(FOTO) Modri pogledi u zanosnoj Opatiji: Kada se nebo i more spoje u boji

Sjajan muzejski show u Opatiji bajnoj. Hrvatski muzej turizma u Opatiji predstavlja gostujuću izložbu remek-djela iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu. Naziv izložbe je “Modri pogledi”, a riječ je o pregledu viđenja pučine i priobalja u hrvatskom slikarstvu od kraja 19. stoljeća do danas.

Plava simbolika

Prema objašnjenju organizatora, more i njegov priobalni pojas prikazani su kao izvor estetskog nadahnuća, duhovne introspekcije i povijesne mjene, od plenerističke vjernosti prirodi do apstraktnih izraza unutrašnjih stanja. Slikarski radovi ističu plavu boju, istražuju simboliku, njezino značenje i vizualni utjecaj modrog, poentiraju.

U nastavku, organizatori izložbe su se pozabavili simbolikom plave boje. Plava boja, navode, smatra se neuhvatljivom i nedodirljivom jer se otkriva na rubovima našega svijeta, onim najudaljenijim i najdubljim prostorima u doticaju neba i mora. Iza romatničnog naziva, sve sama velika imena domaćeg arta. U postavu 24 slike 22 autora. Najstarija datirana slika na izložbi je iz 1855, djelo slavnog Vlaha Bukovca, a najmlađa autora Baneta Milenkovića iz 2005.

Emanuel Vidović: “Iz lagune”, oko 1909./GORAN VRANIĆ

Vlaho Bukovac, proslavljeni slikar svjetskog glasa je ujedno i najzvučnije ime opatijskih Modrih pogleda. Bukovac se po međunarodnoj slavi koju je ostvario još za života može porediti jedino s globalno slavnim kiparskim genijem Ivanom Meštrovićem, koji se na europskoj umjetničkoj sceni pojavljuje 30 godina kasnije. Jedan je od najplodnijih hrvatskih slikara svih vremena. Zbog novina i slobode koje unosi u dotad konvencionalna akademska shvaćanja umjetnosti, Bukovca se naziva i ocem hrvatske moderne. Jedini je hrvatski slikar koji je u Parizu, tadašnjem centru svjetske umjetnosti, zaista osvojio veliku naklonost i publike i kritike.

U Bukovčevom životu sličnom nekom akcionom filmu punom obrata, ono što je konstanta je stalna čežnja za rodnim Cavtatom i svjetlima Dalmacije. Najslavniji hrvatski slikar s kraja 19. i početka 20. stoljeća umro je u Pragu, a njegova urna po izričitoj želji položena je u obiteljsku grobnicu u Cavtatu kod Dubrovnika.

U postavu u Opatiji je djelo još jedne istinske zvijezde domaćeg arta. Menci Clement Crnčić je prvi slikar mora u modernoj hrvatskoj umjetnosti. Crnčićeve marine su do danas ostale nenadmašne. Živi u Lovranu, more ga fascinira do kraja života. Na glasu kao slikar koji je moru dao tjelesnost. Magle, valovi, pogled na morsku pučinu u rano jutro, dok zalazi sunce... Zna uloviti sve nijanse. Šum vjetra, jugo, maestral, bura, bonaca, nevera.

Crnčić se rodio u mjestu Bruck na Muri, teoretičari još uvijek pokušavaju dešifrirati enigmu: zašto je toliko obožavao slikati more? U kontekstu opatijske izložbe podsjeća se da je osim u Istri i Dalmaciji, dio života proveo i u obližnjem Novom Vinodolskom gdje je i naslikao svoje prve marine. Glavni vizual izložbe “Modri pogledi” u Opatiji je reprodukcija Crnčićevog ulja na platnu “Bonaca” iz 1906.

U opatijskom postavu je i djelo Dubrovčanina Ignjata Joba, jednog od najvećih slikara moderne hrvatske i jugoslavenske umjetnosti između dva svjetska rata. Gotovo kompletno Jobovo djelo nastaje u Dalmaciji, pod jarkim suncem Mediterana. Poseban umjetnik po posebnoj varijanti ekspresionizma. U pejzažu Job gleda simbol, a u boji psihološki izraz. Po tome ga se smatra jedinim domaćim pravim ekspresionističkim slikarem.

