Denis Jeina: Slikarstvo je univerzalni jezik – bez riječi, ali s moći da izgovori ono što društva često ne mogu ili ne žele reći

Kolonija, koja već više od šest decenija okuplja umjetnike iz cijelog svijeta, a ove godine (Finska, Njemačka, Vijetnam, Bugarska, Egipat, Turska, Makedonija, Srbija, Crna Gora, Hrvatska) nastavlja svoju misiju povezivanja, stvaranja i očuvanja kulturnog identiteta.

Ove godine obilježava se 61. izdanje Internacionalne likovne kolonije u Počitelju. Šta ovogodišnje izdanje donosi, kako je koncipiran program?

- Ovogodišnje izdanje donosi spoj duboke tradicije i savremenog umjetničkog izraza. Program je osmišljen kao otvorena platforma za dijalog među umjetnicima različitih poetika, gdje se njeguje i klasični slikarski izraz, ali i savremene forme i eksperiment.

Prostor produkcije i dijaloga

Pored individualnog rada, učesnici će imati priliku učestvovati u diskusijama i javnim prezentacijama radova, čime se reafirmira kolonija kao prostor produkcije, susreta i kulturnog dijaloga.

Kolonija u Počitelju je jedna od najstarijih manifestacija ove vrste u regionu. Kako ocjenjujete važnost ovog susretanja umjetnika kroz godine?

- Njena važnost leži u dosljednom kontinuitetu – 61 godina postojanja govori o dubokoj ukorijenjenosti u kulturni identitet Bosne i Hercegovine. Ova kolonija nije samo događaj, već kulturni fenomen: arhiv živih slika epohe, prostor gdje se generacije umjetnika međusobno dodiruju i prenose iskustva. Ona je svjedočanstvo da umjetnost ima moć da preživi i nadživi sve društvene turbulencije.

Kolonija i ove godine okuplja umjetnike iz BiH, regije i šire. Šta ovakvo međunarodno okupljanje donosi samim umjetnicima?

- Ono donosi mnogo više od umjetničkog stvaralaštva. To je prostor međusobnog učenja, razmjene iskustava, tehnika i ideja. Kroz zajednički rad, razgovore, pa čak i u tišini i prostoru umjetničke kolonije rađa se jedna nova dinamika – osjećaj pripadnosti širem umjetničkom tkivu koje nadilazi granice. Ta interakcija često rezultira ne samo umjetničkim djelima nego i trajnim profesionalnim i ljudskim vezama.

Počitelj kao grad ima neprocjenjivu kulturno-historijsku vrijednost. Kako gledate na njegov današnji status i potencijal?

- Počitelj je grad koji sam po sebi jeste umjetničko djelo. Nažalost, današnji odnos prema njemu često je pasivan i reduciran na simbolički značaj, dok se njegov stvarni potencijal kao centra kulture i umjetnosti zanemaruje. Ipak, vjerujemo da ovaj grad još ima snagu da bude vrelo kreativnosti – ali samo ako mu se priđe s ozbiljnošću i vizijom. Kolonija je jedan od posljednjih živih dokaza da Počitelj može i treba biti mjesto susreta, dijaloga i stvaranja.

Zašto je Počitelj toliko snažno vezan upravo za likovnu umjetnost? Šta taj ambijent daje umjetnicima?

- Ambijent Počitelja je gotovo meditativan – svjetlost, struktura prostora, pogled na Neretvu, kamen koji nosi tragove vremena. Sve to duboko utiče na umjetnički senzibilitet.

Univerzalni jezik

To nije samo estetski pejzaž, to je prostor u kojem umjetnik može uroniti u tišinu i koncentraciju stvaranja. Počitelj umjetnicima ne nudi samo inspiraciju već i svojevrsno ogoljavanje – mogućnost da se vrate osnovama, sebi i onome što ih pokreće.

Kako iz perspektive ULU u BiH ocjenjujete položaj likovne umjetnosti danas u Bosni i Hercegovini?

- Nažalost, likovna umjetnost u našoj zemlji još se suočava s institucionalnom marginalizacijom. Nedostaju sistemska podrška, strategija, kao i ozbiljna kulturna politika koja bi prepoznala umjetnost kao temelj identiteta i razvoja društva. Vidljivost umjetnosti postoji, ali je često svedena na estetski dodatak umjesto da bude prepoznata kao suštinska komponenta društvene svijesti.

Na kraju, zašto je slikarstvo i danas, u digitalnom dobu, važno? Šta nam ono govori o nama?

- Slikarstvo je univerzalni jezik – bez riječi, ali s moći da izgovori ono što društva često ne mogu ili ne žele reći. U vremenu ubrzane konzumacije sadržaja, slikarstvo nas usporava, vraća iskustvu gledanja, osjećanja i kontemplacije. Ono je zapis unutrašnjih i kolektivnih pejzaža, ogledalo društva i podsjetnik da, bez obzira na tehnologiju, ljudska potreba za stvaranjem i izražavanjem ostaje nepromijenjena. Slikarstvo nas poziva da pogledamo dublje – u platno, u svijet, u sebe.