A Kalamota?
Izložba pod nazivom “Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća” otvorena je 19. ovog mjeseca u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Ovaj veliki galerijski šou koji traje sve do 15. rujna dio je izložbenog programa ovogodišnjeg 75. izdanja Dubrovačkih ljetnih igara i rezultat je suradnje Direkcije Igara i ove ugledne dubrovačke galerije.
Priređivači ističu da je riječ o dosad najvećoj takvoj izložbi, a ukazuje se i na njezin edukativni karakter s obzirom na rekordan broj inozemnih turista koji u ljetnim mjesecima posjećuju Dubrovnik. U postavu je više od 170 djela oko 70 umjetnika. Slavnih imena k’o u priči.
Morski zavičaj
Dio pokazanih umjetnina čuva se u bogatim fundusima Umjetničke galerije Dubrovnik (sadrži oko 2.500 umjetnina i ima status muzeja), dok brojni radovi specijalno za ovu izložbu dolaze iz elitnih zbirki Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba (nekadašnje Moderne galerije) i Galerije umjetnina Split te privatnih kolekcija. Autorica izložbe, izbora radova, postava i teksta u katalogu je zagrebačka likovna kritičarka Iva Korbler.
Uvodno, autorica piše o doživljaju Mediterana pa sumira: “Kada je književnik Predrag Matvejević u svojem legendarnom ‘Mediteranskom brevijaru’ opisao ovaj prostor na kojemu živimo kao ‘prostor koji nije samo povijest ili predanje, zemljopis ili zavičaj, pamćenje, baština ili vjera’, već da je ‘Mediteran možda i sudbina’, to je bio glasan odjek onoga što su brojne generacije naših ljudi osjećale duboko u sebi, ma koliko da su ih povijest i geopolitika kroz 20. stoljeće vrtložno svrstavale u neke drugačije zajednice, tvorevine ili države. Ništa ne može prerezati vezu s morem, morskim zavičajem, sa specifičnim mediteranskim načinom života, što se reflektiralo - sve do danas - i na umjetnike koji žive na kontinentu, u Zagrebu ili drugim kontinentalnim hrvatskim gradovima i županijama.”
Dalje navodi da “more prodire duboko u kopno, doslovno i metafizički, oblikujući specifičan životni svjetonazor i svakodnevne rituale svih ljudi na hrvatskom prostoru”. “Jednom kada ih upoznamo, mirisi, boje i zvukovi Mediterana zauvijek ulaze u našu svijest”, zaključuje. Podsjeća, također, da je u povijesti hrvatske moderne i suvremene književnosti i pjesništva, kao i, kako piše, u tzv. popularnoj hrvatskoj zabavnoj glazbi 20. stoljeća “iscrpno dokazana snažna veza između našeg morskog podneblja, mediteranskog načina života i direktne inspiracije za djela najviše umjetničke vrijednosti koja su prešla granice svojih žanrova, očekivanja publike i stručne javnosti, pa i fenomenološko-znanstvenih prinosa i bez kojih danas uopće ne možemo zamisliti dio vlastitog kulturološkog identiteta, od ranog djetinjstva do formiranja životnog svjetonazora i složenih emotivnih sklopova koji nas prate tijekom cijeloga života”.
Tema Mediterana je jedna od konstanti u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća, naglašava, među ostalim, autorica izložbe. Dalje poentira: Često se, pomalo kolokvijalno, u starijoj stručnoj literaturi i periodici iz povijesti hrvatskog slikarstva oko sredine 20. stoljeća govori i o slikarstvu “našeg juga”. Podsjeća i kako “brojni istaknuti hrvatski povjesničari umjetnosti i likovni kritičari aktivni tijekom cijelog 20. stoljeća dominantno potječu iz Dalmacije”. Vezano uz koncepciju, pojašnjava da ova izložbena koncepcija nema pretenzije taksativno pobrojati i prezentirati sve hrvatske slikarice i slikare koji su se ikada bavili temama mediteranskog podneblja i načina života jer je to u ovim okvirima, kako konstatira, neizvedivo ne samo zbog moguće oscilacije kvalitete radova već i zbog činjenice kako su se neki umjetnici tek povremeno ili rijetko odlučivali za metijersko okušavanje u ovom žanru.
Navodi dalje da je fenomen hrvatskog juga dosad više puta u hrvatskoj povijesti umjetnosti iscrpno analiziran, “ali nije na ovaj način obuhvatio tako veliki broj i raspon umjetnika na jednom mjestu”. “Iako izložba ima namjeru fenomenološki i analitički prikazati krugove stilsko-morfoloških utjecaja u različitim generacijama hrvatskih slikara, gdje će biti zastupljene sve stilske tendencije koje se javljaju u 20. i 21. stoljeću, treba istaknuti kako je ona također edukativno namijenjena velikoj propulzivnosti inozemnih posjetitelja za vrijeme trajanja Dubrovačkih ljetnih igara koji participiraju u likovno-umjetničkim sadržajima”, ističe autorica izložbe.
Ukazuje da je riječ o selekciji “the best of”, najboljeg od najboljeg, pri čemu se pruža podrška Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti iz Zagreba koji je zatvoren za javnost zbog obnove nakon potresa. “Namjera je stoga u odabiru djela prezentirati najbolja, pa čak i ne previše izlagana kapitalna djela pojedinih hrvatskih slikara, a jednako tako smo izložbom željeli nastaviti koncept tzv. putujućeg fundusa Nacionalnog muzeja moderne”, navodi.
Među ostalim, pojašnjava da se u konceptu izložbe ne insistira na kronologiji niti strogim stilskim parametrima. “Dubrovnik bi, dakle, ovom temom i koncepcijski nastavio prezentaciju najboljih slika našeg modernog i suvremenog slikarstva”, poručuje autorica izložbe.
