Ime ruže
Najveća senzacija ovogodišnje likovne sezone je u Labinu. Dubravka Lošić, najmoćnije ime na aktualnoj sceni arta u Hrvatskoj i ovom dijelu svijeta, sve do 9. rujna izlaže u Gradskoj galeriji Labin instalaciji pod nazivom “Rozarij sv. Stjepana”. Galerija ovog slikovitog grada u Istri smještena je u povijesnoj gradskoj zoni, u nekadašnjoj baroknoj crkvi sv. Stjepana iz 17. stoljeća, koju umjetnica velemajstorski transformira u zonu suvremenih dvojbi, nemira i nada.
50 ciklusa
Originalna, jedinstvena Dubravka je kroz gotovo 40 godina profesionalne karijere stvorila dosad fantastičnih gotovo 50 ciklusa radova kojima se stalno vraća i ponovno ih artikulira. Među ciklusima koji se prepliću pa ih teško prebrojavaju i najupućeniji povjesničari umjetnosti, ciklus Ružičnjaci/Rozariji je najdugovječniji i po mnogima najintrigantniji.
Upravo ovaj ciklus lansira ovu veliku umjetnicu u orbitu slave, a po uvijek atraktivnim, misterioznim Ružičnjacima prepoznaje je i voli i najšira publika. Simbolikom ruže zaokupljena je od početka 80-ih i studentskih dana. Ali i nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, to je motiv, energija kojoj ostaje vjerna.
Rozariji Dubravke Lošić iz 1990-ih nastali u Dubrovniku smatraju se najupečatljivijim i svakako najdramatičnijim ratnim memorijalima Gradu u opsadi, zebnji, gubicima i nemoći. Radove iz ciklusa Rozariji, među ostalim, s velikim uspjehom pokazuje na samostalnoj izložbi u pariškom dvorcu Saint Barbe 1992, kojom je svjetskoj javnosti dočarala što se zaista zbiva u Dubrovniku pod opsadom. Zasipaju je ponudama za suradnju, pozivaju da ostane u Parizu. Sve ih odbija i vraća se svojem rodnom gradu, ratnim neizvjesnostima i artu.
Dubravka Lošić stvara, izlaže i pod agresorskim granatama. Ova samozatajna, nevjerojatno darovita, skromna i odvažna umjetnica je među herojima obrane Dubrovnika. Ima fascinantnu umjetničku biografiju, na tisuće isto tako nezaboravnih radova. Veličanstvene radove iz ciklusa Ružičnjaci, najbolje tajne koju ruža kao simbol uključuje jer “ruža je bez onog zašto, ona cvjeta jednostavno zato što cvjeta”, kako to već kažu pjesnici, Dubravka otkriva u međuvremenu u raznim varijantama.
Izložba na Korčuli prošlog ljeta, gdje su Rozariji samo dio postava, uvrštena je među Top-10 izložbi u Hrvatskoj 2023. Rozariji postaju zaštitni znak, imaju snagu umjetnicinog potpisa, ističu teoretičari. Umberto Eco u knjizi “Ime ruže” sumira ključno: tko se smije, ne boji se. To može samo Dubravka. U samo šest dana ovog ljeta od 8. do 13. lipnja otvara dvije izložbe, spomenuti “Rozarij sv. Stjepana” u Labinu i megagalerijski šou u Galeriji umjetnina u Splitu, o čemu je Oslobođenje izvijestilo u subotnjem dodatku Pogledi.
Samo za čitatelje Oslobođenja, sada govori o nastanku dosad neviđene instalacije u Labinu za koju je napravila više od 3.000 ruža, a odgovara i na pitanje da li je nakon dinamičnog početka ljeta konačno na odmoru.
Dubravka, kustos labinske i splitske atrakcije, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu Branko Franceschi snažno komplimentira “Rozarij sv. Stjepana”, ističe da je to jedini do sada oprostoren tvoj Rozarij, citiram, u koji se ulazi i uranja i fizički i mentalno. To je tzv. instalacija in situ, stvorena na licu mjesta, kako je nastajala?
- Na poziv ravnatelja Nacionalnog muzeja Branka Franceschija ostvarila sam suradnju s Gradskom galerijom Labin. Predložio mi je da napravim instalaciju in situ u desakraliziranoj crkvi Sv. Stjepana u kojoj je danas Galerija. Veliki dio rada napravila sam u ateljeu, a zatim dovršila u samom prostoru.
