Pomijeranje granica ljudskog tijela: Čovjek koji je zadržao dah 29 minuta

Možda zvuči kao scena iz filma, ali 14. juna ove godine hrvatski freediver Vitomir Maričić izveo je podvig vrijedan Guinnessove knjige rekorda. U bazenu hotela Bristol u Opatiji ostao je nepomičan pod vodom čak 29 minuta i tri sekunde, oborivši prethodni svjetski rekord za gotovo pet minuta.

Ronjenje na dah ili freediving podrazumijeva oslanjanje isključivo na vlastiti udah, bez boce s kisikom. Kod ovog oblika ronjenja problemi s dekompresijom nisu česti, ali rizici ipak postoje. Da bi se shvatila veličina Maričićevog podviga, dovoljno je znati da delfini zadržavaju dah 10-12 minuta, a foke do 20 minuta. Većina ljudi izdrži tek 30-90 sekundi, dok je Maričić otišao čak 60 puta dalje.

Put do rekorda

Rekord je postignut zahvaljujući posebnoj pripremi: deset minuta prije zarona Maričić je udisao čisti kisik, čime je maksimizirao zasićenost pluća i krvi kisikom. “Ovo svakako nije nešto što se dogodilo preko noći, ima tu i talenta. Kada mi je bilo četiri-pet godina, primijetio sam da sam znatno bolji u držanju daha od vršnjaka... Zadnjih devet godina je neki vrhunac tog elitnog ronjenja... počeo sam se pripremati devet mjeseci prije rekorda”, ispričao je Maričić.

I bez pomoći čistog kisika, Maričić može pod vodom izdržati više od 10 minuta, što je i sam dokazao državnim rekordom. Tajna leži u dugogodišnjem treningu, kombinaciji kardio-vježbi i specijalnih tehnika disanja koje povećavaju kapacitet pluća i otpornost na visoke koncentracije ugljičnog dioksida.

Na Instagramu je objasnio da je u rekord krenuo s gotovo pet puta više kisika u tijelu nego što ga čovjek inače ima. Ali, dodaje, teže je držati dah na kisiku zbog rizika od oksidativnog stresa, poremećaja u razini CO₂ i drugih zdravstvenih posljedica.

Osim fizičke pripreme, presudnu ulogu ima i mentalna snaga. “Što se tiče misli, u idealnim okolnostima nema misli. Samo sam prisutan i postojim. Najgori trenutak je bila ta 13.-14. minuta gdje sam mislio da ću odustati... govorio sam sebi da ostanem još deset sekundi i tako sam prošao kroz te teške periode”, kazao je.

Ističe da je spremnost na neuspjeh sastavni dio uspjeha: “Nikad ne idem sa predodžbom da ću sigurno nešto napraviti... Tek onda kada su spremni na neuspjeh, sportaši su spremni i na uspjeh”. Nakon rekorda, suočio se s jakim glavoboljama i fizičkim posljedicama, ali i s potvrdom da je pomjerio granice mogućeg.

Kontroverze i šira misija

Dio javnosti osporava da je zadržavanje daha na kisiku ravnopravno onome na zraku. Maričić odgovara: “I jedno i drugo ima svoje zahtjevnosti, ali su uslovi različiti. Mislim da mogu dobro ocijeniti da li je nešto vrijedno pažnje u freedivingu”. Pored statičke apneje, ostvario je impresivne rezultate i u dinamičkim disciplinama, zaronima preko 100 metara i podvodnom hodu.

Za njega freediving nije samo sport: “Iz freedivinga se može puno toga naučiti... ta mentalna kontrola i meditacija korisni su za sve aspekte života”.

Rekord je imao i ekološku dimenziju. “Kada radim ovakve stvari, pokušavam iskoristiti da skrenem pažnju na stvari koje zaslužuju pažnju... Odlučio sam se za kampanju sa Sea Shepherdom, organizacijom koja direktno štiti oceane. Mislim da je to dobro spojeno s mojim sportom i da pogađa publiku osjetljivu na takve teme”, kaže Maričić.

Svojim podvigom Vitomir Maričić ne samo da je pomjerio granice ljudskog tijela nego je i pokazao kako sport može postati platforma za podizanje svijesti o očuvanju prirode.