Ljepota je smiješak u očima: Svijet kroz viziju Ljerke Njerš
Iz Monografije
Ljerka Njerš (Begov Han, Bosna i Hercegovina, 1937) je zaista izuzetno rijetka ptica u svijetu arta. Keramičarka i slikarica svjetskog glasa. Redovna članica Internacionalne akademije nauka i umjetnosti BiH (IANUBiH).
Umjetnica koja svojim djelima nadahnjuje i očarava. O Ljerki Njerš pišu najpoznatiji teoretičari, kustosi, novinari, povjesničari umjetnosti, akademici, filmaši, pjesnici.
Godine ljepote
Više od 200 tekstova iz razdoblja od preko 60 godina, autora iz pet zemalja, objavljeno je u jedinstvenoj knjizi “Godine ljepote”, svečano predstavljenoj u Zagrebu 2023, o kojoj smo tada opširno izvijestili u subotnjem dodatku Oslobođenja Pogledi. Popis autora koji zadivljeno analiziraju djela Ljerke Njerš je zadivljujući, a na njemu su sve slavna i poznata imena: članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Željka Čorak, Tonko Maroević, novinarke Iva Kobler, Nina Ožegović, Rada Vnuk, Marina Tenžera, povjesničari umjetnosti Branka Hlevnjak, Flora Turner, Josip Belamarić, Josip Depolo, Ivanka Reberski, Ana Lendvaj, Radovan Ivančević, Marina Viculin, Jadranka Belevski, filmaši Ernest Gregl, Petar Krelja, Ranko Munitić, književnici Vlado Gotovac, Zvonimir Milčec, Branislav Glumac, Sveta Lukić, operna diva Ivanka Boljkovac, arhitekt Andrija Mutnjaković, keramičar Walter Gerhards, teoretičari John Burns, Peter Dormer i dr.
Sarajevski novinar Sabahudin Hadžalić, glavni urednik časopisa Diogen, jedno kompletno izdanje ovog časopisa 2012. posvetio je stvaralaštvu Ljerke Njerš. Galerija Ljerke Njerš otvorena je 2010. u Žepču, BiH. Autor prvog ikad objavljenog teksta o Ljerki Njerš je jedan od najvećih povjesničara umjetnosti Jugoslavije, dugogodišnji direktor zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt Vladimir Maleković. O Ljerki Njerš se snimaju dokumentarci, pišu monografije, ali i pjesme pune zanosa.
Nakon Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu, diplomira slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi čuvenog Marina Tartaglie. Samostalno izlaže na više od 100 izložbi u zemlji i inozemstvu, prvi put u Zagrebu 1964. Dobitnica brojnih visokih priznanja, među ostalim Nagrade Grada Zagreba i Nagrade za životno djelo Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH). Svaka izložba ove vrhunske umjetnice je prava senzacija. Ljerka Njerš i danas svakodnevno radi i stvara. Istražuje i eksperimentira. Pogotovo s modernim tehnologijama. Fotokolaži i digitalna obrada fotografija pomoću kompjutora su među omiljenim izazovima. Ulazak u carstvo njezinog ateljea, u stanu umjetnice u samom centru Zagreba, u rangu je specijalne doze optimizma. Slavna umjetnica govori samo za čitatelje Oslobođenja.
Gospođo Njerš, poznato je da ste vrlo posvećeni istraživanjima u području digitalne tehnologije, što trenutačno radite?
- Hvala na pitanju. Zaista ne mogu bez pisanja na računalu, ali naravno i bez crtanja i slikanja, najviše vodenim bojama. Posjedujem veliku kolekciju svojih radova koje stvaram i prikupljam već dugi niz godina. Sudjelovala sam na brojnim izložbama ne samo u Hrvatskoj već i u inozemstvu, ponajviše u Engleskoj, ali i u Beču i Italiji.
Stručnjaci Vas opisuju kao renesansnu umjetnicu, ističu Vašu svestranost i opus koji, kako naglašavaju, u svakom svojem fragmentu govori o ljepoti cjeline i ideji prirode kao metafori kontinuiranog stvaranja i obnavljanja života. Što je Vaša najveća inspiracija?
- Najveća inspiracija mi je svakodnevica – moj dom u središtu Zagreba i šetnje po njegovim predivnim parkovima.
Kako biste Vi sebe opisali? Tko je Ljerka Njerš?
- Jako sam posvećena svom slikarstvu. U svom stanu imam atelje s prešom za tiskanje grafika. Posebno pazim na kvalitetan papir koji koristim na razne načine – za akvarel, rad s vodenim bojama i pastelima.