Menci Clement Crnčić: “Rab”, 1901 - 1902./GORAN VRANIĆ

Među umjetnicima u miksu “Modri pogledi” je i Ivo Dulčić. Slikar tipičnih dubrovačkih krajolika i interijera, poznat i po vrlo senzibiliziranim prikazima tema vezanih uz Mediteran. Snažan kolorit, čiste boje. Na Dulčićevim slikama moguće je osjetiti mirise mora i vrelinu sunca.

Jerolim Miše je također predstavljen na ovoj izložbi. Nezaobilazno ime u povijesti moderne umjetnosti Hrvatske i ex-Yu. Splićanin sa srcem nomada, tako glasi jedan od splitskih opisa Miše. Uz portrete, pejzaži su mu velika tema. Opojni dalmatinski pejzaži Brač, Šolta, Korčula, okolica Dubrovnika.

U Opatiji se može vidjeti i djelo Emanuela Vidovića. Veliko splitsko slikarsko ime poznat je kao vjerni slikar Splita i Trogira. Motivima Splita i Trogira, grada njegovog djetinjstva, dominira skoro opipljiva sjeta. U Opatiji su i reprezentativna djela Ljube Babića, Ede Murtića, Frane Baće, Omera Mujadžića, Dalibora Paraća, Vilima Svećnjaka, Zlatana Vrkljana, Mladena Veže i dr.

U razgovoru samo za čitatelje Oslobođenja pitam ravnateljicu Hrvatskog muzeja turizma Natašu Ivančević: koji je njen najdraži modri pogled? “Tu ste me sad malo zatekli”, kaže gospođa Nataša. Odmah slijedi odgovor: “Evo, Vidovićeva ‘Laguna’. Pomalo melankoličan, pomalo sjetan. Naravno, Clement Crnčić s tim svojim divnim, azurnim modrim bojama. Izabrali smo ga za vizual izložbe. Clement Crnčić i stvarno fantastičan Vidović, to su moji favoriti. Izuzetna je i slika Mile Kumbatović. Slikarica rođena u Omišu, inače supruga slikara Otona Glihe. Možda je manje poznata u onom trenutku kad je Gliha bio u usponu, ali je izvrsna i slikarica i kiparica. Izložena je i predivna slika Vilima Svećnjaka. Teško je izdvojiti. Marta Ehrlich je odlična. Na izložbi, znači, imamo i dvije slikarice. I Frano Baće je izniman autor. Puno je autora koji su mi nekako favoriti”, iskreno će gospođa Nataša.

Povjesničarka umjetnosti, ravnateljica Muzeja turizma u Opatiji kaže da je u ljetnim mjesecima u ovoj muzejskoj instituciji željela upravo izložbu poput “Modrih pogleda”: “Koja će pokazati publici vrhunske domete našeg modernističkog i slikarstva iz novijih razdoblja, ali da tematski ipak bude povezana s turizmom, s našim predivnim krajolicima, marinama, vedutama, prikazima gradova”.

Vlaho Bukovac: “Pejzaž iz Cavtata”, 1885./GORAN VRANIĆ

“Modri pogledi” jesu tzv. morska tema. Ali, to je i izložba kroz koju se s uživanjem putuje kroz različite stilove i slikarska promišljanja, prati razvoj povijesti umjetnosti od modernizma i najblistavijih imena sve do nagrađivanog, aktualnog celeba domaćih medija Milenkovića. Tko je muzejska publika? – pitam dalje. Turisti su najmasovnija publika, odgovara ravnateljica. “Strani turisti dolaze u većem broju nego domaći posjetitelji. Imamo statistiku, pratimo pokazatelje. Turisti više dolaze nego naši hrvatski građani, nažalost takva je situacija”.

Dodaje da goste iz inozemstva zanima i samo zdanje u kojem je smješten opatijski Muzej turizma, a to je atraktivna Vila Angiolina u istoimenom parku koji se kao i svi opatijski parkovi pomno i s velikom pažnjom održava. Vila Angiolina iz 1844. obnovljena je 2003. i danas sjaji punim sjajem.

