Potraga za Picassovom “Bitkom na Neretvi”

Muzej crvene povijesti u Dubrovniku i ove godine je dobitnik TripAdvisor Traveler’s Choice nagrade, štoviše, svrstan je među 10 posto najboljih atrakcija na svijetu. Ovo prestižno priznanje temelji se na izvrsnim recenzijama posjetitelja tijekom proteklih 12 mjeseci.

Osnovan 2019, Muzej crvene povijesti je prvi takav muzej u Hrvatskoj. Nalazi se u nekadašnjoj industrijskoj zoni, dubrovačkom Gružu, gdje sve još uvijek odiše romantikom.

Socijalistički stan

O ovoj nezaobilaznoj atrakciji Dubrovnika i odličnoj ekipi koja je vodi Oslobođenje je redovito izvještavalo u subotnjem dodatku Pogledi. Povodom najnovijeg priznanja, samo za čitatelje Oslobođenja razgovaramo s ravnateljem Muzeja Krešimirom Glavinićem (1987). Diplomirani filozof i arheolog, ekstra simpa Krešo je inicijator, duša i srce ove jedinstvene muzejske institucije.

Krešo, čestitamo, divna je vijest da je dubrovački Muzej crvene povijesti/Red History Museum među svjetskim atrakcijama. Možeš li nam otkriti detalje, kako se dolazi do ovako značajne nagrade?

- TripAdvisor, koji je možda najveća svjetska platforma za putovanja, godišnje objavljuje rangiranja bazirana na ocjenama ljudi koji su njihovi korisnici. Ljudi ostavljaju ocjene i komentare, recenzije mjesta i atrakcija koje su posjetili. Uzimajući u obzir brojnost i visinu ocjena, rade rang-listu na svjetskoj razini. Tako je naš Muzej crvene povijesti dobio tu nagradu, da smo u 10 posto svjetskih atrakcija izlistanih na TripAdvisoru. Vjerujem da je to dokaz kvalitete. Ali i dokaz da ovo čime se bavimo ne samo da još uvijek zanima ljude - što je zasigurno i ovo priznanje pokazatelj - nego i da je način na koji smo mi prezentirali sadržaj ljudima zanimljiv, da su zadovoljni, da su nešto naučili i da su iz muzeja izašli iznenađeni, zainteresirani.

Oraspoloženi?

- Da, i oraspoloženi, to nam je ustvari veliko zadovoljstvo.

Da malo podsjetimo naše čitatelje, što se sve može vidjeti u Muzeju crvene povijesti?

- Muzej crvene povijesti koji je otvoren 2019. bavi se socijalističkim periodom prvenstveno u Republici Hrvatskoj i, naravno, ne može se bez Jugoslavije. Ali, kako je to bila federativna država, onda smo se fokusirali, koliko se to moglo, na hrvatski aspekt tog perioda. U ovih 6-7 godina postojanja Muzeja, vidjeli smo da je svakodnevni život, koji se prikazuje kroz npr. tipičan, prosječan socijalistički stan, nešto s čime se mogu poistovjetiti svi ljudi koji su živjeli u Jugoslaviji, u bilo kojoj od njenih republika. Ali, isto tako se mogu poistovjetiti i neki stranci, koji nisu živjeli u Jugoslaviji. To jest, mogu se staviti u odnos kakav je život bio u njihovim državama u tom periodu, a što je zanimljivo, često znaju komentirati: “Pa ovo je dosta slično onome što smo i mi imali!” Kad spominjemo TripAdvisor, sjećam se da su nam neki Francuzi dali lošu ocjenu, dvicu, na TripAdvisoru, jer im nije bilo jasno što smo mi htjeli reći. Jer postav svakodnevnog života koji je prikazan u Muzeju je isti kao i francuski svakodnevni život 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.

I, Francuzi se naljutili?

- Tako je, Francuzi su se naljutili.

Što ljude najviše zanima u Muzeju crvene povijesti, što najviše gledaju, gdje su najjači dojmovi?

- Tu sad trebamo napraviti razliku između domaćih i stranih posjetitelja. Domaći posjetitelji su iz svih republika koje su bile dio Jugoslavije. Njima su zasigurno najzanimljiviji dio stana namještaj, tepisi, televizori, telefoni, spavaća soba, muzika, igračke iz djetinjstva... Naravno, to su prizori i predmeti s kojima su oni emotivno povezani, koji ih vraćaju u djetinjstvo, mladost. Ili, mlađe generacije često znaju reći: “Ajme, pa ovako je meni bilo u babe, ili u đeda!” Tako da, svakako smo svi još uvijek emocionalno povezani s tim fizičkim objektima, dok su strancima više zanimljivi povijesni aspekt i muzejski tekstovi koji prate ideju komunizma u ovim predjelima. Od osnivanja partije 1919. do samoga raspada Jugoslavije, jer se na taj način ustvari i objašnjava Hrvatsku. Objašnjava, znači, zemlju u koju su došli, koju su posjetili. To im je i nova vrijednost, novo saznanje iz povijesti kako bi shvatili gdje su došli.

Muzej crvene povijesti ima zaista jako zanimljiv i kvalitetan program, što bi iz muzejske povijesti izdvojio kao najuspješnije i najzanimljivije?

- Svakako bih krenuo od ove najsvežije izložbe Yugo.Logo. Suorganizatori izložbe su Muzej crvene povijesti i Hrvatsko dizajnersko društvo (HDD), a postav u Dubrovniku je remake izložbe koja je u Galeriji HDD-a u Zagrebu prvi put predstavljena u proljeće 2023. Govori o radu brojnih značajnih grafičkih dizajnera na prostoru Jugoslavije od 1945. do 1990-ih godina. Bazira se na istoimenoj online arhivi i istraživačkom projektu koji je pokrenuo freelance dizajner iz Beograda Ognjen Ranković, uz koautora izložbe zagrebačkog dizajnera Antonija Karaču.

