Arhitektura BiH kao scenografija svijeta na raskršću civilizacija i epoha
I publika je učestvovala/KENAN SPAHO
Naučna studija prof. dr. Ibrahima Krzovića “Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918” u vrijeme svog prvog objavljivanja (1987.) bila je pionirsko djelo u više aspekata. Riječ je o prvoj naučnoj studiji koja je na sveobuhvatan način predstavila do tada nedovoljno poznat, obrađen i valoriziran segment kulturne i arhitektonske baštine Bosne i Hercegovine.
Ova knjiga, u vrijeme svog prvog objavljivanja u formi kataloga (a ustvari cjelovite naučne studije), bila je sastavni dio jedne od prvih tematskih izložaba o arhitekturi ikada održanih u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, prostoru u kojem su se do tada održavale isključivo umjetničke izložbe.
Zapostavljena tema
Upravo je profesor Krzović bio taj koji je, tada kao kustos Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine, na raskošan način arhitektonske teme i opuse prvi uveo u prostor nacionalne galerije. Godine 1984. pripremio je veliku retrospektivu akademika Zlatka Ugljena, a tada je već finalizirao višegodišnji, naučnoistraživački rad o arhitektonskom naslijeđu Bosne i Hercegovine iz vremena austro-ugarske uprave. Uvećani detalji dekoracija u stilu floralne i geometrijske secesije, bogati ornamentalni prepleti predstavljeni kroz fotografije Gojka Sikimića otkrili su imanentnu likovnost i ljepotu forme. Precizni crteži arhitekata i inženjera školovanih na vodećim akademijama Carstva, izvučeni iz tišine brojnih arhiva i predstavljeni prvi put javnosti, zacrtali su opseg višegodišnjeg posvećenog i predanog rada.
Izložba je bila otvorena u decembru 1986. godine i na 11. strani novog, nedavno objavljenog, proširenog i dopunjenog izdanja, nalazimo dokumentarnu fotografiju na kojoj, uz autora izložbe i naučne studije dr. Ibrahima Krzovića, vidimo tadašnjeg direktora UGBiH Vefika Hadžismajlovića, dizajnera izložbe prof. Živojina Vekića i tadašnjeg dekana Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, profesora dr. Džemala Čelića. U godini objavljivanja kataloga spomenute izložbe, 1987. godine, Ibrahim Krzović odbranio je doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u Beogradu pod naslovom “Secesija u arhitekturi Bosne i Hercegovine”, a koja će u formi knjige biti objavljena 2004. godine u Sarajevu.
S promocije/KENAN SPAHO
Upravo je studija i izložba prof. dr. Ibrahima Krzovića bila poticaj daljnjem istraživanju ove do tada gotovo potpuno zapostavljene teme, a kojom su se u prvoj polovici 20. stoljeća bavili uglavnom strani autori: inženjeri, arhitekti i putopisci, a tek su poneki tekstovi (poput onih Josipa Pospišila) poprimili i polemički karakter. U istraživanje društvenih, političkih, obrazovnih i kulturno-historijskih prilika austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini, a kojima su se bavili istraživači poput H. Kreševljakovića, R. Besarovića, T. Kruševca, Atifa Purivatre i drugih, profesor Krzović pridružuje i oblast historije umjetnosti i arhitekture. Od kraja 1980-ih do početka 2000-ih pojavili su se novi naslovi i monografije arhitekata predmetnog razdoblja, a među kojima je osobito bila značajna seminalna studija rahm. prof. dr. Nedžada Kurte o “Razvoju bosanskog stila”.
Ono po čemu je studija profesora Krzovića bila pionirska, nije bilo samo u izboru teme, nego i u načinu razumijevanja i interpretaciji pojava u arhitekturi i urbanizmu u kontekstu društveno-političkih, ekonomskih i kulturnih prilika na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u načinu dijelom nadahnutom i postmodernim senzibilitetom sedme i osme decenije 20. stoljeća, a koji je potaknuo interes prema promišljanju arhitektonske tradicije Bosne i Hercegovine u njenoj pluralnosti i mnogostrukosti, i uz specifičan genius loci. Uz detaljne opise svakog pojedinačnog objekta, analize elemenata stila, tehnika gradnje, detektiranja osobitosti pojedinačnih rukopisa arhitekata i inžinjera, profesor Krzović u arhitekturi austrougarskog perioda u Bosni prepoznaje vitalnu i pulsirajuću signaturu jedne vremenski kratke, ali vrlo dinamične epohe turbulentnog susreta dvaju kulturnih krugova, ala turca i ala franga.
Tri važne studije u samo 10 godina/KENAN SPAHO
Krzovićeva studija izgradila je, vjernu i vjerodostojnu scenografiju novog svijeta na raskršću, onog koji je Mulabdić opisao u “Zelenom busenju”, u knjizi objavljenoj u vrijeme kada je njegov Maglaj već dobio novu, modernu željezničku stanicu, a Sarajevo Vancaševu katedralu i zgradu Zemaljske vlade; kada su se, sinhrono sa Bečom, pojavile prve dekoracije u znaku secesije, a nekadašnja jasna podjela privatnog i javnog života, mahale i čaršije, svoje novo lice dobila u monumentalnim blokovima stambeno-poslovnih zgrada nekadašnje sarajevske Franz Josef Strasse, u kojima su privatni i poslovni život od tada bili povezani u jednu cjelinu.