Kako izgleda stvarati u prostoru u kojem izlažeš, možeš li opisati za naše čitatelje?
- Prostor sam vidjela i dobila upute o tehničkim uvjetima. U zadnje vrijeme, već nekoliko godina izlažem u prostorima u kojima i radim. To mi je, nekako, postalo prirodno stanje.
Ovo rad in situ mnogima je nejasmo. Mistificira se često.
- Nema misterije. Djelo se radi za određeni prostor i u njemu.
U svim medijskim izvješćima navodi se da je u slučaju “Rozarija sv. Stjepana” riječ o nečemu nesvakidašnjem, slažeš li se?
- Taj opis bih izbjegla. U Labinu sam nastojala napraviti i suradnju s prostorom i odmaknuti se od njega, njegove prvobitne uloge i namjene. Željela sam rad na zidovima “ohladiti” ružičastim Rozarijem izrađenim u mekim materijalima, poput gaze. Prvi put radim i Rozarij u bronci. Između ostaloga, zanimao me je i odnos tih materijala.
Tvoje zanimanje za motiv ruže i Ružičnjaka datira od 1983, studentskih dana?
- Moje zanimanje i razlog zašto sam tada napravila Ružičnjake bili su potpuno drukčiji. Oni se neprestano mijenjaju. Napravim pauzu pa im se iznova vraćam. Sada bih ih mogla nazvati autoportretima. I oblik i materijali u kojima ih izvodim neprestano se mijenjaju. Na kraju više i nije ruža. Jednostavno mi je nazivati ih Rozarijima, iako, ostalo je samo ime.
Koliko si ruža napravila za instalaciju u Labinu?
- Oko 3.000.
Ljudima je zanimljiva simbolika. Gaza je medicinski materijal, boja asocira na krv... Jesi li koristila i druge materijale?
- Većinom su tkanine, gaze... Koristim uvijek različite materijale, papir, žicu, predivo, smolu, pigmente, veziva i ostalo, ali ovaj put prevladava gaza.
Sjećam se Rozarija s ružama natopljenim u crvenoj boji, izgleda kao da plivaju u krvi?
- U “Rozariju sv. Stjepana” to sam željela izbjeći. Prevladava fluorescentna roza.
Tvoj dojam kad je publika prvi put ušla i vidjela 3.000 ruža?
- U trenutku otvaranja izložbe, o tome ne razmišljam. Zanimljivi su komentari, iskustva, emocije... ali, uzimam ih s rezervom. Najvažnije mi je što sama osjećam.
Prvi put izlažeš u Labinu, ali više puta dosad izlagala si i to jako uspješno u nekadašnjim sakralnim prostorima, npr. u Splitu, Dubrovniku. Je li osjećaj drukčiji nego kad izlažeš u galeriji ili muzeju?
- Svaki prostor ima svoje slojeve. Svakom prilaziš na drugi način i pokušavaš napraviti što bolju suradnju, pa tako i u ovim prostorima.
Surađuje se s prostorom?
- Da, u smislu označavanja, mapiranja. Svaki prostor poseban je na svoj način.
Ima li prostora u kojima ima duhova?
- Mislim da ga oni napuštaju prije naših dolazaka, bar privremeno.
Poznata je tvoja beskompromisnost, ti si izvan svih moda i trendova, svoja i neponovljiva. Danas se često govori o komercijalizaciji umjetnosti, tvoje viđenje?
- Trebalo bi odrediti značenje pojma - umjetnost. Nije svako djelo umjetnost. Umjetnost se relativizira. Unatoč htijenjima, umjetnost ne ulazi u sve.
Osobno iskustvo
Vjerujem u zakonitosti po kojima rad možemo vrednovati. A prodati se može i neumjetnost i umjetnost.
Jedan poznati glazbenik kaže da se svaka počitana knjiga, odslušana pjesma, sve njegove ljubavi, odraze u onome što stvara. Kako kod tebe stoje stvari?
- Kod mene sve krene iz osobnog iskustva. To može biti knjiga, slučajni susret, šalica čaja, nešto od čega u prvom trenutku zazirem... bilo što, sve može biti poticaj. Zatim to prenosim u opće, pokušavam prenijeti na razinu koja sve ljude ujedinjuje u zajedničkoj sudbini.
Uvijek si u điru, što pripremaš?
- Radim na nekoliko projekata, ne bih izdvajala niti jedan.
Da li se ikada odmaraš?
- Dovoljno je naspavati se. To je najbolji odmor.
