Glas koji odzvanja: Žene zaslužuju prostor, zaslužuju da njihova priča bude ispričana

Selektor ovogodišnjih igara, prof. dr. Nedžad Ibrahimović, prostor je ustupio ženama i njihovim snažnim glasovima birajući predstave koje tematiziraju probleme žena, govore o nasilju, odnosno o svim oblicima nasilja usmjerenog prema ženama: psihičkog, fizičkog, seksualnog, zatim nevrednovanja poslova koje rade žene (i umjetnosti koju oblikuju žene) do svih oblika diskriminacije, zanemarivanja potreba žena u današnjem savremenom društvu. Na Igrama u Jajcu na scenu su stupile žene, njihovi hrabri i snažni glasovi odjeknuli su s pozornice pokazujući nam obrnuti sistem vrijednosti, pomjerajući zadate društvene granice i umnogome demaskirajući društvo u kojem živimo.

Odnos istine i mašte

Od sedam odabranih predstava za takmičarski dio Igara pet su režirale žene, dok se kroz svih sedam predstava direktno ili indirektno govori o poziciji žene ili je žena ta koja pokreće radnju. Predstave koje su bile u takmičarskom programu ovogodišnjih igara su: “Razbijeni krčag” Narodno pozorište Republike Srpske iz Banje Luke, “Pevanje i ćutanje Sofke Nikolić” Gradsko pozorište “Semberija” iz Bijeljine, “Ovaj mali život”, predstava nastala u koprodukciji Narodnog pozorišta u Mostaru i Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, “Mala” Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, “Tango” Narodnog pozorišta Tuzla, “Ljubavnice” Kamernog teatra 55 iz Sarajeva i “Konačari” Narodno pozorište Sarajevo. Sve što se dešava u pozorištu, sve što jeste u ovih sedam predstava, sve što se odvijalo pred publikom priča je o svakodnevici u kojoj živimo, predstave pričaju o nama, našim životima i problemima, glas je dat marginaliziranim kroz jedan od najsnažnijih medija: pozorište. S druge strane, priče su ovo o pozorištu, njegovim granicama, o odnosu istine i mašte, pozorišta kao medija kroz koji se najupečatljivije prikazuje svijet oko nas.

Plakat Pozorišnih/kazališnih igara BiH/

Pozorišna predstava “Razbijeni krčag” rađena je po tekstu Heinricha von Kleista i više od 200 godina izvodi se u pozorištima širom svijeta upravo zbog aktuelnosti teme kojom se bavi: moć, korupcija, vlast, zloupotreba položaja, manipulacija. Ali šta je to novo što donosi režija Tatjane Mandić Rigonat? Redateljica u “Razbijenom krčagu” režira “klajstovski veseli mrak”, kako naglašava, ukazujući na probleme savremenog društva: trulo i korumpirano sudstvo, relativizaciju pravde, “postistine” i pozicije vlastodržaca, ali i još jednu važnu temu koja svoju puninu dobija likom Grete (Ana Vinčić), ženom koja progovara o pretrpljenom nasilju, jedinoj koja se usudi govoriti i raskrinkati muškarca na poziciji moći. Tako se otvara još jedna aktuelna tema - nasilje (psihičko, fizičko, seksualno). Njen govor ohrabruje Evu (Tara Jovanić) otvarajući joj prostor da riješi “agoniju” razbijenog krčaga i da demaskira predatora. Predstava je jasan prikaz dva svijeta: svijeta muškaraca kroz razrušen i poljuljan sistem vrijednosti, prikrivanje činjenica, laži, manipulacija, ucjena i prikaz je ovo svijeta žena kroz hrabrost i istrajnost za istinu i pravdu.

Predstava “Pevanje i ćutanje Sofke Nikolić”, prema tekstu Milivoja Mlađenovića, u režiji Sonje Petrović jeste muzičko-scenska priča o divi narodne muzike i sevdaha Sofki Nikolić. Nije to prikaz njenog života, ili nije samo to, predstava je mnogo dublje i više, omaž je ovo umjetnici, ženi, pjevačici, ali i svojevrsna oda majci, prikaz je to unutrašnjih stanja, emocija, radosti, patnje, tuge, borbe, tragizma Sofke Nikolić od pjevanja do ćutanja. Sonja Petrović predstavom prikazuje stvarnu verziju žene, dive sevdalinke Sofke Nikolić, čiji se život odvija u konstantnom nasilju prvo muškaraca od scene silovanja, preko scene ponižavanja (guranje novčanice u usta), a zatim i nasilju društva prema ženama - ogovaranjem, što se ovdje efektno prikazuje horskim scenama svjetine koja propituje život i postupke Sofke Nikolić (igra je Bojana Milanović, koja je dobila Nagradu za najbolju žensku ulogu). Predstava donosi ono nevidljivo na prvu, a to je unutarnji život Sofke Nikolić, njene emocije, ličnu dramu i dvostruku tragediju: smrt kćerke i odricanje od onog što ona jeste - pjesma. Ova predstava dobila je Nagradu žirija publike grada Jajca.

“Ovaj mali život” predstava je autorice i redateljice Emine Kovačević-Podgorčević i ovo je njena prva profesionalna režija. Tekst je zanimljiv jer propituje granice stvarnosti i umjetnosti, gdje završava život i počinje pozorište? Fokus je na Miri (Nikolina Marić), ženi kojoj pogrešna dijagnoza ljekara iz temelja mijenja život i “tjera” u obračun kako sa sobom tako i s društvom u kojem živi. Predstava je ovo u svakodnevnim brigama i poslovima žene koja radi u tvornici, ima muža koji je voli, ali ne razumije, ženi koja je preživjela rat i koja vjeruje da je njen “obični” život vrijedan pozorišne predstave. Ispostavlja se da jeste.