Na 340 stranica, novo izdanje (Buybook, Sarajevo, 2025) donosi pregled arhitekture austro-ugarskog perioda, kronološki i stilski sistematiziran u tri obimna tematska bloka: od arhitekture historicizma, preko pojave secesije do definiranja modernog izraza u arhitekturi, uz pojavu specifičnog tzv. bosanskog stila. Iznimno koristan za daljnje istraživače ove teme je Katalog u zaključnom dijelu knjige koji donosi popis objekata i projektanata, sa kratkim opisima vlasništva, historije i namjene objekata kao i referentnim izvorima. Novo poglavlje pod naslovom “Traženje bosanskog stila”, na primjeru obnove Visokog nakon velikog požara 1911. godine i Pregled značajnih arhitekata, inžinjera i tehničara čine dopunu i proširenje prvog, cjelovito preuzetog teksta iz 1987. godine. U studiji je predstavljeno i detaljno opisano, na temelju obimnog terenskog istraživanja, nekoliko stotina stambenih i stambeno-poslovnih objekata, objekata sakralne arhitekture, administrativno-upravnih, vojnih i fortifikacijskih objekata, objekata vezanih uz razvoj obrazovanja, kulture, zdravstva, turizma i industrije, izložbenih paviljona, kao i projekata izgradnje prometne infrastrukture i mostogradnje, uz veliki broj vrijednih fotografija, brižljivo obrađenih za ovo novo izdanje, tlocrta, crteža, situacionih planova, arhivskih fotografija, starih razglednica.
Brojne generacije studenata arhitekture, umjetničkih akademija, historije umjetnosti i drugih humanističkih disciplina intelektualno su sazrijevale i usvajale metodologiju naučnoistraživačkog rada uz knjigu profesora Ibrahima Krzovića kao neizostavno štivo. Danas su mnogi od tih nekadašnjih studenata profesora Krzovića uposleni u institucijama kulture i obrazovanja, arhitektonskim biroima, institutima, zavodima za planiranje, izgradnju i zaštitu naslijeđa. Vjerujem, stoga, da nije slučajno da i novo izdanje, u dizajnerskom oblikovanju, ponavlja karakterističnu i prepoznatljivu žutu boju kataloga koja se nepogrešivo pamti. Time se i kroz vizualni identitet novog izdanja gradi vremenski most od gotovo četrdeset godina u kojima je ova knjiga stekla status pionirske i kapitalne studije, koja je i danas i sadržajem i stilom i pitanjima koja oslovljava jedno plodotvorno vrelo iz kojeg se mogu granati istraživanja pojedinačnih opusa ili specifičnih podtema.
Zanimljiva je, a sigurno nije slučajna, činjenica da su u razmaku od desetak godina od početka 1980-ih do početka 1990-ih objavljene četri kapitalne studije u naučnom i akademskom prostoru tadašnje Jugoslavije, a upravo od strane profesora Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, tada jedne od najmlađih likovnih akademija. To je bila potvrda visokih naučnih dometa sarajevskog univerziteta: uz studiju profesora Krzovića (koji je ubrzo nakon objavljivanja postao i profesorom Akademije likovnih umjetnosti) i profesora dr. Sadudina Musabegovića (“Mimezis i konstrukcija”, Svjetlost, Sarajevo, 1982) to su bile i kapitalne studije akademika Dževada Hoze “Umjetnost multioriginala – kultura grafičkog lista” (Prva književna komuna, Mostar, 1988) i profesorice Metke Kraigher Hozo “Metode slikanja i materijali” (Svjetlost, Sarajevo, 1991). Ove posljednje dvije su i danas, kao i nekada, obavezan naslov na popisima literature studenata umjetničkih akademija, i onih izvan Bosne i Hercegovine.
Dvojezično izdanje
Sretna i toliko potrebna okolnost da je knjiga profesora dr. Ibrahima Krzovića nakon mnogo godina prevedena i na engleski jezik (riječ je o dvojezičnom, bosansko-engleskom izdanju), a što će omogućiti širu recepciju njenog sadržaja za koji, prema mom neposrednom iskustvu, postoji izniman interes kolega osobito sa srednjoevropskih univerziteta. Engleski prijevod omogućit će i uključivanje bosanskohercegovačke arhitekture u opće preglede evropske arhitekture i urbanizma na prijelazu stoljeća. Pisana jasno, pregledno, sistematično, sa brojnim referencama i temeljitim uvidima u prilike na široj kulturnoj i umjetničkoj sceni, sa velikim znanjem, ali i strašću, o kojoj je kao nužnom preduslovu dobrog historičara kulture pisao još Jacob Burckhardt, studija profesora Krzovića, ali i njegov ukupan naučni i pedagoški rad, pobuđuju iskreno poštovanje unutar naučnih i akademskih krugova, ali i šire javnosti.
Jedinstvena je i zadivljujuća pojava na intelektualnoj sceni, i mnogo široj od samo Bosne i Hercegovine, da jedan autor u devetoj i desetoj deceniji života, u razmaku od samo deset godina, objavi tri važne studije, a kojima zaključuje svoja istraživanja započeta još prije šezdeset godina!
Jednaku otvorenost i zanimanje za pojave u savremenoj umjetnosti i arhitekturi profesor Krzović pokazuje i danas, kao i prije gotovo trideset godina kada smo započeli našu suradnju, upravo pod ovom kupolom Akademije i tokom svih ovih godina u kojima imam čast i privilegiju surađivati sa njime u istraživačkim i izdavačkim projektima, usvajati znanja i svjedočiti najplemenitijim akademskim praksama u njegovoj radosti susreta sa studentima.
