Neka ljubi ko god koga hoće

Ponekad se zna desiti da se sjetite nekog starog filma (dobro, možda ne baš toliko starog), ali dovoljno da vam je ostao u sjećanju kao lijepo filmsko iskustvo, te odlučite da obnovite gradivo. Takvih filmova zaista ima, ali pored onih što ih smatramo za klasike žanra, možda baš i ne toliko.

Tako ćete se zavući u kutke sjećanja na dražesno filmsko veče, provedeno u kinu ili u kući uz TV ili kompjuterski monitor, te izvući drag vam naslov. Potpisniku ovih redova znalo se desiti da po dva puta piše tekst o istom filmu. Koliko se puta može pogledati isti film iz više perspektiva, otvoreno je za diskusiju.

Ali, s obzirom na to da je praktično preporučiti publici i čitateljima naslov o kojem se nije pisalo, a riječ je o jednom od onih filmova koji su vam ostali u dragom sjećanju, onda ste u prilici podijeliti vama drago iskustvo. Vraćajući se tako godinama unazad, u doba korone, nekada u 2020. pojavilo se Netflixovo ostvarenje “The Half of It”. Riječ je o priči o odrastanju, svojevrsnoj romantičnoj komediji/drami, u kojoj pratimo par tinejdžera u srednjoj školi u američkoj provinciji i malom mjestu Squahamish. Na izvjestan način film predstavlja verziju dramskog komada “Cyrano de Bergerac” (1897) Edmonda Rostanda sa modernom postavkom i onim što bi se moglo nazvati modernim zapletom.

U odnosu na original gdje je Cyrano plemić u vojsci kao obični vojnik, sa mnogo talenata, vješt mačevalac, poeta i muzičar, zaljubljen u lijepu Roxane, sa manjkom samopouzdanja zbog prevelikog nosa, pišući ljubavna pisma Roxani u ime ljepuškastog Christiana, u filmu “The Half of It” 17-godišnja Ellie Chu (Leah Lewis) sramežljiva je i introvertna tinejdžerica koja za finansijsku naknadu od 20 dolara piše raji iz razreda sastave iz engleskog jezika, svira klavir i gitaru.

Zaplet kao u “Cyranu” počinje kada je školski drug, vodeći sportista Paul Munsky (Daniel Diemer), zamoli da umjesto njega napiše ljubavno pismo najljepšoj djevojci u školi Aster Flores (Alexxis Lemire). Isprva, Ellie će odbiti “Romea u pokušaju”, ali nakon što stignu još veći računi za kuću, pristaće i tako pokrenuti lavinu emocija, kako kod Paula i Aster, tako i u svom slučaju.

Svi u glumačkoj postavi, počevši od Lewis, preko Diemera, pa sve do Lemire, ali i ostalih sporednih glumaca poput Collina Choua kao Ellienog oca i Wolfganga Novogratza kao narcisoidnog momka Lemire, vrhunski su i uvjerljivo portretirani, karakterno iznijansirani da vam ostaju u (dragom) sjećanju mnogo nakon što film završi i krene odjavna špica uz bezvremensku pjesmu Ruen Brothersa “Break the Rules”.

Preslatke, presmiješne, predivne situacije u kojima je obrela svoje protagoniste scenaristica i rediteljica Alice Wu vješto koristi u namjeri da ispriča ljubavnu priču, bila ona između momka i djevojke i(li) djevojke, na način da se ne nameće, jer kako pjeva stara sevdalinka:

Snijeg pade na behar na voće,
Neka ljubi ko god koga hoće,
Ako neće, nek’ se ne nameće,
Od nameta nema selameta.