Smijeh koji je svijetu prijeko potreban

Ne možete se oteti utisku da je najnovije ostvarenje Aardman Animationa “Wallace & Gromit: Vengeance Most Fowl” (Wallace i Gromit: Pernata osveta, 2024) naprosto fenomenalno! Tome u prilog svakako ide činjenica da ćete sve vrijeme trajanja animiranog filma urađenog stop-motion animacijom glinenih lutaka provesti nekontrolisano se smijući i uživajući u svakom momentu. Jedina zamjerka, ako se uopšte može nazvati takvom, jeste ta što “Wallace & Gromit: Vengeance Most Fowl” traje samo sat i petnaest minuta.

Opet, riječ je o stop-motionu koji iziskuje potpunu predanost prema svakom mogućem detalju, te je i više nego perfekcionistički nastrojeno djelo. Bogatu, lijepu i skladnu animaciju reditelj Nick Park u saradnji sa korediteljem Merlinom Crossinghamom, te naravno armijom ljudi animatora iza sebe, uspijeva dovesti do savršenstva. To savršenstvo se ogleda prvenstveno u načinu na koji je postavka priče Nicka Parka i Marka Burtona, ujedno i scenariste, stručno i zanatski vješto predstavljena u veoma zahtjevnom mediju koji iziskuje konstantno pomjeranje i prilagođavanje glinenih likova.

Mnoštvo detalja koji promaknu brzo i u trenu, tek toliko dok trepnete, te posvete filmovima koje je nemoguće i pobrojati, kompletnom djelu daju definitvno mnogo veće obrise i značaj. Mnogo toga može da se prepozna i uoči u animiranom filmu čija je osnovna po(r)uka da smo previše ovisni o tehnologiji i da u svemu tražimo kraticu ne vidjevši ono što zbilja vrijedi, a to je upravo prijateljstvo i ljubav koju imamo jedni za druge.

Scenarista Mark Burton je već izgrađene likove, koje je još davno ustanovio i kreirao Nick Park, doveo u poziciju da izumitelj Wallace (glas Bena Whiteheada) i njegov oštroumni pas Gromit moraju da se suoče sa svirepim svezlim supernegativcem pingvinom Feathersom McGrawom koji će pobjeći iz zatvora – Zoološkog vrta, samo da bi se osvetio i ponovo ukrao veliki plavi dijamant.

Wallace je uz negodovanje Gromita izumio robota baštenskog gnoma i dao mu ime Norbot (glas Reecea Shearsmitha), kojeg će igrom slučaja McGraw iz zatvora reprogramirati i navesti na neviđene nezgode. U priči su se našli i šef policije pred penzijom Albert Mackintosh (glas Petera Kaya) i mlada policajka Mukherjee (glas Lauren Patel), željna dokazivanja i priznanja.

Ono što svakako treba naglasiti jeste detalj i činjenica da Nick Park posjeduje tri pozlaćena kipića za najbolji kratki animirani film za svoje stop-motion uratke: “Creature Comforts” (1991), “Wallace & Gromit: The Wrong Trousers” (1994), “Wallace & Gromit: A Close Shave” (1996) te jedan za najbolji dugometražni animirani film, “Wallace & Gromit: The Curse of the Were-Rabbit” (2005).

A da je Nick Park genije, to mu se ne može osporiti. Sa ovim filmom nas još jednom, po ko zna koji put, uspijeva oraspoložiti i nasmijati, a to je upravo ono što nedostaje danas u svijetu.