U čemu nas robot može zamijeniti: Najugroženija zanimanja u doba AI

U eri u kojoj se umjetna inteligencija (AI, UI) sve brže razvija, nameće se ključno pitanje: koja zanimanja su na udaru automatizacije, a koja su - barem zasad - sigurnija? Microsoftova najnovija analiza, objavljena u obliku preprint studije, donosi konkretne odgovore na to pitanje, oslanjajući se na stotine hiljada interakcija korisnika s njihovim Bing Copilotom.

Jezik, informacije i komunikacija

Najveći rizik osjeća se u poslovima koji se baziraju na jeziku, komunikaciji i pružanju informacija. Među prvim su na udaru: prevoditelji i tumač, istoričari, pisci, novinari, prodajni predstavnici, telefonski operateri. Ovi poslovi, lako transformirani u niz tekstualnih ili digitalnih radnji, gotovo su idealni ciljevi za generativnu AI tehnologiju.

Suprotno tome, priroda posla igra ključnu ulogu u otpornosti na automatizaciju. Profesije koje uključuju fizički rad, motoričke vještine, emocionalnu inteligenciju te sposobnost donošenja brzih odluka u stvarnom vremenu - zasad su sigurne zone.

Neki od tih poslova su medicinske sestre, njegovatelji, hirurški asistenti, maksofacijalni hirurzi, krovopokrivači, zidari, maseri, operateri teške opreme i industrijskih strojeva, čistači, vatrogasci, sobarice.

Takvi poslovi zahtijevaju fine motoričke sposobnosti, neposrednu interakciju s fizičkim svijetom i neugodbeno ljudski prosudbeni kapacitet. No istovremeno su i slabije plaćeni poslovi. U suštini najveći pritisak alata umjetne inteligencije je na administrativne i kreativne poslove, posebno one vezane za procesiranje jezika, na poslove koji su nekad bili relativno dobro plaćeni, dok je najmanji pritisak na fitičke poslove i poslove koji uključuju rukovanje opasnim hemikalijama ili snalaženje u opasnim situacijama.

Microsoftovi stručnjaci jasno naglašavaju - AI nije nužno instrument uništenja, već transformacije. Kao što bankomati nisu ukinuli blagajnike, već im omogućili da pređu na kompleksnije aktivnosti, tako i generativna AI može ubrzati određene profesionalne procese, ali zadržati ljudsku komponentu u kreativnosti, nadzoru i kritičkom razmišljanju.

Mane studije

Nažalost, ova mantra kako će umjetna inteligencije povećati ljudske sposobnosti i da će se koristiti kao koristan alat te da će neki poslovi nestati, a drugi se kreirati, još se nije obistinila. Sam Microsoft otpušta radnike i stvara se klasa nekad visokocijenjenih i sposobnih ljudi koji su nezapošljivi u ovom trenutku ili nema dovoljno poslova za njih, a ti famozni novi poslovi još nisu kreirani.

Microsoftova studija o uticaju umjetne inteligencije na zanimanja oslanja se na analizu 200.000 anonimnih razgovora korisnika s Bing Copilotom, AI alatom sličnim ChatGPT-u. Istraživači su posmatrali koje zadatke korisnici traže od AI-ja (pisanje, prevođenje, informisanje) i šta je sistem zapravo radio u tim interakcijama. Međutim, iz podataka nije jasno da li su odgovori bili tačni, korisni ili provjereni, niti da li su korisnici AI koristili kao primarni alat ili samo pomoćno sredstvo.

Također, treba naglasiti kako se radi preprint studiji – ovo znači da ona još nije recenzirana i objavljena, da je nisu pregledali stručnjaci i da ima neke mane.

Studija se oslanja isključivo na podatke iz Copilota, što ograničava reprezentativnost uzorka, jer korisnici ovog alata mogu biti specifični po profesiji i digitalnoj pismenosti. Bez povratne informacije od ljudi i standardizovane procjene kvaliteta, teško je mjeriti stvarni učinak AI-ja na radne zadatke.

AI je sposoban sastavljati smislen tekst i obraditi kompleksne jezičke strukture, ali mu nedostaje pravo razumijevanje konteksta, kulturnih nijansi i neverbalnih signala. Poput prevodioca koji ne prenosi samo riječi nego i značenje između redova, ljudska interpretacija ostaje nezamjenjiva - barem zasad.

Također, Microsoftova preprint studija zanemaruje još jednu činjenicu. Što se tiče AI i posla programera, izašla je i studija koja je utvrdila da programeri rade 20% sporije uz upotrebu AI iako se vjerovalo da će AI alati ubrzati kodiranje. Jedan dio ovog usporavanja je i do činjenice da su programeri morali čistiti AI kodove i da su u 44% slučajeva odbijali generisane sugestije.

AI nema instinkt, reflekse niti empatiju - empatija chatbotova je tek programirani glas i set rečenica. Možda je vrijeme da učimo empatiju i etiku, ono što nas razlikuje od AI-ja?

Hranjenje revizionizmom

Za kraj, treba dodati i to da sadašnji modeli AI koji se koriste nikako nisu javno vlasništvo, nego su vlasništvo korporacija. I od korporacija ovisi koji će se podaci koristiti za treniranje modela. Ali šta ako jednog dana korporacije odluče da treba AI hraniti dezinformacija, fašističkom retorikom i mijenjati istorijske činjenice i njihovu interpretaciju? Da je Neville Chamberlain postupio dobro i hrabro, da su Vichyjev režim u Francuskoj i ostali kolaboracionisti, zapravo, heroji? Šta ako ga nahranimo revizionizmom? I preko noći jedina objektivnost koju budemo imali, na šta pristajemo i iz čega uče naša djeca bude alternativna fašistička istorija, kao ostvarena Rothova Zavjera protiv Amerike. Da bude istina ono što je neistina?

Problem je i to što sada outsourceujemo kognitivne sposobnosti pamćenja i analize podataka jer nam se servira da nam je lakše da to AI radi za nas. Ako prestanemo pamtiti, prenositi pamćenje, sami analizirati podatke i formirati mišljenje, kao i formirati metamišljenje (npr. - mišljenje o nečijem mišljenju) - gotovi smo. Hoćemo li prestati pamtiti šta je dovelo do Drugog svjetskog rata i koje su posljedice Drugog svjetskog rata i kolonijalizma? Hoćemo li morati svaki put pitati AI oko toga ili ćemo nešto od činjenica i istorije, nauke, logike i filozofije znati i sami? Jer to može biti pitanje života i smrti u budućnosti.