Film "The Smashing Machine": Put ka Oscaru uz pomoć reditelja

Kada se čovjek poput Dwaynea The Rocka Johnsona, profesionalnog hrvača koji se okrenuo glumi, okuša u dramskoj ulozi, za razliku od onih do sada, uglavnom, ulogama u akcionim filmovima i komedijama, kritika jednostavno poludi i počne plesti lovorike: briljantno, neviđeno, nevjerovatna transformacija... i slične gluposti.

Samo što je The Rock izašao i svoje komforne zone, ne mora značiti da ga trebamo smatrati za glumca a la De Niro, jer u biti materija sa kojom se Dwayne susreo u svom novom filmu jeste upravo njegova šoljica čaja: život i borba stvarnog lika Marka Kerra, hrvača, MMA borca i dvostrukog osvajača UFC turnira na svjetskom nivou.

Pod nazivom “The Smashing Machine” (Smashing Machine – Život u ringu, 2025), film prati tri godine (1997 – 2000) u životu Marka Kerra u kojima se susreće sa poteškoćama ovisnosti o opijatima, te ima romansu sa djevojkom Dawn Staples (Emily Blunt). Kako život piše najbolje priče, tako i ovdje u tri godine vidimo uspone i padove u profesionalnom i privatnom Kerrovom životu, koji na momente podsjećaju na scene iz latinoameričkih sapunica i to ne u dobrom smislu.

Režiju i scenarij potpisuje Benny Safdie, kojem je ovo prvi samostalni film za razliku od prijašnjih ostvarenja koje je potpisivao sa bratom Joshom Safdiejem. Svježe ovjenčan Srebrenim lavom na 82. Venice Film Festivalu za najbolju režiju, Benny Safdie je još jednom pokazao da je filmski majstor koji zna voditi radnju i na najbolji mogući način pripovijedati priču putem pokretnih slika. Scene koje podsjećaju na one iz sapunskih opera, upravo su one koje Dwayne Johnson i Emily Blunt glume u takvom tonu, ali zbog sigurne rediteljske ruke Safdieja uzdižu se na novi i bolji nivo.

Postoji nekoliko briljantnih momenata u filmu u kojima se očitava sva superiornost Safdiejevog rediteljskog izražaja, scene i kadar sekvence uz nikada bolje iskorištenu pjesmu “My Way” u izvedbi Elvisa Presleyja, te bravurozna montaža (koju također potpisuje Safdie) treninga. A da je Johnson stvarno dobar u ulozi i da mu se smiješi nominacija za Oscar za najboljeg glumca, o čemu frenetično navija kritika, uz dosadašnju konkurenciju vrlo je izgledna stvar.

Još jednom, glumac je izašao iz svoje komforne zone i zaista bi bilo nepravedno ne priznati mu trud, ali o čemu pričamo?! Oscar!? Doduše, Oscar je davno prestao biti mjerilo za bilo šta u svijetu filma i ako ga Johnson dobije, što nije isključivo, onda će to biti još jedan Oscar dodijeljen za glumački performans zasnovan na stvarnom liku.

Upravo je Safdiejev pristup priči u kojoj se ograničio na prikazivanje samo dijela života Kerra, njegove tri turbulentne godine, takav da sadrži ono što je srž i bitak čovjeka čija čista životna priča je nezaboravna.