Nihad Kreševljaković: Naš cilj je biti među onima koji postavljaju pitanja, vjerujući da kroz pitanja lakše otkrivamo ko smo i ko želimo biti

Nova godina, novi oktobar, novi MESS pred nama. Već dugo ste na ovoj poziciji da Vas mogu pitati šta je drugačije 2025. u smislu priprema i organizacije festivala, u odnosu na prethodne godine?

- Iskreno, ne bih rekao da je drastično drugačije. Kroz sve ove godine smo prošli kroz razne situacije i naučili smo da, bez obzira na to koliko dobro sve pripremili, uvijek može iskrsnuti nešto neočekivano. To je jednostavno dio ovog posla. Mnogo toga zavisi od raznih ljudi i faktora, od kamiona sa scenografijom, do toga hoće li se neko razboljeti u nezgodnom trenutku.

Ove godine, ipak, dodatni izazov predstavljaju specifični finansijski problemi, koji nam prilično otežavaju posao. Ipak, zahvaljujući razumijevanju i podršci Kantona, uspjeli smo do sada ispuniti sve svoje obaveze.

Raznolikost teatarskih praksi

Generalno, kao što svi osjetimo i privatno, sve je skuplje. Tako je i sa organizacijom festivala. Danas je to znatno skuplje nego prije, recimo, pet godina. Ali u ovakvim situacijama najviše znači imati tim koji zna šta radi, ljude koji mogu brzo reagovati kad nešto pođe po zlu. A mi stvarno imamo takav tim koji je posvećen, iskusan i profesionalan.

Da li se tu može prepoznati neki trend promjena - u smislu planiranja narednih izdanja festivala?

- Promjene o kojima smo govorili i na pres-konferenciji odnose se prije svega na dvije ključne stvari. Prva je vezana za finansijske okolnosti i značajna poskupljenja, o kojima sam već govorio, a druga za naš pokušaj da, unutar resursa kojima raspolažemo, kreiramo što kvalitetniji program koji će reflektovati raznolikost savremenih teatarskih praksi.

Svjesni smo da više nemamo uslove za organizaciju festivala kakvi su bili prije dvadesetak i više godina. Međutim, to ne znači da, uz pažljiv i promišljen selektorski pristup, ne možemo i dalje biti relevantni ne samo kao festival s tradicijom već i kao platforma koja njeguje specifičan pogled na savremeno pozorište i umjetnički izraz.

Program je već predstavljen i tu su mnoštvo, čini se, sjajnih predstava i neka slavna imena. Šta nas čeka na ovogodišnjem MESS-u?

- Mislim da će publika prepoznati to što ste rekli. Od imena koja publika festivala MESS dobro poznaje dolaze nam Teatro Lliure, sa kojim otvaramo festival, a tu su i Oskaras Koršunovas, Ultima Vez, kao i značajni reditelji iz naše zemlje i regije poput Selme Spahić, Boruta Šeparovića, Borisa Liješevića.

Pored režije predstave “Blank”, predstavu Kokana Mladenovića imamo i u programu Mali Mess. Publika će imati priliku gledati i teatarsku interpretaciju filmskog remek-djela Andreja Tarkovskog “Ogledalo”, a koja nam dolazi iz Rumunije. Plesni teatar iz Slovenije i teatar “Anton Podbevšek” dolaze sa plesnom predstavom po knjizi Aleksandra Hemona “Knjiga mojih života”.

Nastavljamo sa spomenutim programom Mali MESS, čiji je ovogodišnji program fokusiran na tinejdžersku publiku. Nastavljamo i sa programom Dramadžiluk, koji se održava po treći put u okviru festivala MESS. Kao dio pratećeg programa, uzeli smo učešće u Gaza bijenalu, koje će se održati u Sarajevu, te ćemo u okviru našeg festivala predstaviti rad Mahmuda al-Ballawija, teatarskog radnika i pedagoga iz Gaze čija pjesma će biti prezentirana kao dio ovogodišnjeg programa.