Čitav život ste svestrani i originalni, radili ste u fajansu, majolici, slikali na svili, staklu, stvarali crteže i akvarele, eksperimentirate s digitalnom fotografijom, koji je Vaš motiv u tom stalnom traganju za novim umjetničkim izazovima?
- Digitalna fotografija je za mene nešto novo, ali s velikim veseljem ulazim u to područje – i događaju se prava mala čuda.
O Vama je pisalo više od 130 poznatih teoretičara, novinara, akademika, kustosa, pjesnika i to iz preko pet država, u razdoblju od više od 60 godina, napravili ste i u Zagrebu izložili i njihove portrete u digitalnoj tehnici, tko Vam je od svih njih ostao u neizbrisivom sjećanju i zbog čega?
- Najviše sam radila portrete prijatelja, zatim članova obitelji i kolega. Posebno volim spomenuti portret poznatog zagrebačkog povjesničara umjetnosti i teoretičara Vladimira Crnkovića koji mi je osobito drag.
Knjiga u kojoj su objedinjeni gotovo svi najbolji tekstovi o Vama naslovljena je sa “Godine ljepote”. Vaše radove pjesnici opisuju kao “apsolutnu umjetnost radosti” i “čistu ljepotu”, što je za Vas lijepo?
- Volim smiješak u očima osobe koju portretiram. Kroz taj pogled polako dolazim do cilja – do izraza unutarnje ljepote.
U orbitu slavnih lansirala Vas je Vaša keramika, jedina ste keramičarka iz ovog dijela svijeta koja se uspjela probiti na izložbe planetarno poznatih aukcijskih kuća Sotheby i Christie’s, hvale Vas i najčuveniji svjetski keramičari, što ih je najviše privuklo u Vašim ostvarenjima?
- Moja draga sestra Jadranka, Lady Beresford Peirse, živi u Londonu i u Yorkshieru. Tamo sam često boravila i radila keramiku u iznajmljenom studiju. Bilo je prekrasno razdoblje – upoznala sam mnoge engleske keramičare i slikare.
Kao i svi veliki umjetnici i Vi ističete značaj povezanosti svake umjetničke priče sa sadašnjim trenutkom, jesu li ljudi danas zatrpani gomilom vizualnih i instant senzacija možda zaboravili vidjeti da je nebo plavo, a drveće zeleno?
- Ne bih rekla, ali priroda koja nas okružuje uvijek je iznimno značajna. Trudim se da me ne prestane očaravati.
Surađivali ste s mnogim uspješnim autorima, skladateljima, pjesnicima, piscima, koga od njih biste izdvojili kao najinspirativnijeg i zašto?
- Teško mi je izdvojiti jer su svi na svoj način posebni. Bez prijatelja i kolega moj bi rad bio siromašniji. Volim društvo i izlaske – ne samo u prirodu nego i u kazalište ili na koncert. Ponosna sam na svoje sinove i unuke, svi su priznati, marljivi i uvijek spremni pomoći.
Vaša obitelj, roditelji, sestra, sinovi, unuci su Vam jako važni, to uvijek ističete, kako ste uspjeli i kako uspijevate spojiti umjetničko djelovanje i brigu o svojoj voljenoj obitelji?
- Nezamislivo mi je bez njih. Svatko ima svoje obaveze, ali uvijek pronađu vremena i za mene. Živim u središtu Zagreba, društvo mi prave i naše mace Micko i Pika – svi ih u obitelji volimo.
Pišete li još uvijek eseje? Što biste danas napisali, koje zapažanje ili emociju?
- Naša obitelj je vrlo povezana. Imam dva sina i dvije divne snahe, te unuke na koje sam iznimno ponosna. Moja unuka Tina, kći mog starijeg sina Borisa, radi u klinici na odjelu psihijatrije, ona je diplomirana psihologinja. Sretna je i zadovoljna svojim poslom, a to mene čini posebno sretnom.
Nove izložbe
Moj stariji unuk Valentin, sin mog mlađeg sina Tomislava, završava prijediplomski studij na fakultetu koji ga ispunjuje. Uz studij je i zaposlen u području koje ga zanima, što me također raduje.
Rođeni ste u Bosni i Hercegovini, “Galerija Ljerka Njerš” osnovana je pri Kulturnom centru Žepče, redovna ste članica Internacionalne akademije nauka i umjetnosti BiH, planirate li pokazati Vaše radove u Sarajevu i kada?
- Točno. U kontaktu sam sa Sarajevom, gdje živi moja sestričina. Sigurna sam da će se obradovati novim izložbama i novostima iz mog umjetničkog života.
