Predjelima asocijacija, mašte i iluzije

Posljednja predstava u takmičarskom programu 65. MESS-a odvela nas je u začudan svijet plesnog teatra - belgijska trupa Ultima Vez, redatelj, scenograf i koreograf Wim Vandekeybus, odigrala je “Void”, prevedeno kao “Praznina”, plesno putovanje šest protagonista, četiri plesačice i dva plesača, uz originalnu muziku Arthura Brounsa, skrovitim predjelima asocijacija, mašte i kazališne iluzije. Praznina čak, reći će redatelj, nije dostatan pojam da obuhvati sve ono što predstava donosi na pozornicu.

Predstava "Blank"/Nikola Blagojević/

Izgubljena lica u nostalgiji

Kaže: “Mislim da ova predstava sadrži i pokriva mnogo više od samog pojma praznine, ona je mnogo više - istina, praznina je u njenom izvorištu, ali vrlo široko shvaćena - poput, recimo, kolosalne praznine u kosmosu ili poput ništavila u svemiru. U njoj mi svaki karakter kreiramo na sceni poput nekog otpadnika, lika sa ruba, marginalca u odnosu na društvo i mislim da to na pozornici djeluje prelijepo. Naime, njihovi likovi kao da plutaju zaštićeni nekom opnom, kao da su okruženi i uronjeni u neki mjehur koji ih istodobno skriva ali i otkriva. Oni su poput odlutalih, izgubljenih lica u nostalgiji, prelaze iz jednog dijela svijeta u drugi, beskonačno putuju i pričaju svoje priče o potrazi za utočištem u svijetu kojem naravno nisu prilagođeni i koji ih ne prepoznaje, ne shvata, pa niti ne prihvata. Mislim da na predstavu možemo gledati i kao na svojevrsni hommage abnormalnosti koje uočavamo u društvu, a ujedno njome pokušavamo to izgladiti, pokazati kako se te nenormalnosti mogu uklopiti u društvo. Zato i mislim da je to hommage tim nejednakostima i razlikama među nama koje uočavamo, ali ih često ne prepoznajemo i ne znamo kako se prema njima postaviti. Sam ples koristim uglavnom kao medij, ne neku formu, želim njime izraziti neku dramsku situaciju, nadomjestiti njime dramsku riječ.”

Ti vrhunski plesači i plesačice dolaze iz Švedske, Finske, Italije, Belgije, Hong Konga i nekih dalekih otočja, služe se vrlo različitim plesnim tehnikama, njihova tijela i pokreti odražavaju karaktere koje igraju, ali unatoč toj različitosti toliko su dobro uigrani da mogu plesati zajedno, skladna su cjelina i nose ovu 90-minutnu predstavu kao zaokružen i slojevit kazališni čin.

Kokan Mladenović pojavio se na 65. MESS-u kao redatelj u dvije predstave. Teatar za djecu i omladinu iz Skoplja uprizorio je komad “Frankenštajn”, temeljen na istoimenom čuvenom romanu Mary Shelley, no ovdje se ta čudovišnost spodobe stvorene u laboratoriju doktora Frankensteina prebacuje na domaći teren, ispituje se šta je to danas čudovišno, strano i neprihvatljivo u svijetu u kojem se krećemo. Mladenović je redatelj, dramaturzi su Dragana Lukan Nikoloski i Dimitrije Kokanov, on o njoj kaže:

“Pitanje koje postavljamo glasi šta to može danas i ko to može danas biti ‘čudovište’, zašto je uvijek onaj Drugi čudovišan, neprihvatljiv, odbojan. U teatarsko-izvedbenom smislu, jezik u predstavi gradimo na postavkama lutkarskog teatra, budući da je lutka osnovni princip i postupak kako kazališno oživiti neživo tijelo, a koristimo i muzički, koncertni pristup igri, kao jedan vid socijalno angažiranog muzičkog odgovora na političke fenomene naše svakodnevice.”

Predstava "Svijet i sve u njemu"/Nikola Blagojević/

Predstava je izvedena u okviru programa Mali MESS, usredotočena je na omladinu, tinejdžere, mlađu publiku koja tu čudovišnost upravo i treba prepoznati u svojoj sredini, reagirati na nju i odbraniti postojanje i smisao onog Drugog i Drugačijeg, i u tome je neprikosnovena i lako pronalazi put do gledatelja. Ujedno, Mladenović se predstavio i režijom komada “Blank”, postavljenog u Kamernom teatru 55 u Sarajevu, polazište je autobiografska proza Feđe Štukana, i ovdje je, na neki način, riječ o neprilagođenosti i životnom putu jedne osobe čiji postupci odudaraju od uobičajenih pravila i regula. Sve je podignuto vrlo visoko, od samog početka, praktično je to glasna, uznemirujuća koncertna izvedba, sva uronjena u tjelesni, fizički teatar, no ne bez dodira sa stvarnošću, s osjećajima i sjećanjima, sa nekom poetskom uzbudljivošću kojom se kreiraju mnogi likovi.