Da li ste zadovoljni sa ovogodišnjom bh. produkcijom? Koliko je selektorici bilo teško odabrati predstave?

- O izboru bh. produkcije za festival uvijek imamo selektore koji dolaze iz regije. Takva je praksa festivala od 1997, a ove godine predstave iz BiH izabrala je Petra Pogorevc, istaknuta slovenačka teatarska kritičarka i publicistkinja. Ona je pregledala sve prijavljene predstave i izabrala je “Blank” i “Svijet i sve u njemu”. Obje predstave su izuzetno uspješne i u teatrima u kojima su nastale. Osobno, mislim da, s obzirom na uvjete u kojima rade naši teatri, imamo kvalitetnu domaću teatarsku produkciju.

Zanimljivo mi je grafičko rješenje festivala i u tome je MESS, rekao bih, već specifičan, to je neki trade-mark koji mi je izuzetno drag. Kako je došlo do ovogodišnjeg vizuala?

- Za vizualni identitet festivala najzaslužnija je agencija Fabrika, s kojom sarađujemo još od obnove festivala. Njihovi posteri su postali svojevrsna tradicija - vizuelni simbol koji naša publika svake godine s nestrpljenjem iščekuje.

Uvijek smo nastojali da putem postera budemo svjedoci vremena u kojem živimo. Kada ih pogledate unazad, oni čine vizuelnu kronologiju svijeta i konteksta kroz koji prolazimo. Prošlogodišnji vizual bio je inspirisan genocidom koji proživljavaju stanovnici Gaze i Palestine. Ove godine, s obzirom na to da se situacija nije bitno promijenila, fokus je prebačen na ravnodušnost svijeta koji sve to posmatra, na ignorisanje stvarnog svijeta u kome živimo kroz prizmu lažne realnosti predstavljene kroz nove tehnologije.

Vizuelni identitet ovogodišnjeg izdanja MESS-a/

Epidemiološka ravnodušnost

Proces nastanka vizuala izgleda ovako: mi im pošaljemo osnovnu ideju i ton festivala, a njihov izvanredni tim potom kreira prve prijedloge. Slijedi razmjena mišljenja, ponekad i ubjeđivanja, dok ne pronađemo zajednički jezik. Suštinski, to je uvijek jedno vrlo demokratsko i kreativno iskustvo. Zbog prirode teatarske umjetnosti svjesni smo da su posteri jedan od najtrajnijih tragova koji će ostati o našem festivalu i zbog toga nam je taj dio jako važan.

Pretpostavio sam, a prilično je i očito da je u tom okretanju glave od realnosti veliki udio odigrala agresija Izraela na Palestinu i genocid koji trpe stanovnici Gaze. Ali taj svijet koji uporno ignoriše tu potpuno jasnu činjenicu... Poražavajuće.

- Naravno da je odnos prema genocidu ključan, ali ta ravnodušnost na koju ukazujemo čini se poput epidemije. Uskoro nećemo moći razlikovati stvarnost od kreirane slike svijeta kroz AI tehnologiju. Ipak, bilo bi pogrešno ne primijetiti da se stvari počinju mijenjati. U odnosu na isto vrijeme prošle godine, danas su glasovi koji se suprotstavljaju genocidu sve glasniji. Cijenu za to plaćaju Palestinci koji su svakodnevno, duže od dvije godine, izloženi svakodnevnom masakriranju, izgladnjivanju i zločinima koje je i tužiteljica Međunarodnog suda pravde, kao i mnogi drugi eksperti za tu oblast, jasno prepoznala kao genocid.

Trenutno se čini da se svijet budi iz anestezije u kojoj su nas držali svjetski lideri i mediji koji su štitili jedan imperijalistički i kolonijalni koncept. U našem slučaju, teško je vidjeti smisao u bavljenju bilo čime, a da ignoriramo činjenicu da je pred našim očima ubijeno 20.000 djece, preko 200 novinara, da se ubijaju medicinski radnici, ruše bolnice i škole, da se zvanični broj ubijenih ljudi primiče cifri od 100.000 iako se pretpostavlja i da je drastično veći.