Jedan od najljepših gradova svijeta, čudesni Dubrovnik, trenutno zaista ima izložbu na kojoj su pokazana ostvarenja mnogih senzacionalnih umjetnika. Hrpa remek-djela. Izloženi su radovi, među ostalim, Vlaha Bukovca, jednog od najplodnijih hrvatskih slikara u povijesti, kojeg se naziva i ocem hrvatske moderne. Po međunarodnoj slavi koju je ostvario još za života, može ga se porediti jedino s globalno slavnim kiparskim genijem Ivanom Meštrovićem, koji se na europskoj umjetničkoj sceni pojavljuje 30 godina kasnije.
Bukovčeva biografija je kao akcijski film, ali bez happy enda. Život prožet stalnom čežnjom za daljinama i mirisima, svjetlom i bojama rodnog Cavtata. Najslavniji hrvatski slikar s kraja 19. i početka 20. stoljeća umro je u Pragu, a njegova urna po izričitoj želji položena je u obiteljsku grobnicu u Cavtatu.
U mišungu objedinjenom nazivom Mediteran su i djela Dubrovčanina Ignjata Joba, jednog od najvećih slikara moderne hrvatske i jugoslavenske umjetnosti između dva svjetska rata. Poseban je i prepoznatljiv po vlastitoj varijanti ekspresionizma. Gotovo kompletno Jobovo slikarstvo nastalo je u Dalmaciji. U pejzažu Job vidi simbol, a u boji psihološki izraz i po tome ga se smatra jedinim domaćim autentičnim ekspresionističkim slikarom. Za života imao je samo dvije samostalne izložbe, održane su s mnogo uspjeha u Splitu.
Umjetnička galerija Dubrovnik u svojim fundusima čuva najslavnija djela Mata Celestina Medovića, koji je uz proslavljenog Bukovca najpoznatiji dubrovački slikar s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Medović je najpoznatiji po svojim fenomenalnim pejzažima iz tzv. pelješke faze, a u postavu je čuveni “Vrijes”. Među eksponatima su i djela najtipičnijih predstavnika art scene Dubrovnika iz druge polovice 20. stoljeća Iva Dulčića, Antuna Masle i Đure Pulitike, koje se još naziva i drugom generacijom dubrovačkog kolorističkog kruga.
Na popisu izlagača su zvjezdana imena svih generacija i stilskih orijentacija kao što su Oton Gliha, Vilko Gecan, Juraj Plančić, Vladimir Becić, Ferdinand Kulmer, Stipe Nobilo, Vasko Lipovac, Matko Trebotić, Vatroslav Kuliš, Bane Milenković, Jadranka Fatur, čak dva člana obitelji Murtić, Edo Murtić i snaha Nina Atević Murtić. Zatim, tu su i Toni Franović, Tonko Smokvina, Tisja Kljaković Braić i dr. Pejzaže Mediterana, prizore Dubrovnika i Herceg-Novog slikali su i najslavniji crnogorski slikar u Beogradu Petar Lubarda (ali prije 1951. kada se baca na apstrakciju), kao i najslavniji slikar Vojvodine Milan Konjović, koji je ljetovao u Dubrovniku, Mlinima, Srebrenom i Cavtatu, pa su i njihova ostvarenja u postavu.
Dubravka i Jagoda
Ljubitelji umjetnosti uzalud će po izložbi “Mediteran itd.” tragati za remek-djelima slikarice Dubravke Lošić iz ciklusa “Kalamote” koji je nastajao od 1988. do 1996. ili monumentalnim radovima iz famoznog ciklusa “Lapad” koji je započela 2016. i još ga nadopunjava, a koji ovu veliku umjetnicu snažno pozicioniraju u prvu ligu suvremene art scene cijele regije, ali i šire. Također, bezuspješno ćete u moru radova u aktualnom dubrovačkom galerijskom spektaklu tragati makar za djelićem opusa svjetski slavne Jagode Buić. Buić je među prvim umjetnicima u svijetu, 2016. u Zagrebu, pokazala seriju crteža velikog formata Lampedusa kojima je aktualizirala temu Mediterana u kontekstu tragičnih sudbina izbjeglica.
Rođena Splićanka, ikona Dubrovnika, Jagoda Buić ušla je u povijest svjetske umjetnosti upravo zahvaljujući originalnoj i neponovljivoj storiji o bojama, oblicima i mirisima Dalmacije i Mediterana. Nepoznato je što bi Jagoda danas rekla o najnovijoj izložbi u Dubrovniku. Evo što mi je rekla prije 10 godina u jednom od intervjua za subotnji dodatak Oslobođenja Pogledi, odgovarajući na pitanje zašto joj je Dubrovnik toliko važan? “Dubrovnik je najljepši grad na svijetu. Toj ljepoti ne može naškoditi nitko i ništa, niti vlastiti građani koji se trude da ga upropaste gdje god mogu, niti turisti koji ga ruše svojim cipelama broj 74, niti svi mogući pokušaji da se taj grad razruje, razdrma. Ništa ne koristi. To je stijena okružena morem. I što ćete ljepše! Naravno da se ja ovdje vraćam, ovdje je moj atelje, ovdje su moje kućice u hridi, ovdje je more ispod kuće, ja sam tu doma i jasno je da nosim doma sve ono što pokupim po svijetu.”
Dubrovačku izložbu “Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća” prati dvojezični katalog, uz niz citata poznatih hrvatskih povjesničara umjetnosti od Igora Zidića, Tonka Maroevića, Grga Gamulina i Zdenka Rusa, do beogradskog teoretičara Ješe Denegrija, bogato je ilustriran i ima 100 stranica.
