Seksizam u zajednici naučnih istraživača

“Seksizam nanosi štetu ljudima. Također je jedan od najvećih izvora neefikasnosti javnog finansiranja”, pišu istraživačice Nicole Boivin, Susanne Täuber, Ursula Keller, Janet Hering i Ulrike Beisiegel.

Čak i na najvišim razinama akademskog svijeta seksizam tjera žene iz nauke.

Vrijeme osnaživanja

“Paradoksalno, iako očekujemo da će se žene tokom vremena osnaživati, ženska nesigurnost zapravo se povećava u kasnijim fazama karijere”, pišu autorice. “S obzirom na značajna javna ulaganja u mnoge žene u naučnim krugovima do kasne faze karijere, kao i na značajno akumulirano znanje koje posjeduju, odljev predstavlja masivnu neefikasnost unutar sektora visokog obrazovanja i istraživanja.”

Žena u STEM-u ima kao i u STEM-u biznisu, ali su relativno nevidljive, nema ih na pozicijama odlučivanja i moći, na funkcijama u firmama, posebno kod nas, ali i u zapadnom razvijenom svijetu postoji ovaj problem. Žene se moraju više dokazivati da bi bile shvaćene i prihvaćene, a pri tome su žrtve seksizma, seksualnog uznemiravanja, pa čak i nasilja i seksualne iznude. Akademska zajednica nije uvijek sigurna sredina za žene.

Studentica u STEM ima, ali često napuštaju karijere. Problem nastaje nakon završenog studija i potrebno je istražiti zašto se to događa i kako se može spriječiti. Što je akademski nivo viši - to je žena manje.

Spomenute četiri naučnice u komentaru objavljenom u Nature reviews materials pod naslovom “Sexism in academia is bad for science and a waste of public funding” pišu sljedeće:

“U mnogim akademskim disciplinama žene i muškarci sve više diplomiraju u sličnim omjerima. Uprkos tom poboljšanju, akademske faze izvan razine diplome ostaju uporno neuravnotežene prema spolu u svim disciplinama, uzorak koji se čini neprobojnim za promjene. Ovo rodno filtriranje dovodi do sve manjeg broja žena u sve naprednijim fazama karijere (fenomen poznat kao ‘propuštajući sistem’).”

Visoke stope napuštanja STEM karijere među ženama nisu iznenađujuće s obzirom na istraživanja koja pokazuju neprijateljske radne okoline koje često susreću mlade naučnice na početku karijere. Seksualno uznemiravanje, uključujući seksualnu prisilu, neželjenu seksualnu pažnju i rodno uznemiravanje, ostaje rašireno u akademskim radnim okolinama stopama koje zaostaju samo iza onih u vojsci, navode autorice.

Osim toga, nije rijetkost da se dovodi u pitanje sposobnost žena da rukuju opremom i aparaturom, zagušivanje glasa žena kada iskažu da postoji problem, izoliranje žena od dešavanja kada su trudne, dovođenje u pitanje njihove kompetencije i posvećenosti poslu jer su majke, dovođenje u pitanje sposobnosti jer su u menopauzi, prekidanje dok govore, nepriznavanje zasluga i krađa ideja.

Ekonomska sigurnost

Iskustva nepristojnosti, izolacije, zlostavljanja na mreži, zaustavljenih unapređenja, akademskog sabotiranja, nejednakog ili ograničenog pristupa resursima, zlonamjernih optužbi, te seksualnog uznemiravanja i diskriminacije sugerišu aktivnije zlostavljanje žena od njihovih kolega i nadređenih. Žene se također i dalje suočavaju s važnim dvostrukim standardima.

Žene dobijaju manje priznanja i manje nagrada, a nagrade koje im se dodjeljuju povezane su s manje novca, javne pažnje i napretka u karijeri u usporedbi s nagradama muških naučnika.

Postoje li rješenja da se ovaj problem adresira i rješava? Za početak, mladim ženama treba pružiti ekonomsku sigurnost u toku studiranja STEM, primjerice putem stipendija. Zatim, potrebno je više žena iz STEM-a da budu mentori, savjetnici mladim ženama. Potrebno je i ohrabrivati mlade naučnice da pokreću svoje istraživačke grupe i labove, jer tako se neće morati penjati na nevidljivoj ljestvici. Potrebno im je stvarati kompetencije koje će ih učiniti kompetitivnim i ohrabrivati da idu za onim istraživačkim poljima koja se tek formiraju i koja nisu zauzeta.

Također, institucije trebaju imati razvijene politike protiv seksualnog uznemiravanja, te jasne upute o prijavi ovakvog ponašanja. Potrebno je i da radni sati u STEM-kompanijama i naučnim institutima budu fleksibilni i da se omogući ženama da rade, ako je tako potrebno, nepun broj sati. Također, produženi boravak i obdaništa za djecu u sklopu kampusa su još jedna od dobrih mjera.