Kakav je osjećaj umrijeti, pa oživjeti?

Mnogo toga se može učitati pri gledanju novog filma južnokorejskog oskarovca Bong Joona Hoa “Mickey 17” (2025). Koliko god se njegov prethodni film “Parasite” (Parazit, 2019) sveo na lamentiranje o klasnim podjelama, društvenim (ne)jednakostima, bogatim i siromašnim, isto toliko, a možda i više, donosi njegov “Mickey 17”, kao priča o nekoj dalekoj budućnosti, satkanoj od svih spomenutih momenata.

Naprosto vas Bong u samo jednoj jedinoj sceni, a takvih ima na pregršt u cijelom filmu, provede od nekontrolisanog smijeha do kontrolisanog zgražanja i bukvalne mučnine. Ne samo da ćete proći sami vrtlog emocija i stanja pri gledanju Bongovog “Mickey 17” već će sama avantura gledanja filma u hramu sedme umjetnosti, kao jedinstvenog doživljaja koji dijelite sa ostalim posjetiteljima, biti specijalno i nevjerovatno iskustvo.

Protagonist Mickey (Robert Pattinson), rednog broja 17, pripovijeda priču prema kojoj je zajedno sa najboljim prijateljem Timom (Steven Yeun), netom nakon nesuglasica sa lokalnim gangsterom, pobjegao u svemir na putovanje ka novim kolonijama, tačnije planetom Nifleheim. Samo da bi osudio sam sebe, ne pročitavši do u tančine ugovor koji je potpisao, a koji ga je obavezao da prepušta svoje tijelo u naučne svrhe i predaje u potpunosti za kloniranje i testiranje, učinivši sebe “potrošnom radnom snagom”. A na putovanje ka novim kolonijama koje kane napučiti novim i probranim ljudima, u mitskom Nifleheimu, poveo ih je egocentrični ekscentrični političar Kenneth Marshall (Mark Ruffalo), zajedno sa svojom samodopadnom suprugom Yilfom (Toni Collette).

Reditelj Bong vješto drži pažnju izmjenjujući tok naracije sa skakanjem u prošlost likova i vraćajući sve u momenat sadašnjosti znalački orkestrirajući glumačkim ansamblom, koristeći specijalne efekte i CGI kao alatku kreativnosti, a ne samu kreativnost, što bi se desilo u rukama nevještog reditelja.

Sam scenarij sveden na replike i dijaloge, opise, deriviran je iz knjige “Mickey 7” američkog spisatelja Edwarda Ashtona, koja je objavljena prije tri godine - godinu prije nego je Bong najavio filmsku adaptaciju, po svemu predstavlja istinsku majstoriju. Kompleksan, a opet jednostavan u osnovi, film “Mickey 17” nudi neke neviđene nevjerovatne prizore upriličene u naučnofantastičnom uratku koji spaja sve žanrove od drame, romanse preko horora i komedije.

Rad direktora fotografije Dariusa Khondjija takav je da jednostavno ostajete mesmerizovani i pitajući se kako je uspio u oku kamere uhvatiti takve emocije i radnju. Glumački ansambl predvođen Pattinsonom je na visini zadatka i nema pogrešno ili površno odigrane uloge, pa čak i karikature koje su skrojili Ruffalo i Collette izgledaju i djeluju promišljeno. Možda u pojedinim momentima i malo pretjerano, ali kada se uzme sve u obzir, sve je u službi dobrog i kvalitetnog filma.

Dugo nakon što napustite kino, bićete pod utiskom filma, razmišljajući i preispitujući postupke protagonista, te jednu od ideja filma - kakav je osjećaj umrijeti?