Melisa Hajrulahović Tomić: Operi i Baletu je neophodan orkestar
Na daskama Narodnog pozorišta Sarajevo večeras će biti održana premijera slavne opere W. A. Mozarta “Figarov pir”. Ovo će biti ukupno peta postavka ovog značajnog djela nakon premijera 1950, 1974, 1984, te 2003. Ovaj put režiju potpisuje ugledni hrvatski reditelj i čest gost Sarajeva Ivan Leo Lemo, dok će Sarajevskom filharmonijom dirigovati maestra Ana Zorana Brajović.
Velika je i ekipa na sceni. Tu su Ivan Šarić kao Figaro, Hana Salihović kao Susanna, a lik Grofice Rosine Almavive utjelovit će Melisa Hajrulahović Tomić. Grofa Almavivu tumači Erol Ramadanović, a veliku glumačku ekipu dopunjavaju Amir Saračević, Denis Isaković, Amila Ravkić, Adelisa Saračević, Dajana Šegvić, Lejla Huseinćehajić, Hanadi Karić, Ileš Bečei, Siniša Markanović, Idna Muminović i Laura Kozlinger.
Lijepa komična opera
Mi smo razgovarali sa jednom od solistica Melisom Hajrulahović Tomić kako bismo doznali šta nas to čeka unutar večerašnje izvedbe.
Kakva je atmosfera na probama pred izvedbu jednog od najvećih svjetskih klasika u Narodnom pozorištu Sarajevo?
- Biću iskrena i reći da je trenutna situacija na ovim završnim probama napetija nego inače. U pitanju je Mozartova opera u četiri čina koja je u muzičkom, pjevačkom i tehničkom smislu veoma izazovna te zahtijeva mnogo vremena za pripremu, intenzivne probe i tehničke uslove kako bi se došlo do konačnog rezultata, a to je operna predstava koju s ponosom želimo predstaviti publici. Voljela bih da smo imali još vremena jer bi nama, umjetnicima na sceni, izvedba bila manje stresna. Ali, bez obzira na sve, imamo lijepu komičnu operu za koju vjerujem da će je publika sa radošću prihvatiti.
Ovo će biti peta premijera “Figarovog pira” u NPS-u, ali unutar pedeset godina. Da li je izazov za jednog operskog solistu ući u ulogu u kojoj su se sjajno snašli vaši prethodnici?
- Izazovno je svaki put kada dobijete priliku da tumačite neki lik. Moram priznati da ja sebe nikada ne upoređujem ni sa kim. Duboko cijenim profesiju kojom se bavim i znam koliko je zahtjevan svaki segment ovog posla. Svaki od nas umjetnika ima svoje kvalitete, svoj glas, svoju pojavu, osobnost i na taj način ostavlja jedinstveni pečat u ulogama koje interpretira. U konačnici, uspjeh realizacije jedne uloge u opernoj predstavi ne ovisi samo o vama nego uslovima u kojima djelujete, partnerima sa kojima u tom momentu surađujete na sceni, dirigentu koji vas vodi kroz predstavu, reditelju koji vas je uspio potaknuti da uronite u lik koji tumačite.
Vi u operi tumačite lik Grofice Rosine, jedan od onih zbog kojih ponovo poželimo gledati “Figarov pir”, zbog njene kompleksnosti i kako utiče na samu priču. Kako Grofica izgleda u Vašim očima?
- Grofica Almaviva je zapravo Rosina, Bartolova štićenica koja je predstavljena u Rossinijevoj operi “Seviljski berberin”. Ta Rosina je mlada, vibrantna, sposobna i mudra djevojka koja voli život. U Mozartovoj operi je vidimo kao zrelu ženu, sada groficu, nakon dužeg braka veoma usamljenu, zapostavljenu od svoga supružnika koji, za razliku od nje, vodi veoma uzbudljiv život. Kroz nju mogu da prepoznam veliki broj žena koje su zbog forme koju nam je sistem nametnuo zapravo izgubile sebe.
Koliko je zahtjevno iznijeti Mozartove arije? Posebno taj lik Grofice Rosine, koji je možda i najviše okrenut dramatičnom izražaju od ženskih likova u ovom komadu?
- Svi oni koji su u dodiru s muzikom u profesionalnom smislu znaju da je Mozart kompozitor čija su djela tehnički najzahtjevnija. Zahtijevaju tehničku spremnost i kondiciju na visokom nivou.
Produktivna sezona
Lik Grofice jeste zapravo jedini u ovoj operi koji zahtijeva dramatičnost u glumačkom izražaju.
U Sarajevo nam se vraća Ivan Leo Lemo. Kakva iskustva nosite iz ove saradnje?
- Uvijek je veliko zadovoljstvo raditi s rediteljem kao što je Ivan Leo Lemo. Ovo je naš treći projekat zajedno, tako da se jako dobro poznajemo i razumijemo.
Ovo će biti i posljednja premijera u ovoj sezoni - kako gledate na odrađeni posao?
- Kada gledamo sezonu Narodnog pozorišta na izmaku, moglo bi se reći da je bila veoma produktivna. Međutim, voljela bih se osvrnuti na sektor u kojem djelujem, na Operu, i reći da je nama od velike važnosti redovno izvoditi predstave koje uradimo. Nažalost, mi nemamo uslove za to jer nemamo svoj orkestar koji bi opsluživao i Operu i Balet.
Koliko je program Kultura na ulice pomogao popularizaciji opere u javnosti?
- Mislim da je program Kultura na ulice dobar način da se široj publici približi bilo koji vid umjetnosti, pa tako i opera. Mada mislim da se na tom polju treba još dosta toga uraditi.
