Kratka drama Jean-Claudea Grumberga: Nagasaki komemoracija

”Nagasaki komemoracija” postavljena je 15.novembra 1994. na scenu: Theatre Vieux-Colombier u Parizu; Režija: Philippe Adrien; Glumci teatra Comedie Francaise.

Mala samoposluga otvorena dvadeset četiri sata dnevno, u centru malog grada u središtu Sjedinjenih država, u blizini savezne bolnice za veterane zračnih snaga, šest sati ujutro.

Sviće, mjesto je pusto.

Za kasom čovjek, azijat, možda Japanac, drijema.

Ulazi visok mršav čovjek, utegnut u nekadašnji šinjel. Liči na Chet Bakera, u smislu da je baš kao i on sigurno bio mlad i lijep prije nego je postao OVO.

Nemam kovertu

ČOVJEK. (vadi iz šinjela pištolj i promrmlja). Dobar dan, ruke uvis, ovo je hold up!

PRODAVAC. (trgnu se, a onda bez akcenta kaže) Ne! Opet!

ČOVJEK. (iznenada vrlo uzbuđen, uperi pištolj sada s obje ruke). Začepi! Jedan pokret i mrtav si! (Čovjek za kasom uzdahnu i bezvoljno digne ruke). Stavi sve iz kase u papirnu vrećicu! (Čovjek prazni sadržaj kase-oskudan- u plastičnu vrećicu. Čovjek urla:) Papirnu, rekao sam! Ne želim to sranje od plastike! Hoćeš da napraviš od planete Zemlje smetljarnik? Hoćeš da sve zagadiš?

PRODAVAC. Nemam papirnu, šefe.

ČOVJEK. Imaš li maramicu?

PRODAVAC. Uh...

ČOVJEK. Stavi u nju sitniš, a novčanice u kovertu.

PRODAVAC. Nemam kovertu, šefe.

ČOVJEK. Ti ništa nemaš, magare jedno.

PRODAVAC. Ovo nije papirnica, šefe.

ČOVJEK. Daj mi flašu Cole. Skini čep. I ne pravi se glup, kretenu, jedan pokret i raznijeću te.

PRODAVAC. Ne bojim se ja vas, niste vi kao sve ove crnčuge...

Čovjek uzima Colu i pije iz boce. Smeta mu pištolj, odlaže ga na pult.

PRODAVAC. Ožednili ste, šefe!

ČOVJEK. Začepi, daj i sitniš !

PRODAVAC. Sve sam stavio u maramicu, šefe.

ČOVJEK. Je li čista?

PRODAVAC. Stavio sam je sinoć u džep i nisam je vadio cijelu noć. Ove godine mi klima nije izazivala hunjavicu.

ČOVJEK. Koga briga! Došlo mi je da sve raznesem. Gdje sam stavio moj... moj... moj...

Traži svoj pištolj.

PRODAVAC. (pokazuje mu oružje.) Spustili ste ga tamo, šefe.

Čovjek zgrabi pištolj i puca u limenku na polici. Ispali cijeli spremnik, limenka eksplodira.

Još uvijek imate dobro oko.

ČOVJEK. Šta?

PRODAVAC. Kakvo je danas vrijeme, kapetane?

ČOVJEK. Samo pisni i tvoj japanski mozak će se prosuti po pločicama!

Izlazi.

PRODAVAC. A vaša lova, šefe?

Čovjek je već napolju, s pištoljem u ruci. Maramica s novcem ostala je na pultu. Prodavac uzima telefon.

Halo? Veteranska bolnica? Ovdje samoposluga Nagasaki. Nagasaki, da, šta je smiješno, imbecilu jedan, tako se zovem! Da... Upravo sam imao hold-up... Ne, neću policiju... ne, daj mi nekog odgovornog, budalo... doktora, šta znam, nekog ko zna šta radi... Da... Halo? ... Da, da, da, doktore, upravo je jedan vaš pacijent bio kod mene... samoposluga Nagasaki na uglu Treće i Federal avenije... hold-up... šta je uzeo? Colu... Ne, bio je naoružan, da, da...

