniji teoretičari umjetnosti.

Jedan je od najoriginalnijih na suvremenoj art sceni. Zamisliš boema stare škole, koji ima čarobnu sposobnost prešetavati promatrače od urbane kulture i tzv. nove slike do zavičajne pjesničke, duhovne i kulturne tradicije, od baroka do naivne umjetnosti i postmoderne. Sve to uz poetičnu imaginaciju, ironiju i puno humora. Izlaže na 100 samostalnih i više od 600 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Veliki celeb od samog početka. Pobire niz najznačajnijih umjetničkih nagrada u tadašnjoj Jugoslaviji.

Godine 1987. dobitnik prestižne Vjesnikove nagrade “Josip Račić” za samostalnu izložbu slika, crteža i skulptura u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Na toj izložbi slikar prvi put izlaže svoje skulpture. Predsjednik žirija slikar Edo Murtić tada obrazlaže da je Švaljek “izrastao u jednu od najoriginalnijih umjetničkih osobnosti u mlađoj generaciji slikara”. Dobitnik je u to vrijeme najuglednijih priznanja, kao što su Nagrada za slikarstvo na 10. bijenalu mladih Rijeka, Nagrada na Zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža 1979. i Nagrada za slikarstvo 9. salona mladih u Zagrebu 1977.

“Gospon Orson”, 2003, Zbirka Bešlić, Zagreb

Slikar Švaljek je dragovoljac Domovinskog rata. Sudjeluje u povijesnoj i presudnoj u obrani zemlje, operaciji Maslenica i oslobađanju masleničkog Novskog ždrila 1993. godine. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu (1996. godine). Švaljekova impresivna biografija uključuje i suradnju s galerijom “Stećak” Klek, osnovanom 1980, koja svoje djelovanje širi od Opuzena i Ploča, do Metkovića i Zagreba. Stvara i u području grafičkog dizajna i scenografije. Uz ilustriranje pjesničkih i proznih knjiga, radi i scenografije za glumačku družinu “Histrion” i zagrebačko Gradsko dramsko kazalište Gavella.

Švaljeka se zauvijek pamti i po izložbi “Oltar” u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt 2003. sa samo jednim eksponatom, gigantskom instalacijom u formi poliptiha dimenzija 7,5x10 metara (do prvog muzejskog kata), od 100 slika oslikanih uljanom bojom i jajčanim temperama na drvenoj podlozi, kojima autor sumira svoje 30-godišnje slikarsko promišljanje. Proslavljeni zagrebački likovni kritičar Vladimir Maleković piše uvodni tekst za katalog naslovljen sa “Vrata u pakao i raj, a između sjaj”. Poliptih je premijerno predstavljen 1999. u Loži Narodnog muzeja Zadar, a Grad Zadar slikara proglašava Zadraninom desetljeća u području kulture, umjetnosti i obrazovanja.

Odluku o preseljenju iz Zagreba u Zadar, teoretičari objašnjavaju: “Stan u neboderu, šalabajzanja po ulicama velikoga grada, tek poneki znak prirodnoga svijeta nije bio Švaljekov okvir za sreću. Ljubav prema ženi, slikarici (Švaljekova supruga Zita je slikarica rodom iz Zadra, op.a), prirodi i nadasve nagon samorealiziranja odveo ga je tamo gdje pripada”. Svaka priča o Švaljeku je vanserijska.

“Harmonija”, 2007,
vl. Duje Mrduljaš, Split

O najvećem predstavljanju djela ovog umjetnika ikada popričali smo s varaždinskom kustosicom izložbe Elizabetom Igrec. “Želja je bila autora koncepcije izložbe Milana Bešlića i mene, kao kustosice ispred organizatora Gradskog muzeja Varaždin, da napravimo katalogizaciju Švaljekovih djela, da objedinimo što je više moguće djela koja su razasuta po cijeloj Hrvatskoj, a i po Bosni i Hercegovini, s obzirom na to da je posljednjih 20-ak godina intenzivno stvarao u BiH”, kaže gđa Igrec.

Ističe da su izložbom zaokružili cijeli umjetnikov rad. “Od 1967. kada je datiran prvi crtež pokazan na izložbi u vlasništvu obitelji Vuković iz Zadra, do akrila na platnu ‘Misija’ iz 2019, posljednje slike koju je Švaljek napravio, kojom je svoju misiju na ovom svijetu i u slikarskom i u životnom smislu završio”. Sve obitelji, brojni privatni vlasnici slika posuđenih za izložbu imaju svoje priče o Švaljeku, druženjima, prijateljstvima, govore o tome kako su ove slike nastale, dodaje. “To su isto interesantni popratni isječci uz ovu veliku retrospektivu”, zaključuje.

“Turističko putovanje”, 2007, privatno vlasništvo

Rani radovi

Pitam što bi izdvojila kao posebnost? Odgovara da su to zasigurno sami počeci umjetnika. “Gdje mi Švaljeka ne poznajemo toliko, s obzirom na to da je godinama uvijek izlagao cikluse koje je u tom trenutku radio. Ali, oni rani radovi, iz perioda kad je pohađao Majstorsku radionicu Krste Hegedušića, to su interesantni radovi, takvih radova ima jako malo, njegovi rani crteži, tu je u biti sve i započelo”, smatra. “To je Švaljek kojeg u Varaždinu možda više poznajemo s obzirom na to da je ovdje pohađao gimnaziju i pripremao se s našim slikarom Goranom Merkašem za prijemni ispit na Akademiji. To su sekvence koje stariji Varaždinci pamte, dok su publici i u Hrvatskoj i u BiH sigurno nepoznate”.

Kustosica Igrec odgovara i na pitanje zašto treba vidjeti grandioznu retrospektivu Antuna Borisa Švaljeka? “U Varaždinu je bilo puno posjetitelja, bilo je puno stranaca koji niti ne poznaju njegov rad, niti znaju njegovo ime. Ali zaista su svi bili iskreno oduševljeni s ovom izložbom. Velika većina njih nasmijala se, to je ta Švaljekova slikarska ozbiljnost prikazana kroz humor. Ta vedrina i iskrenost se osjećaju, i taj pravi doživljaj slikarstva jedan je od velikih razloga iz kojeg treba vidjeti ovu izložbu”, poručuje. U prijevodu: dobrodošli u zonu čistog arta.

“Let u nepoznato”, 2010, vl. Duje Mrduljaš, Split