Na samom otvaranju MESS-a izvedena je predstava “Thauma”, koprodukcija je to Teatre Lliure, Nilak & La Mula, stigli su iz Španije. Dvoje je redatelja u pitanju: Magda Puig Torres i Andreu Martinez Costa i to je, nedvojbeno, kazališni projekt koji podsjeća na izvorne postavke MESS-a: fascinantan je u izvedbi po kazališnim tehnikama i postupcima koje koristi, eksperiment je tlo na kojem počiva, kao i neke od kultnih mesovskih predstava. Vizualno je čaroban, duhovit i zavodljivo ironičan, maštoviti svijet asocijacija i nebrojeni niz referenci i metafora koje pobuđuje ono je čime se hrani. Sami autori ocjenjuju ga kao: “...komad koji je nastao van uobičajenih pozorišnih pravila i kanona. Smatramo da ima mnogo začudnih stvari u svijetu koje se ne može izraziti riječima - one su jednostavno nedostatne, tako da sasvim drugim kazališnim sredstvima pokušavamo dočarati tu začudnost i divljenje, uzbuđenost svijetom koji nastanjujemo. Jer mislimo da se sa tim istim svijetom možemo suočiti ne samo kroz racionalne postupke koje teatar koristi od pamtivijeka - mi, znači, nastojimo otkriti tu začudnost i neobičnost svijeta na potpuno drugačiji način, mi se svemu tome naivno čudimo - a nije li još Platon rekao da je čuđenje prvi korak ka saznanju! I dok smo prolazili kroz sam proces rada shvatili smo da u tom otkrivanju i istraživanju začudnosti u svijetu logika nam ne može puno pomoći, da stari načini mišljenja tu gube na snazi i da je neminovno otkrivati nove puteve kako to iznijeti na pozornicu.”

Kazališni umjetnici iz Španije to rade vrhunski profesionalno, ta njihova igra jeste improvizacija ali utemeljena na vježbi i predanom radu - scenom se kreću dinosauri, neka začudna bića, drvo u cvatu, kaktus, neki geometrijski oblici u raznim bojama, male loptice iskaču iz skrivenih zakutaka prostora za igru - sve slijedom nejasnih, na prvi pogled neočekivanih asocijacija, snova i snoviđenja, a sve tako vješto uklopljeno i čarobno izvedeno da pobuđuje divljenje!

Predstava "Thauma"/Velija Hasanbegović/Velija_hasanbegovic

Velija_hasanbegovic/

Intimni dnevnik

Aleksandar Hemon, bosanskohercegovački prozaist i kolumnist, na 65. MESS-u također je bio zastupljen u dvije predstave rađene po njegovoj prozi. Esejističko-pripovjedački fragmenti iz knjige “Knjiga mojih života” pretočeni su u istoimenu predstavu (Anton Podbevšek Teatar & Plesni teatar Ljubljana) u režiji Ivane Đilas. Taj gotovo intimni dnevnik pisca pretočen je u pozorišni jezik, Hemonove rečenice kao da odzvanjaju kroz intrigantne kazališne slike, poput onih u kojima obrazlaže svoj status imigranta: “Shvatio sam da se moj imigrantski unutarnji svijet počeo stapati s američkim vanjskim svijetom. Veliki dijelovi Chicaga ušli su u mene i tu ostali; sada sam te dijelove potpuno posjedovao. Gledao sam Chicago očima Sarajeva i ova dva grada sada su činila moj komplikovani unutarnji krajolik u kojem je bilo moguće sklapati priče. Kad sam se vratio iz svoje prve posjete Sarajevu, u proljeće 1997. godine, vratio sam se u Chicago koji mi je pripadao. Vraćajući se iz posjete kući, vratio sam se kući.”

Sarajevski pak ratni teatar SARTR, u koprodukciji sa Realstage, ušao je u drugi tekst Aleksandra Hemona - fascinantan roman “Bejturan i ruža” pretočen je u ništa manje očaravajuću predstavu “Svijet i sve u njemu” u režiji Selme Spahić. Ona je, uz dramaturginje Eminu Omerović i Nejru Babić Halvadžiju, i autorica dramatizacije romana. O predstavi je gotovo sve rečeno uz premijeru i brojna gostovanja, najbolji je to primjer kako se jedno izuzetno romaneskno štivo može preobraziti u savršen dramski iskaz. Hemona ovdje zaista doživljavamo kao dramskog pisca, a ne vrhunskog romansijera. Uz sjajan glumački ansambl, to je zaista pozorišno ostvarenje koje će se pamtiti.

Još samo na kraju citat iz predstave: “Beskrajni san. Smisao života je ne biti mrtav; živiš da ne bi umro. I to ti je to.” A sve to vrijeme dok živiš - pripovijedaš priče. Jer tim pričama održavaš se u životu - onom istinskom i onom kazališnom, na pozornici.