Šta je ''Nobelova bolest''? Neobični ''simptomi'' pogađaju mnoge dobitnije Nobelove nagrade
Alfred Nobel/ Wiki Commons
Albert Einstein, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku zahvaljujući istraživanju fotoelektričnog efekta i jedan od najvažnijih umova iza teorije relativnosti, jednom je izjavio:
– Pretjerano poštovanje prema mom životnom djelu čini me veoma nelagodnim. Osjećam se primoran razmišljati o sebi kao o nevoljnom prevarantu.
Iako je ovo možda bio znak tzv. sindroma uljeza – osjećaja da su vaši uspjesi nezasluženi dok drugi oko vas svoj položaj duguju vlastitom trudu – neki dobitnici Nobelove nagrade reagiraju drugačije. Naime, postoji fenomen poznat kao "Nobelova bolest" ili "Nobelitis", koji opisuje neobične i ponekad potpuno pseudonaučne ideje koje laureati razviju nakon osvajanja prestižne nagrade, piše IFLScience.
Neobična vjerovanja laureata
Lista Nobelovaca koji su nakon nagrade razvili sklonost pseudonauci iznenađujuće je duga. Njihova zanimanja često uključuju područja daleko od njihove stručnosti, poput istraživanja psihičkih fenomena ili vjerovanja u natprirodno.
Pierre Curie, koji je osvojio Nobelovu nagradu za otkriće radija i polonija, sudjelovao je u spiritističkim seansama, vjerujući da paranormalno može pomoći u istraživanju pitanja magnetizma. Joseph Thomson, otkrivač elektrona, proveo je više od tri decenije kao član Društva za istraživanje psihičkih fenomena.
Charles Richet, laureat za medicinu 1913. godine, tvorac je termina "ektoplazma", koji je koristio za opisivanje navodnih supstanci koje mediji proizvode tokom seansi. U stvarnosti, te "supstance" često su bile obični trikovi, poput gutanja i povraćanja gaze.
Opasna strana "Nobelove bolesti"
Iako su neki primjeri relativno bezopasni, drugi su izazvali zabrinutost. Richard Smalley, dobitnik nagrade za hemiju 1996. godine, protivio se teoriji evolucije. Neki laureati su zagovarali eugeniku, lobotomije i druge štetne prakse. Kary Mullis, koji je 1993. godine podijelio nagradu za otkriće PCR metode, postao je skeptičan prema klimatskim promjenama i ulozi HIV-a u AIDS-u, a također je tvrdio da je vidio "sjajnog zelenog rakuna na motociklu".
Zašto dolazi do ovoga?
Prema Paulu Nurseu, još jednom dobitniku Nobelove nagrade, pritisak medija i javnosti da se laureati izjašnjavaju o temama izvan svoje stručnosti može igrati ključnu ulogu.
– Mnogi su me odjednom smatrali svjetskim stručnjakom za sve. To je bilo prilično šokantno, jer, iako znam nešto o biologiji, stručnjak za sve svakako nisam – napisao je Nurse, savjetujući laureate da se drže svojih specijalnosti.
Istraživači također ističu da kombinacija intelektualnih i ličnih faktora, poput narcizma i osjećaja nepogrešivosti, može dovesti do kritičkih grešaka u razmišljanju.
Ipak, "Nobelova bolest" nije stvarno oboljenje, već zanimljiv podsjetnik da su čak i najveći umovi podložni ljudskim slabostima. Zato, ne odustajte od svojih istraživanja – osvajanje Nobelove nagrade neće vas automatski učiniti sklonim pseudonauci.
