Film “The Legend of Ochi”: Mali čupavi okati ljubimac

Nekada se isplati otići na prvu kinoprojekciju. Ne samo da ćete po završetku imati više vremena za neke uobičajene stvari, poput šetnje ili eventualnog ispijanja kafe sa prijateljima, već ćete po svoj prilici biti jedini posjetitelj u kinodvorani. Opet, to može značiti da film koji ste odabrali i došli da pogledate baš i nije neka sreća. Takva situacija se desila potpisniku ovih redova kada je pohodio hram sedme umjetnosti na prvu redovnu projekciju filma “The Legend of Ochi” (Legenda o Ochiju, 2025). Privatna projekcija, ali zato poprilično dosadan film. Doduše, zadnja trećina gotovo izvlači kompletan film. S obzirom na to da film traje sat i po, prvi sat ćete provesti u stalnom pogledavanju na sat i brojanju minuta, ali zato kada nastupi zadnjih pola sata, bićete na ivici sjedalice i očiju prikovanih za kinoplatno.

Riječ je o svojevrsnoj fantastičnoj drami, da ne kažemo bajci, u kojoj pratimo djevojčicu Yuri (Helena Zengel) u njenom pokušaju vraćanja bića iz naslova, malog čupavog okatog Ochija, njegovoj vrsti i porodici. Mali Ochi nevjerovatno podsjeća na baby Yodu – Grogua iz “Star Wars” serije “The Mandalorian”, te je pritom vrlo umiljat i dražestan. Priča filma je smještena u malo selo na Karpatima, divljini i lokalnim šumama. Počinje sa lovom na ochije, zagonetna i magična stvorenja za koje se misli da su predatori. Lov predvodi vremešni Maxim (Willem Dafoe), a njegovi vojnici su dječaci iz familija koje su nastradale od ochija. Njegovu kćerku Yuri baš i ne zanima lov kao sam čin i nakon što slučajno zatekne malog Ochija u zamci, pomoći će mu i odlučiti da ga vrati njegovoj vrsti.

U toj avanturi naići će na svoju davno izgubljenu majku Dashu (Emly Watson), koja će joj objasniti da su ochiji i ljudi nekada koegzistirali u harmoniji. Yuri će učiniti sve samo da vrati malog Ochija, te će na tom putu shvatiti bitnost porodice, veza između očeva i kćerki, majki i kćerki. Dakako, treba dodati da je gluma mlade Helene Zengel zaista očaravajuća, Finn Wolfhard također je za pohvaliti, dok Willem Dafoe i Emily Watson pružaju standardno dobar performans.

Režiju i scenarij “Legende o Ochiju” potpisuje Isaiah Saxon, koji se kalio radeći muzičke spotove, između ostalih i za Björk, te mu je ovo rediteljski prvijenac. Scenarij je u svoj svojoj strukturi prilično slabo razrađen i sve do raspleta nema nekih naročito inovativnih rješenja. Bitno za film da bi predstavljao kompaktno djelo upravo je taj detalj inovativnosti, koji je očit u zadnjih pola sata ostvarenja. Svojevrsno snolika atmosfera filma u početku ne doprinosi radnji, ali donosi rezultat na kraju. I koliko god da vam se učinio dosadan i spor, “Legenda o Ochiju” jednostavno je film koji treba pod moranje da se pogleda u kinu kako biste osjetili istinsku magiju pokretnih slika.