Dobro, to je aktualna izložba koja još traje, a od onih prethodnih? Znam da su bile stvarno jako posjećene, Muzej vole mnogobrojni gosti Dubrovnika, ali i lokalci?

- Izdvojio bih četiri izložbe. Izložbu pod nazivom “Kako smo se zabavljali? – Noćni život i zabave Dubrovnika 70-ih i 80-ih” u suradnji sa Marijetom Radić. Nakon izložbe u produkciji Muzeja crvene povijesti snimljen je i istoimeni dokumentarni film, tako je ova bogata i zanimljiva tema dobila i svoj nastavak u vidu dokumentarca. Film je snimljen na autentičnim lokacijama u Dubrovniku, a o provodima, proslavama novih godina, zabavama u diskotekama i na taracama brojnih dubrovačkih hotela govore i neki od protagonista tog vremena. Arhivski materijal prikupili su kustos Muzeja crvene povijesti Ivan Lujo i Marijeta Radić. To je bila prva izložba o toj temi u Dubrovniku što je polučilo ogroman interes.

Ljudi došli da se pronađu na izloženim fotkama?

- Jako puno ljudi. Zanimljivo je da su nam se javljali i ljudi iz drugih dijelova tadašnje Jugoslavije, iz Sarajeva, Beograda, sa svojim sjećanjima, mnogi su dolazili u Dubrovnik na ljetovanje, iako nisu Dubrovčani, bili su dio noćnog života Dubrovnika tog vremena. Još jedna izložba u našem Muzeju koja je potaknula veliko zanimanje je izložba “Kubanski revolucionarni plakati”. Iako se bavimo Hrvatskom i Jugoslavijom, pokušavamo dati i širi kontekst. To je bila stvarno zanimljiva izložba autora i kolekcionara Igora Jovića, gdje smo pokazali plakate koji su podupirali kubansku vanjsku politiku potpore pokretima za neovisnost raznih zemalja. U sklopu izložbe, za proslavu 1. maja smo radili i kubansku hranu, imali smo Kubansku večer. Jedna pizzerija u Dubrovniku je prije desetak godina stipendirala studenta Akademije likovnih umjetnosti, smjer kiparstvo, i on je kao diplomski rad napravio kip Fidela Castra u prirodnoj veličini, a s obzirom na to da je to pizzerija, oni nisu imali prostora i nama su donirali, onda smo mi mislili da je to prilika da ga upoznamo s Dubrovčanima. Kubanski plakati su bili izlagani i u New Yorku, Londonu, u svjetskim galerijama i muzejima, tako da nam je baš bilo drago dovesti ih u Dubrovnik.

Doveli ste u Dubrovnik i neka slavna imena, Muzej crvene povijesti priredio je retrospektivnu izložbu jugoslavenskog rada svjetski slavnog, nagrađivanog dizajnera Borisa Ljubičića?

- To je bila ogromna čast da smo se mogli upoznati i surađivati s Borisom Ljubičićem i otvoriti njegovu retrospektivnu izložbu u Dubrovniku. Za potrebe te izložbe, kako je naš galerijski prostor mali, uspjeli smo dogovoriti s udrugom Prijatelji dubrovačke starine da u kompleksu Lazareta, nadomak staroga Grada, otvorimo tu izložbu.

Titova bista

Ljubičić je dizajner koji se proslavio ne samo u Jugoslaviji nego i u Hrvatskoj nakon 90-ih, dobitnik je najznačajnijih svjetskih priznanja i nagrada za dizajn.

U Dubrovniku ste pokazali i izložbu o Laibachu?

- Poznati glazbeni i umjetnički kolektiv Laibach imao je izložbu ove godine u 3. mjesecu u nas u Muzeju u Dubrovniku, njihova povijest od 1980. do 1995. i koncerta u Sarajevu. Bilo nam je i veliko zadovoljstvo i sreća da možemo taj njihov raniji rad prikazati u našem Muzeju. Sad će ta izložba gostovati i u Zagrebu. Eto, to su možda 4 izložbe koje bih izdvojio iz našeg muzejskog programa, da ne duljim.

U jednom od ranijih intervjua rekao si mi da Muzej traga za još nekim eksponatima, koji su to eksponati?

- Svašta smo u međuvremenu i skupili. Još uvijek tražimo original plakata za film “Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića, čiji je autor slavni Pablo Picasso. Jako ga je teško naći. Uspjeli smo dogovoriti bistu Josipa Broza Tita, djelo jednog od naših najpoznatijih kipara Antuna Augustinčića. Što se tiče eksponata, baš sad radimo na novom postavu. Dobili smo puno donacija, muzej nam je premali, moramo malo osvježiti postav.

Što su planovi? Može neka ekskluziva?

- Imamo ekskluzivu. Nedavno smo produžili ugovor o najmu prostora za Muzej s tvrtkom koja je u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika, koja upravlja prostorom Muzeja. Nažalost, prema njihovim planovima smo dobili manje prostora nego što smo imali do sada. Radimo skroz novi postav, ali zbog toga što su nam ljudi toliko toga donirali i što smo prikupili u ovih 6-7 godina postojanja Muzeja, otvaramo u Dubrovniku “Zbirku Dubrovnik”, a ovaj Muzej će tražiti neko novo mjesto za koje još ne znamo točno gdje će biti. Svakako u travnju sljedeće godine bi se trebao otvoriti novi postav s fokusom na Dubrovnik, a ovaj postav sa širim fokusom na Hrvatsku putuje. Gdje će završiti, to još gledamo i pregovaramo, ali ovo je prva javna informacija o našim planovima.