Kako ovogodišnja selekcija zrcali taj današnji naopaki svijet u kojem sve više nenormalno postaje potpuno normalno?

- Da, nenormalno postaje normalno. Suočavamo se s različitim iskušenjima. Ovogodišnji MESS donosi predstave koje se bave migrantskim iskustvima (“Knjiga mojih života”), dezintegracijom društva (“Naličje”), unutrašnjim otporom prema rodnim i društvenim normama, usamljenošću, fizičkom iscrpljenošću sistema i potragom za smislom u svijetu koji više ništa ne obećava (“Void”, “Thauma”). Svi ovogodišnji naslovi zajedno čine mapu urušenog svijeta, ali i rijetkih svjetionika u njemu. Naš cilj je biti među onima koji postavljaju pitanja, vjerujući da kroz pitanja lakše otkrivamo ko smo i ko želimo biti.

Zato festival i otvaramo predstavom “Thauma”, koja kroz čudo i čuđenje afirmiše važnost postavljanja pitanja. Taj osjećaj čuđenja, od antičkih vremena shvaćen kao temelj svake umjetničke i filozofske potrage, podsjeća nas da je postavljanje pitanja čin hrabrosti i slobode te prvi korak ka razumijevanju i mijenjanju svijeta.

Festival zatvaramo predstavom “Void”, koja u praznini ne vidi kraj, već prostor za bezbrojne mogućnosti i propitivanje društvenih normi. Tako “Thauma” i “Void” funkcionišu kao početak i kraj jednog misaonog luka: počinjemo čuđenjem, a završavamo otvorenim prostorom koji ne zatvara, već poziva na nova pitanja i druge puteve.

Neću pitati može li teatar pomoći u mijenjanju svijeta i ljudske naravi - da to nije tako, ne bi ga ni bilo. Pitaću, ustvari, da li se pozorišni esnaf (u svjetskim razmjerama) dovoljno trudi dići glas protiv nepravde?

- Sklon sam tome da ne idealizujem svijet pozorišta. Kada, recimo, vidim odlučnost lučkih radnika u Italiji da se suprotstave izvozu oružja kojim se ubijaju djeca ili pojedince širom svijeta koji se na različite načine bore protiv nepravde, ne mogu da se ne zapitam kakva je i kolika uloga pozorišne zajednice u takvim trenucima. Ali, važno je reći da pozorišni esnaf, kao i bilo koja druga profesionalna grupa nije jedinstveno tijelo. Među nama ima i pojedinaca i kolektiva koji dižu glas, ali jasno je da odgovornost leži na svakom od nas pojedinačno, kao ljudima, bilo da radimo u pozorištu ili u tržnom centru.

Radimo na promjenama

Vjerujem da ne možete sebe smatrati umjetnikom ili umjetnicom, a istovremeno ostati ravnodušni na svijet u kojem živimo. I da, ima mnogo onih koji iz ovakve perspektive možda ne zaslužuju naziv umjetnika ili umjetnice iako su među njima i ljudi koji rade estetski vrijedne i zanimljive stvari.

Vratio bih se na početak razgovora - narednim godinama. Najavljene su promjene u formatu festivala. Možete li nam otkriti o čemu se tu radi?

- Još radimo na detaljima narednih promjena u formatu festivala, pa ne bih htio da zvuči kao da dajem konačne odgovore prije nego što sve bude definisano. Ono što mogu da kažem jeste da planiramo angažovati selektore specijalizovane za različite teatarske forme, što bi nam omogućilo da predstavimo širi spektar umjetničkih izraza.

Cilj je da program bude raznovrsniji, sa manjim brojem predstava zbog finansijskih ograničenja, ali da svaka predstava predstavlja neku specifičnu teatarsku formu, od dramskog i koreografskog teatra, preko eksperimentalnih formi, do predstava koje prate savremene svjetske i regionalne tendencije.

Kako će se ta podjela tačno ostvariti, još nije potpuno jasno i radimo na tome. Konkretne informacije o tome moći ćemo podijeliti početkom naredne godine.