Ilma Karović, umjetnica: U svom radu povezujem unutrašnji i vanjski svijet kroz lična iskustva i način na koji ih vizualno interpretiram

U Galeriji savremene umjetnosti Brodac otvorena je Vaša izložba “Soba”. Budući da se radi o Vašoj prvoj samostalnoj izložbi, kako biste predstavili ono što su Vaše estetske preokupacije i pravci djelovanja?

- Moj rad je, uglavnom, ekspresionistički i razlikuje se od onoga što se svakodnevno može vidjeti. Ne vodim se strogim pravilima, niti uvijek detaljno planiram - najčešće pratim emociju i trenutni osjećaj, pa slika nastaje spontano. Nekad postoji određena ideja, iz koje proizlazi planiranje prostora i kompozicije, ali mi je važno da rad zadrži slobodu i tok koji dolazi iznutra. Također, jako mi je bitno da rad ostane iskren i ličan.

Unutrašnji prostor

Slike imaju svoj tok/flow, što se može primijetiti kroz način na koji se razvijaju na platnu/papiru. Inspiraciju sam pronašla u umjetnicima poput Salvadora Dalia, Vincenta van Gogha, Pabla Picassa, Williama Blakea, Marca Chagalla, Edgara Degasa..., ali nastojim izgraditi vlastiti izraz kroz emociju i lični doživljaj.

Izložba "Soba" u GSU Brodac/

Kako je koncipirana sama izložba “Soba”, šta je za Vas bilo važno da se njome obuhvati, te čime ste se vodili pri njenoj realizaciji?

- Izložba “Soba” je nastala kao ideja da se prikaže jedan lični, unutrašnji prostor - prostor misli, emocija i doživljaja. Nije bila strogo unaprijed isplanirana, već se razvijala kroz sam proces rada.

Najvažnije mi je bilo da izložba ostane iskrena i autentična, da svaka slika ima svoju dubinu i da skupa čine jednu cjelinu. Vodila sam se tim da prostor galerije pretvorim u nešto intimno, gotovo kao produžetak vlastitog unutrašnjeg svijeta, gdje posmatrač može da osjeti tu atmosferu i poveže se s radovima na ličnom nivou.

Istražujete, kako ste kazali, pitanje prostora kao ličnog, intimnog i simboličkog okvira. Samu galeriju ste doslovno transformisali u sobu. Kako sagledavate taj prostorni element svoje izložbe, šta se njime želi istaknuti?

- Prostor sobe u mojoj izložbi vidim kao lični i intimni prostor - mjesto gdje se susreću misli, emocije, unutrašnji doživljaj, kao i melanholija. To nije samo fizički prostor nego simbol unutrašnjeg stanja i svijeta koji često ostaje skriven.

Transformacijom galerije u sobu želim stvoriti osjećaj bliskosti i povučenosti, kao da posmatrač ulazi u nečiji privatni prostor. Time pokušavam istaći ranjivost, iskrenost i autentičnost, ali i omogućiti posmatraču da se prepozna u tim radovima i pronađe vlastita značenja.

Prostor sobe u mojoj izložbi vidim kao lični i intimni prostor

Soba se manifestira kao mjesto susreta unutrašnjeg i vanjskog svijeta, sjećanja i sadašnjosti. Na koji način ih Vi poimate i spajate u svom radu?

- U svom radu povezujem unutrašnji i vanjski svijet kroz lična iskustva i način na koji ih vizualno interpretiram. Elementi iz sjećanja ne pojavljuju se doslovno, već transformisani kroz formu, boju i kompoziciju. Trenutak u kojem nastaje rad također igra veliku ulogu, jer utiče na njegov tok i razvoj. Tako se prošlost i sadašnjost prirodno prepliću, stvarajući prostor koji nije striktno definisan, već otvoren za različita tumačenja i doživljaje.

Kako vidite ulogu umjetnosti u aktuelnom trenutku? Šta je ono što Vas pokreće na stvaralački proces?

- Umjetnost danas vidim kao prostor slobode i ličnog izraza, ali i kao način komunikacije između umjetnika i posmatrača. Ona ima sposobnost da postavlja pitanja, pokreće razmišljanje i otvara prostor za različita tumačenja.

Ideje i stanja kao vizuelni oblik

Mene najviše inspiriše sam proces stvaranja, kao i potreba da određene ideje i stanja pretočim u vizualni oblik. (Prethodno sam spomenula da inspiraciju također pronalazim i u djelima umjetnika poput Salvadora Dalia, Vincenta van Gogha i Pabla Picassa, ali i u svakodnevnim situacijama i ličnom doživljaju svijeta.)

Mjesto gdje se susreću misli, emocije, unutrašnji doživljaj

Koliko uopšte mladi umjetnici danas dobijaju priliku da prikažu svoje radove, te kako sagledavate našu aktuelnu scenu i izložbenu produkciju?

- Mislim da danas postoji više mogućnosti za predstavljanje rada nego ranije, posebno zahvaljujući društvenim mrežama i različitim platformama. Ipak, i dalje može biti izazovno izboriti se za vidljivost i pronaći prostor za izlaganje. Zbog čega želim iskoristiti priliku i još jedanput zahvaliti ekipi Galerije Brodac/Projekat 7 - Elmedini Imamović i Maku Hubjeru na pruženoj prilici, podršci i pomoći.

Umjetnička scena mi djeluje raznovrsno i otvoreno za različite pristupe, što smatram pozitivnim. Mladi umjetnici imaju priliku da eksperimentišu i grade vlastiti izraz, ali je potrebno dosta upornosti i kontinuiteta da bi se izdvojili i ostvarili.