Koristio je oružje... dolazi svake godine... Ne, ne policiju, pošaljite mi ambulantna kola... Ne, ne, dosta mi je već crnaca i narkomana, svaki dan pišem prijave. Svake godine isto, kunem vam se, na vrh glave... On je napolju, kažem vam, naoružan... Ne, ne kažem da je loš čovjek, samo ne želim da neko naiđe i upuca ga ispred moje radnje... ok... OK... Slušajte, zatvorite ga već jednom, nije me briga kako... Osudite ga za zločin protiv čovječnosti ako je to ono što želi... Da, avionska prognoza, ne, vremenska... Ne, vremenska prognoza... kad vam kažem, prepoznao je dvije stvari... ne znam, kažem vam šta mi je rekao... Da, u početku mi je govorio o običnim svakodnevnim stvarima... Danas je potpuno izvan sebe. Sranje, evo ga opet... pošaljite ambula... samoposluga Nagasaki, Treća ulica!

Spusti polako slušalicu.

ČOVJEK. Pa, đubre izdajničko...

PRODAVAC. Danas nam je bar lijepo vrijeme, jel de, šefe?

ČOVJEK. Nebo vedro, bez oblačka, vrlo malo vjetra, došlo mi je da sve razbijem.

PRODAVAC. Zaboravili ste lovu.

ČOVJEK: Začepi! Ruke uzvis! Ovo je hold-up! (Čovjek za kasom digne ruke. Čovjek zuri u nebo kroz izlog.) Lijepo vrijeme, a? Čisto nebo nad Sjevernim Pacifikom, vidljivost dobra.

PRODAVAC. (spustivši ruke.) Jest’, što se toga tiče, ne možemo se požaliti, za mjesec avgust...

ČOVJEK. Došlo mi je da sve porazbijam.

PRODAVAC. Ponašajte se kao kod svoje kuće, šefe, imam osiguranje, a tamo neki židov će izgubiti malo para.

ČOVJEK. Položi ruke ravno na kasu, jasno!

PRODAVAC. Da položim, evo, dobro...

ČOVJEK. Daj mi pivo!

PRODAVAC. Sa položenim rukama, šefe, teško da ću moći.

ČOVJEK. Hoćeš da ti raznesem tu facu!? Reko sam, daj pivo!

PRODAVAC. Nije vam to dobro uz sve vaše lijekove, šefe. Uzmite radije još jednu Colu...

ČOVJEK. Začepi! (čuje se sirena. Malo tiše.) Začepi...

Teško diše. Uzima pivo koje mu pruži kasir. Jedva uspijeva da ga prinese ustima. Sirena je sve glasnija.

Naizad se pojavljuju dva vojna bolničara. Jedan od njih pozdravlja čovjeka koji pije pivo.

BOLNIČAR. Zdravo, kapetane!

ČOVJEK. (dok pušta da mu pivo curi niz bradu) Začepi...

BOLNIČAR. Opet u nevolji ?

ČOVJEK. Začepi ili ćeš progutati svoj jezik...

Misija završena

BOLNIČAR. Dajte mi to, povrijedit ćete se, kapetane. (Čovjek pruži pivo). Ne tu, drugu ! (Čovjek mehanički pruža drugu ruku. Kratkim udarom u nadlakticu, bolničar razoružava muškarca). Hajde, kapetane, misija završena, vraćamo se u bazu, cilj neutraliziran. (odjednom potpuno klonuo, čovjek se sruši, drugi bolničar ga uhvati u letu. Pod njegovim šinjelom opazimo vojnu pidžamu. Čovjek izgleda vrlo lagan. Bolničar čovjeku za kasom) Zar nije žalosno, visoki oficir, legenda Drugog svjetskog rata…

PRODAVAC. Da (tišina). Možda bih trebao promijeniti ime radnje?

BOLNIČAR. (iznenađen) Nagasaki ? Zašto ?

PRODAVAC. Ne znam.

BOLNIČAR. Nagasaki dobro zvuči.

PRODAVAC. Pa jest, a to mi je i ime.

BOLNIČAR. Pa onda, ako ti je to ime... (tišina) Bar ćemo danas imati lijepo vrijeme.

PRODAVAC. Da, nebo je vedro.

BOLNIČAR. Daj mi jednu Kolu (Kasir mu pruži, čovjek halapljivo pije, baci bocu u kantu i izlazi) Ciao, hvala.

PRODAVAC. Hvala i vama, ciao. (duga tišina, a onda čovjek za kasom procijedi) Došlo mi je da sve porazbijam. Sjedne i zatvori oči.

(Prijevod: Azra Pita Parente)