Pozorište je mjesto lične katarze

Pred nama je praizvedba predstave “Sarajevski trgovac”, teksta posebno rađenog upravo za Narodno pozorište Sarajevo. U njoj tumačite jednu od glavnih uloga – možete li nam pojasniti čime se bavi predstava?

- Predstava paralelno prati dvije priče o Hagadi od kojih se jedna dešava u maju 1914, dok se druga odvija u prvim mjesecima rata 1992. Jedna se dešava netom pred veliku tragediju, dok drugu zatičemo na početku tragičnih dešavanja za vrijeme agresije na BiH. Osim Hagade, obje priče tematski su povezane pričom o ljubavi, prijateljstvu i borbi za umjetnost.

Vaša uloga je vrlo zanimljiva, ponajviše jer nije samo jedna – Vi, naime, tumačite čak pet likova. Koliko je to zahtjevno za jednog glumca?

- Zapravo se radi o jednom liku. On je glumac i pozorišni idealista koji želi izgraditi prvo pozorište u Sarajevu. U cilju toga sa grupom amatera i entuzijasta pokušava napravi predstavu. S obzirom na to da mu nedostaje glumaca, primoran je da glumi više likova.

Konstantno učenje

Ovo je lik koji duboko vjeruje u moć pozorišta i njegovu duboko važnu ulogu u društvu. To su i moji stavovi te mi je bilo zadovoljstvo da imam priliku da u pozorištu govorim o pozorištu. Da naše društvo i grad, koji često gledaju na pozorište kao na parazit kantonalnih budžeta, podsjetim i upozorim da je pozorište ono što grad čini gradom i jedino mjesto koje nam nudi mjesto za ličnu katarzu i napredak, te promjenu kompletnog društva.

Komad režira jedan od najuglednijih evropskih reditelja Michal Dočekal. Kako teku probe i da li je proces pripreme predstave drugačiji sa njim u odnosu na Vaša domaća iskustva?

- Rad sa Michaelom je divan. On je reditelj koji pušta glumca da istražuje i da se igra. Jako je smiren i zaista je napravio odličnu atmosferu u procesu rada. Imate osjećaj da u svakom trenutku tačno zna šta želi i da uvijek drži sve pod kontrolom.

Svaki reditelj ima drugačiji način rada i svoju poetiku. Imao sam zadovoljstvo da do sada prođem rad sa različitim rediteljima, kako domaćim, tako i regionalnim, ali i stranim. Mislim da je ljepota ovog posla upravo u tome što ste izloženi različitim pristupima i kolegama iz kojih konstantno učite i saznajete nešto novo o poslu, ali i sebi.

Za dramski tekst bio je zadužen Igor Štiks, pa će ovaj komad biti još jedno izvođenje za koje su zaslužni domaći autori, što je za svaku pohvalu. Da li je poseban osjećaj raditi na apsolutno domaćem komadu koji uz to i govori o domaćoj historiji?

- Za svakog bh. glumca je ogromno zadovoljstvo i čast da radi tekst domaćeg autora. Do sada sam imao priliku da radim na nekoliko domaćih tekstova i svaki put je to bila jedna veća odgovornost. Mi smo društvo koje daje malo značaja svemu što ima bosanskohercegovački predznak i mislim da je postavljanje tekstova domaćih autora pravi način da demantujemo sve dežurne negativce. Narodno pozorište ovu sezonu je posvetilo tekstovima domaćih autora te mi je zadovoljstvo biti dio takve sezone.

Bavljenje domaćom historijom, po meni, zakonski bi trebalo biti dopušteno samo pozorištima. Umjetnost je jedina koja može na pravi način postaviti pitanja, ali i dati odgovore po pitanju domaće historije s obzirom na to da je naš medijski prostor zagađen raznim samoprozvanim historijskim ekspertima koji su jedino sposobni da truju i razdvajaju.

Ekipa predstave Sarajevski trgovac/Velija Hasanbegović

Iako je pred Vama cijela karijera, već iza sebe imate nekoliko uloga u teatru, pa i na filmu i televiziji. Gdje se vidite u budućnosti ako biste mogli birati? Šta Vas od toga najviše privlači?

- Imao sam veliku sreću i zadovoljstvo da još od studija počnem raditi. Imao sam još veću sreću da radim različite projekte i prođem kroz različite medije i formate. Rad u pozorištu i na filmu ima posebnosti i čari. Ne bih mogao razdvojiti i birati između njih. Za budućnost bih jedino želio da nastavim raditi. Uživam u svakoj probi i radu na svakom projektu. Ovo je posao koji vas konstantno tjera da istražujete, učite, te pruža priliku da putujete kroz historiju, kopate po sebi i da se svaki dan igrate. Osim toga, želio bih se nekada u budućnosti okušati i kao autor.

Vi ste dokaz da je to pozitivan trend, ali ću Vas ipak pitati - mislite li da se dovoljno prilika daje mladim glumicama i glumcima u domaćim produkcijama, bilo onim u pozorištima ili ispred kamera?

- I meni, ali i čitavoj mojoj generaciji, veliku priliku dala su nova rukovodstva pozorišta u Sarajevu koja su nam omogućila otvorene audicije za predstave i dobijanje prvih prilika za rad. Također, odnedavno ugašeni BH Content Lab dao nam je mogućnost da kroz kastinge napravimo prve korake na filmu i TV serijama.

Divni ljudi

Generacijski smo imali veliku sreću da već u toku studija radimo i da nakon diplomiranja nastavimo raditi. Također, imali smo sreću da nas u tim projektima dočekaju predivne i dobronamjerne starije kolege koje su nama pružile ruku prijateljstva i dosta pomogle da lakše i bolje prohodamo u profesionalne vode. Mislim da imamo najbolje mlade glumice i glumce u regionu i zadovoljstvo mi je da sa takvim kolegama radim i dijelim sreću i ljubav ovog posla. To su, prije svega, divni ljudi i jako posvećeni glumci koji, po meni, zaslužuju mnogo više medijske pažnje i prostora.

Nakon “Sarajevskog trgovca”, uskačete u novu ulogu u teatru, na televiziji ili filmu?

- Nakon premijere, očekuje me rad na novoj predstavi “Podroom” u SARTR-u. Riječ je o tekstu našeg mladog dramaturga Armina Behrema, dok režiju potpisuje naša mlada redateljica Ajla Bešić. Također, željno iščekujem emitovanje nove sezone TV serije “Kotlina”. Do sada sam imao priliku pogledati prvu epizodu i mislim da smo uradili jako dobar posao i jedva čekam pogledati sve epizode.