Tajna stara 10.000 godina: Zagonetka genetike velike bijele psine zbunjuje naučnike već decenijama
Genom velike bijele psine, jednog od najpoznatijih morskih predatora, i dalje zbunjuje naučnike. Iako su istraživanja DNK ove životinje (Carcharodon carcharias) započela prije više od dvadeset godina, nova otkrića donijela su više pitanja nego odgovora, prenosi Science Alert.
Prema studiji iz 2024. godine, suprotno ranijem uvjerenju, velika bijela psina ne pripada jednoj globalnoj vrsti. Utvrđene su tri genetski različite skupine koje vode porijeklo od zajedničke populacije prije oko 10.000 godina, kada je posljednje ledeno doba značajno smanjilo njihov broj. Danas jedna skupina nastanjuje sjeverni Pacifik, druga južni Pacifik i Indijski ocean, a treća sjeverni Atlantik i Sredozemno more.
Iako je nuklearna DNK, naslijeđena od oba roditelja, među sve tri skupine gotovo identična, mitohondrijska DNK (mtDNK), koja se nasljeđuje isključivo od majke, pokazuje iznenađujuće velike razlike. Biolozi ovu vrstu DNK često koriste za praćenje majčinskih linija i migracija, no kod velikih bijelih psina taj pristup nije dao očekivane rezultate.
Jedna od hipoteza bila je ženska filopatrija – povratak ženki na mjesto rođenja radi razmnožavanja. Međutim, sekvenciranjem gena 150 jedinki širom svijeta, tim Gavina Naylor-a, direktora Floridskog programa za istraživanje psina, nije pronašao genetske dokaze koji bi to potvrdili.
Nisu pomogle ni evolucijske simulacije. Niti hipoteza o različitim omjerima spolova, niti genetski drift nisu mogli objasniti primijećene razlike. Naylor navodi da je razmatrana i mogućnost da je prirodna selekcija oblikovala mtDNK svake skupine, ali i to se čini malo vjerovatnim s obzirom na relativno mali broj velikih bijelih psina u svijetu – procjenjuje se oko 20.000 jedinki.
Autori studije, objavljene u časopisu PNAS, zaključuju da dio slagalice nedostaje. Upozoravaju da mitohondrijska varijabilnost uočena u prirodnim populacijama nije zabilježena ni u jednoj simulaciji, čak ni pod ekstremnom ženskom filopatrijom, što sugerira postojanje drugih, još nepoznatih faktora. Dodaju da bi ovakav pristup mogao pomoći i u istraživanju drugih vrsta morskih pasa kod kojih se pretpostavljala ženska filopatrija na osnovu genetskih podataka.
