Vanzemaljski život bi mogao biti vjerovatniji nego što se misli - oko zvijezda manjih od našeg Sunca
Nova studija sugerira da bi kameni planeti koji kruže oko M-patuljastih zvijezda – najčešćih zvijezda u svemiru, iako manjih i hladnijih od Sunca – mogli ipak zadržati atmosferu, usprkos burnom ponašanju ovih zvijezda i intenzivnom ultraljubičastom zračenju. Iako su M-patuljci poznati po čestim erupcijama koje bi mogle uništiti prve atmosfere planeta, rezultati istraživanja pokazuju da bi druga atmosfera mogla opstati na ovim svjetovima, čime bi se otvorila mogućnost podržavanja života.
Istraživački tim modelirao je evoluciju planeta od njegove užarene faze do formiranja kamene kore i atmosfere. Simulacije su pokazale da prva atmosfera, najvjerojatnije sastavljena od vodonika, može biti uništena uslijed snažnog zračenja zvijezde. Međutim, ako se planeti nalaze u nastanjivoj zoni – području na optimalnoj udaljenosti od zvijezde – mogu formirati novu atmosferu s vodom i drugim težim plinovima, koja bi bila stabilnija tokom vremena.
„Jedno od najintrigantnijih pitanja u oblasti astronomije egzoplaneta trenutno je: Mogu li kameni planeti koji kruže oko M-patuljastih zvijezda zadržati atmosfere koje bi mogle podržati život?” izjavio je vodeći autor studije, Joshua Krissansen-Totton sa Univerziteta Washington. „Naši nalazi ukazuju na to da neki od ovih planeta doista imaju atmosfere, što značajno povećava šanse da bi takvi sistemi mogli podržavati život.“
Sistem TRAPPIST-1, sa svojih sedam kamenih planeta koji kruže oko M-patuljaste zvijezde, idealan je primjer ovakvih svjetova. Trenutno ih proučava svemirski teleskop James Webb (JWST), no dosad su objavljeni samo podaci o planetima najbližim zvijezdi, za koje je utvrđeno da vjerojatno nemaju gustu atmosferu.
„Interesantno je što ovo istraživanje sugerira da bi umjereniji, udaljeniji planeti mogli imati atmosferu i da ih treba pažljivo proučavati teleskopima zbog potencijala za habitabilnost,” ističe Krissansen-Totton za IFLScience.
Ova studija objavljena je u časopisu Nature Communications.