Sve više se priča o rudarenju u svemiru: Koliko je ono isplativo i da li je još uvijek naučna fantastika?
Rudarenje asteroida možda je bliže nego što mislimo/Ilustracija/Pixexid/
Dvije grupe ekonomista su proveli ekonomske procjene rudarenja asteroida, prenosi phys.com. Promatrali su rudarenje asteroida kao sljedeći logičan korak u monetizaciji istraživanja svemira. Jedna grupa je izučavala prisustvo neophodnih resursa u istraženim asteroidima a druga se usredotočila na izazove koje bi trebalo savladati da bi industrija iskoristila resurse koji su trenutno dostupni na asteroidima. Obje grupe su objavile radove koji opisuju njihove napore u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
NASA je već u toku izvedbe misije koja bi trebala izbliza istražiti jedno nebesko tijelo za koje smatra da je naročito bogato. Prethodna istraživanja su pokazala da na asteroidima postoje vrijedni materijali, uključujući dijamante i možda druge dragulje, ali da su daleko vrijedniji od toga metali koji su visoko cijenjeni, ali rijetki na Zemlji, poput kobalta, nikla i platine. Ti metali su u posljednjim godinama postali sve cjenjeniji jer se koriste u mnogim modernim tehnološkim proizvodima poput baterija, solarnih panela i dijelova vjetroelektrana.
Takvi metali obično dolaze iz samo nekoliko zemalja, što stavlja opskrbu u rizik i povećava troškove. Kako bi prevladale takve izazove, neke firme okreću svoj pogled prema oceanima - otkriveno je da morsko dno krije velike količine vrijednih metala. Međutim, njihovo iskorištavanje uključuje teško narušavanje ekosistema, onečišćenje mora i troškove povezane s operacijama u dubokom moru.
To je navelo ove dvije grupe da razmotre troškove koji bi mogli biti povezani s iskorištavanjem takvih metala s asteroida i da li bi oni mogli biti dovoljno niski da opravdaju ulaganje.
U prvom radu, Corrado i ostali primjećuju da su dosadašnji svemirski napreci tradicionalno rezultirali ekonomskim efektima, gdje su svemirske aktivnosti donosile napretke i na kraju profite firmama koje su ih podržavale. Oni pretpostavljaju da će isto vrijediti i za buduće napore u svemiru, uključujući rudarenje asteroida.
Nasuprot tome, u drugom radu, Fleming i ostali se usredotočuju više na rudarenje metala s asteroida. Promatraju troškove svih faktora uključenih u proces, počevši od istraživanja i razvoja, te prolazeći kroz projektiranje i izgradnju raketa i opreme koju bi nosile (uključujući robote) za vađenje metala iz asteroida i vraćanje na Zemlju.
Njihove izračune sugeriraju da bi u idućih 30 do 40 godina iskorištavanje metala s asteroida moglo postati ne samo profitabilno, već i dominantan način rudarenja dragocjenih metala kako biva da im cijene rastu, a troškovi rada u svemiru padaju.