Damir Uzunović: Mjesto gdje se pričaju najljepše priče

Pred nama je deseto izdanje Bookstana, kako sa ove distance poslije decenije rada gledate na ovaj festival i njegove dosege?

- U povodu jubilarnog Bookstana za jedan portal sam izjavio da je od samog početka, dakle od osnivačke 2016. godine, ovaj književni festival odmah bio veliki, da ustvari i nismo rasli, kao da je to nešto najednom otkriveno u zemlji, neka iskopina, pa je zatim otkopano kao nešto što je tu uvijek bilo, nešto što je onda očišćeno s puno ručica i četkica da bi vrlo brzo postalo jedna veoma vidljiva Zemlja knjiga, a što u prevodu doslovno znači ta neobična riječ - Bookstan; naslov očigledno veoma inspirativan za raznovrsne metafore.

Kada se vratimo na same početke festivala, šta je ono što vas je tada kao organizatore potaknulo da uđete u realizaciju jednog ovakvog događaja, kako vidite taj pređeni put?

- Mi smo se ustvari šalili te 2016. da za jedan veliki jubilej, a to je 20 godina rada i postojanja izdavačke/knjižarske kuće Buybook, napravimo jedan nulti festival književnosti koji će regionalno i međunarodno odjeknuti na jedan sarajevski način ili jasnije s puno važne simbolike grada heroja.

Program desetog izdanja Bookstana/

Proročanski osjećaj

Prije svega, za naše (Buybookove) autore koji žive u zemlji ili one izvan zemlje i za njihove književne goste koji od njih budu pozvani da dođu na festival, da ih sve na jednom mjestu predstavimo osjetljivoj čitalačkoj publici željnoj da u gradu konačno osvane jedan veliki književni festival. Izbor za domaćina i gosta osnivačkog izdanja festivala pao je na Aleksandra Hemona, koji je uz Johna Freemana na festival doveo važna imena svjetske književnosti, sjetit ćemo se nekih od njih: Mona Eltahawy, Kamila Shamsie, Rabih Alamedine, Rawi Hage, Hemon je ustvari u rodnom gradu bio njihov domaćin, što je također jedna od trajnih karakteristika Bookstana - domaćin/gost. Također, on je osmislio krovnu temu festivala: No East, No West, od koje ne odustajemo i prisutna je u svakom izdanju festivala, kao neka odrednica, ni lijevo, ni desno, ali da, u centru!, tamo gdje se pričaju najljepše priče.

Danas je Bookstan nezaobilazno mjesto susreta pisaca sa svih krajeva svijeta, jedna vrsta platforme na kojoj se pored programskih sadržaja događaju konekcije na širem literarnom planu, koliko je teško u današnjim okolnostima održati jedan ovakav festival, te šta to podrazumijeva u organizacijskom smislu?

- Čini mi se da smo najsretniji kada festival završi i kada se sva ta knjiška prašina koja se tih dana podiže do zvjezdanog neba u Radićevoj ulici naglo slegne. Lijepo je tada boraviti u bašti knjižare Buybook i slušati bezbrojna prepričavanja i prisjećanja šta se sve dogodilo i kako se dogodilo. Osoblje izdavačke kuće Buybook i mnogo spoljnih saradnika ogromne snage ulaže da festival bude besprijekorno organiziran, gdje se kao u nekom pozorišnom progonu izmjenjuju veoma gusto postavljeni programi prezentacije knjiga i autora, ali tako da je svaki program jako dobro posjećen ili je dupke pun. Ovo je i jako skup festival, obavezuje i traži puno para, njih je sve teže nalaziti, imamo skoro prepolovljen budžet za ovu jubilarnu godinu, neki od dosadašnjih donatora su odustali zbog naše podrške palestinskim autorima čije smo knjige objavljivali i njihove autore dovodili u Sarajevo, a posebno zbog autora/autorica koji su svojim moralnim stavom odmah stali u odbranu golorukog i nedužnog stanovništva Gaze na početku izraelske agresije.

Moto ovogodišnjeg izdanja festivala je “Detonacija”, kako gledate na ono što je obuhvaćeno tim lajtmotivskim okvirom, imamo li na umu sve razorniji svijet koji živimo?

- Najbolje je to obrazložila izvršna direktorica Bookstana Lamija Milišić, pozivajući se na naslov jedne od pjesama mladog i neobično talentovanog američko-vijetnamskog pjesnika Ocena Vonga konstatacijom: “Detonacija je jedna od onih riječi koje nas podsjećaju da, kada se stvarnost kakvu poznajemo razara, netaknutim ostaju riječi da je opišu, da joj svjedoče. Čak i u očitoj odsutnosti smisla, prisutne su riječi koje bi o tome mogle govoriti.” Ujedno je tema “Detonacija” njena ideja još od septembra, kada započinju naše pripreme za Bookstan, i ja joj na tom proročanskom osjećaju čestitam jer upravo odjekuju detonacije na različitim stranama zemaljske kugle. Ne treba zaboraviti i na činjenicu da je u toj riječi prisutna i riječ “nacija”.