“Također jako privlači publiku, pogotovo strance. Vrlo reprezentativna dvorana, jako, jako lijepa, na divnoj lokaciji u Parku Angiolina, to je povijesni ambijent, sve je pod zaštitom, sve je spomenik kulture, sve se jako pazi i čuva, pogotovo park koji se predivno uređuje, stvarno izgleda kao s nekih starih razglednica, jako puno ljudi dolazi i obilazi i vilu i park”.

Kroničari pišu: zgrada koja je obilježila početak turizma Opatije je Vila Angiolina, ljetnikovac koji je 1844. sagradio riječki patricij Ignije Scarpa. To je prvi ladanjski objekt u Opatiji, tada ribarskom selu koje je imalo crkvu i samostan, sve je bilo raštrkano, bez ozbiljnog naselja, i to je početak turističke Opatije.

Još malo povijesti: godine 1882. dolazi Južna željeznica do Matulja, dalje vozi tramvaj sve do Lovrana. Austro-Ugarska je u to vrijeme izgubila dijelove Italije, među ostalim i Veneciju, tragalo se za novim lokacijama na moru gdje bi se gradila ekskluzivna lječilišta u kojima su se austrougarski bogataši, plemstvo i jetsetteri mogli ušuškati u danima hladnih zima. Opatija tada nije bila ljetovalište, već zimovalište. U to vrijeme “mali Beč na moru”, jer se u Opatiju dolazilo za vrijeme velikih hladnoća u Beču.

Vilim Svečnjak: “U luci opreme (Iz Riječke luke)”, 1938 - 1940./GORAN VRANIĆ

Kroničari također bilježe da su strani gosti uglavnom iz kontinentalnih dijelova Austro-Ugarske monarhije počeli masovnije dolaziti na Jadran krajem 19. stoljeća. Glavna sezona je zima, a glavni adut blaga klima. No, prelijepa Opatijska rivijera počela ih je sve više privlačiti i u ljetnim mjesecima. Pogotovo kupanje u moru. Ova aktivnost bila je tada motivirana isključivo zdravstvenim razlozima. Kupanje u velikom plavetnilu doktori su prepisivali na recept kao dio terapije u tretiranju različitih bolesti, od anemije i kostobolje, do depresivnih stanja. To je ujedno i razdoblje velike transformacije male ribarske lučice Opatije, naselja od 100-njak kuća, u europsko fancy okupljalište.

Iz povijesti povratak u sadašnjost. Popričali smo s ravnateljicom Muzeja o planovima i budućim izložbama. Kaže da pripremaju izložbu koja će povezati dvije jako zanimljive teme: 100 godina od otvaranja Hotela Esplanada u Zagrebu i hrvatske puteve Orient Expressa, jednog od najslavnijih vlakova u povijesti željeznica ikada.

Stanica Orient Expressa

“Istražujemo sve veze Orient Expressa, na relaciji Zagreb, Vinkovci, ali i Opatija. Opatija je bila još jedna destinacija koju su putnicima nudili vlasnici Orient Expressa. Putnici bi se vozili dvije, tri stanice, pa bi sišli, pa bi išli na izlete. Neki su putovali Orient Expressom samo da bi mogli ručati u tom jako raskošnom vagon-restoranu. Došli smo do izvrsnih materijala, to još nitko nije istražio, sama spoznaja da se nudila Opatija kao jedna od destinacija, to je već jedno ogromno otkriće”, kaže g-đa Nataša.

Nataša Ivančević, ravnateljica muzeja/Ales Suk

Otkrili su, dodaje, da su predstavnici međunarodnog udruženja spavaćih kola oko 1880. godine bili gosti Vile Angiolina, čiji je vlasnik u to vrijeme bilo Udruženje južnih željeznica iz Beča. Oni su doveli putnike Orient Expressa u Vilu Angiolinu kako bi promovirali Opatiju. “Nevjerojatna promidžba Opatije, mislim da je to fantastična priča”, kaže ravnateljica Muzeja. I onda, sjetiš se slavnog šlagera Ive Robića: Čuj serenadu Opatijo bajna biseru ti našeg mora/ U tvom divnom skladu ti lijepa si noću/ Prekrasna kad svane zora/ Tvoj val što se pruža do vrtova ruža/ O ljubavi šapće noć i dan/ Snivaj sad Opatijo bajna/Ti si najljepša tajna i moj ljubavni san.