Detalj iz predstave "Razbijeni krčag"/Dejan Rakita/

Predstava “Mala” Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice nastala je prema tekstovima Emine Omerović, Emine Kovačević-Podgorčević i Nedžme Čizmo, u režiji Lajle Kaikčije. Ova predstava nagrađena je kao najbolja predstava u cjelini na 44. Pozorišnim/Kazališnim igrama u Jajcu (stručni žiri: Jasna Diklić, Adis Bakrač i Nataša Gvozdenović). Predstava donosi tri priče koje na mikroplanu govore o odrastanju, utjecaju društva i porodice na odrastanje. Njihove priče su i suptilne i razorne. Njima se, s jedne strane, prikazuje sadašnjost, svjedoči o vremenu koje djevojčici, ženi ne omogućava ostvarenje punine života, koče ga egzistencijalne tjeskobe, traume, porodična situacija, zapravo prikazani su svi raniji ranjivi dijelovi (naše) stvarnosti i (naših) života. S druge strane, prikazan je mali, zatvoreni i zaštićeni svijet žene i njene lične razmirice, nemiri i nesklad. Ove priče duboko su prodiranje u sebe i svoje izbore, propitivanje tih izbora, postojanje u okviru umjetnosti i van nje. Priče kao psihološki portret žene, ali i njena egzistencijalna drama, predstava o ženama, ali i o društvu u kojem žena živi.

Predstava “Tango” Narodnog pozorišta iz Tuzle, rađena po tekstu Sławomira Mrożeka, u režiji Radoslava Milenkovića na indirektan način govori o ženama (pozicija žene u porodici nevidljiva, njen glas se skoro i ne čuje, njene želje ne poštuju, ona može biti samo ljubavnica, tijelo, seksualni objekat), dok s druge strane donosi, također, važne teme kroz grotesknu sliku svijeta i satirični obračun s društvom kroz analizu porodičnih odnosa i svijet u kojem vrijednost više ne postoji.

“Ljubavnice” Kamernog teatra 55 je predstava rađena prema tekstu nobelovke Elfriede Jelinek, u režiji Jovane Tomić (Nagrada za najbolju režiju 44. Pozorišnih/Kazališnih igara u Jajcu) i dramaturginje Asje Krsmanović Imamović (Nagrada za najbolju dramaturgiju) istražuje duboke i često teške teme o položaju žena u savremenom društvu, razotkrivajući njihove unutarnje svjetove, nadanja, strahove i izazove s kojima se suočavaju, propitujući položaj žene radnice, položaj žene u društvu, razbijajući stereotipe o ljubavi i braku. I što je jedno od najvažnijih pitanja koje predstava otvara: kako patrijarhat oblikuje muškarca? Jesu li muškarci njegove žrtve? Na koncu, potvrđujući iznova i iznova konstataciju Simone de Beauvoir da se muškarcem ne rađa nego postaje.

Neka igra traje

“Konačari”, predstava Narodnog pozorišta Sarajevo, prema romanu Nenada Veličkovića, u režiji Marka Misirače, dramatizaciju teksta i dramaturgiju potpisuje Mirza Skenderagića, u središte radnje postavlja rat i ono što rat uzrokuje malom čovjeku koji se bori da sačuva život. Snažna je ovo priča o borbi za preživljavanje u opkoljenom Sarajevu koju nam iznosi Maja (Sara Seksan) kroz priču o svojoj porodici. Ne direktno, ali indirektno i ovu predstavu možemo gledati kao način na koji nasilni narativi i nasilni događaji kakav je rat ostavljaju na ženu (efektna uloga majke (Sanela Pepeljak) koja nastoji porodicu sačuvati na okupu) i kako se porodica vremenom raspada, kako nestaje povjerenje, javljaju se strahovi, dvojbe i egzistencijalni problemi. Predstava donosi prikaz traumatičnog perioda opsade Sarajeva i rata, sada samo na jedan drugačiji način.

Predstava "Mala" BNP Zenica 

Svjedoci smo da se u posljednje vrijeme mijenja uloga žene kako u društvu, tako i u umjetnosti. Jedan od vrijednih pokazatelja toga je i koncept kojim se vodio selektor Nedžad Ibrahimović ustupajući prostor ženama na ovogodišnjim Pozorišnim/Kazališnim igrama u Jajcu. Ovo što su uradile autorice dramskih predstava, redateljice i glumice snažan je podstrek za osnaživanje uloge žene danas i pokretač promjena. Jer žene zaslužuju prostor, zaslužuju da njihova priča bude ispričana, a rad predstavljen i vrednovan, i da se putem umjetnosti prvo ukazuje na stvarnost, a onda da se ta stvarnost mijenja nabolje. “Jebem vam mušku majku” uzviknut će Sofka Nikolić četrdesetih godina prošlog stoljeća (replika iz predstave “Pevanje i ćutanje Sofke Nikolić”) pružajući psovkom otpor svijetu muškarca u kojem živi. I danas žene pružaju otpor na malo drugačiji, suptilniji, a efektan način - stvarajući umjetnost, ali opet ćemo opsovati ako bude potrebno i ako nas ne budu čuli. 44. Pozorišne/Kazališne igre u Jajcu sjajan su pokazatelj kako žene mijenjaju vrijeme u kojem žive i čine velike korake putem riječi, slike, pjesme, režije, glume. One pričaju naše priče. Neka igre traju i neka glasovi žena odjekuju.