Doima se da Bookstan svake godine nastoji u realnom vremenu odgovoriti na društveno-političke okolnosti, kako one u BiH, tako i one na globalnom planu, šta nam književnost kao takva može ponuditi u ovom vremenu?

- Književnost je svijet priča, u njima je sve moguće, da se stvore mnogo smisleniji svjetovi, ne nužno pravedniji ili ljepši, ali svakako oni koji nas kroz pričanje priča mogu naučiti, između ostalog, o ljudskoj patnji, bolu, nasilju, poniženju, dehumanizaciji, ali i o snazi ljudskog dostojanstva i njenog veličanstva - ljubavi.

Kada je u pitanju ovogodišnji festivalski program, šta on donosio publici u Sarajevu?

- Dolazi nam dobitnik Pulitzerove nagrade Nathan Thrall za fantastičnu knjigu “Jedan dan u životu Abeda Salame”, koju je nedavno objavio Buybook, zatim jedna od najvažnijih savremenih književnica iz Njemačke Judith Hermann, a regionalnu reprezentaciju predvodi poznati i jako nagrađivani Kristijan Novak, dvostruki nosilac NIN-ove nagrade Dragan Velikić, tu su Mijo Popović, Branko Čegec, Sinan Gudžević, Kruno Lokotar, Mitja Čander, a domaću reprezentaciju predvode Slobodan Blagojević, Darko Cvijetić, Senka Marić, Selvedin Avdić, Adisa Bašić, Ahmed Burić...

Uzunović: Književnost je svijet priča, u njima je sve moguće/Damir Deljo

Dehumanizirajuća kategorija

Treba obratiti pažnju na turskog disidenta koji živi u Francuskoj, ime mu je Mahir Guven, a poseban događaj bit će nastup najvažnijeg turskog pisca krimića Hakana Sokmena. Očekujemo i zoom javljanje jedne od najvažnijih književnica današnjice. Dakako, Bookstan će proći i u pomenu stogodišnjice od rođenja jednog od naših najvećih pisaca Derviša Sušića, predstavljanjem i razgovorom o knjigama “Tale” i “Parergon”, koje su zadnji put izašle daleke 1980, a koje su od “šapćućeg mnijenja” sve te godine prešućivane i stavljane u bunker.

Nesumnjivo je da je Bookstan, kada je u pitanju njegova publika, prepoznat kao događaj koji se ne propušta. Mnogi ljudi tempiraju boravak u Sarajevu po datumu ovog festivala, međutim, kako vidite ono što je javna kulturna podrška Bookstanu, koliko je on u okvirima nadležnih institucija shvaćen kao važan događaj na kulturnoj mapi grada Sarajeva i države BiH?

- Ako nam išta presudi, bit će to Dom naroda, to je najveća izmišljotina i najveći uništitelji bh. društva u svim njegovim segmentima, a pogotovo u kulturi. Mi smo vjerovatno jedina zemlja na svijetu bez resornog ministarstva kulture. Postoji na državnom nivou samo kao neka rezerva Ministarstvu kulture, neki eufemizam, Ministarsvo civilnih poslova, ali kako sam već rekao državne institucije, poreski sistem pogotovo, uzimaju pare od građana i daju ih narodima, odnosno strogo nacionalnim/vjerskim projektima po sistemu jedna trećina za svakoga. To je dehumanizirajuće, cijela jedna kategorija koja skupa s narodima čini ustavne konstituente: Ostali i građani na ovaj način se istjeruju iz preambule Dejtonskog ustava BiH. Mi trpimo tu politiku iz dana u dan, od konkursa do konkursa za dodjelu javnih para.

Obično se danas govori da je književnost izgubila bitku pred novim medijima i internetom, te da ljudi ne čitaju, međutim, sudeći prema onome što radi izdavačka kuća Buybook, čini se da knjige još nisu ni najmanje izgubile svoju važnost u životu ljudi, kako gledate na to?

- Treba slušati Engleze, oni su pioniri u mnogo čemu. Prije neki dan izašli su u javnost s podatkom da je prošle godine britansko izdavaštvo postiglo rekorde u broju objavljenih, pročitanih i kupljenih knjiga. Naime, za 10 posto se u Velikoj Britaniji više čita knjiga nego u prethodnoj godini, što je ustvari rekord čitanja ikad. Ljudi se vraćaju papiru u rukama i čitaju s njega, kao kada se vraćaju nekom svom omiljenom jelu, nešto bez čega se više ne ide u susret neizvjesnoj budućnosti.