O knjizi "Sjenke,Tmine, i Svjetlost” Jasne Šamić: Krik revolta i boli pred zlom

Évelyne Morin o knjizi Jasne Šamić: “Ombres et Ténèbres suivi de Lumière/ Sjenke,Tmine, i Svjetlost”, Les Écrits du Nord – Éditions Henry, Pariz, 2025.

Knjiga Jasne Šamić “Sjenke i tmine” krik je revolta i boli pred zlom koje pobjeđuje humanost. Da bi osudila nove nemani našeg doba – ubice, proizvođače oružja, tiranine žedne počasti i užitka – pjesnikinja priziva moć antičkih mitova: Perzefonu i Hada, Aresa i Kerbera. Njene riječi gore poput vatre zapaljene na zemlji; njene riječi su suze ranjene i osakaćene djece, jecaji ruševina koje su ostavile za sobom bombe. Jer riječ je jedino oružje pjesnika.

I dok je “Nijema/Svjetlost gledala/Zatečena /Tužno velikodušna”, blagonaklona tama odnosila je sjenke daleko od čovjekove nehumanosti.

U ovom dobu nalik na smak svijeta, pjesnikinja, u drugom dijelu knjige “Tmine”, nudi svoje lično čitanje Apokalipse po Svetom Jovanu: u izopačenoj viziji, Sotana i njegova vojska pobjeđuju, prolijevajući krv i šireći smrt, prekrivajući nebo i zemlju crnim velovima. Nagost i šutnja ljudi, tuga djece, skrnavljenje žena – jedino se to čulo i “budilo oganj zemlje/Oganj mora i oganj neba”.

I uzdiže se bolno pitanje:

“O Gospode, […]

Gdje su ti bijeli konji da ponesu djecu

Daleko od ovog vrištećeg praha

Ka očaravajućem svitanju?”

Jasna Šamić zna, iz najintimnijeg iskustva, šta znači nasilje koje čine ratni monstrumi, jer je rođena u Sarajevu, i zna kakav je okrutan rat bio u Bosni i Hercegovini. Ova knjiga, napisana na dva jezika, time dobiva poseban značaj.

Naslovnica francuskog izdanja knjige/

Zato, u trećem dijelu, “Svjetlost sjenki”, slušajući “Rekvijem” Mauricea Durufléa, pjesnikinja može zatražiti da ih “Vječna svjetlost/Osvijetli”, njih i njihove bliske, umrle, sjedinjene sa današnjim ubijenim, “tog dana, dana gnjeva”. A “Kad se svjetovima ponovo bude sudilo/Ognjem/Vječna svjetlost će da sja!”

Svjetlost, koja slijedi iza “Sjenki i Tmina”, može tad donijeti smirenje, ako ne i mir, u tišini mora i zemlje. Ponovo se rađa “Božanski dah/Iz snova/Što još uvijek blješte”, vraćajući se dobu djetinjstva.

U stranoj zemlji, daleko od rodnog grada, pjesnikinja se prisjeća kuće u kojoj je rođena, riječi umrlih, uklesanih na bogumilskim stećcima, ne bi li u njima pronašla smisao življenja, u punoj svijesti o ljudskoj sudbini, u nadi da će se “U beskraj širiti /A nebesa uvijek mlada ostati”.

Naslov knjige ”Ombres et Ténèbres suivi de Lumières”, kao i njena kompozicija sastavljena, dakle, od Sjenki, Tmine, Svjetlosti sjena, a potom i Svjetlosti, svjedoče o odlučnosti Jasne Šamić da ne dopusti mraku da pobijedi. Njena poezija utjelovljuje moć riječi koje će nas odvesti prema svjetlosti.

(Prevela: Jasna Šamić)