Naučnici na Mjesecu uočili neobičnu anomaliju: Evo šta su snimili na površini
Naučnici su nedavno otkrili neobično reflektirajuće stijene prekrivene prašinom na području Mjeseca već poznatom po svojim posebnostima, Reiner Gamma lunarnom vrtlogu.
Prvotno zamijenjen kao krater, Reiner Gamma zapravo je ravan komad koji ne baca sjenu, ali svijetli protiv tamnosti ogromne lunarne ravnice nazvane Oceanus Procellarum.
Lunarni vrtlozi poput Reiner Gamma smatraju se rezultatom ili barem povezani s džepovima magnetiziranog stijenja koji odbijaju čestice sunčevog vjetra. Pretpostavka je da je magnetizirani materijal zaštićen od sunčevog vjetra, što zatamnjuje okolna područja kroz kemijske reakcije, stvarajući vrtloge koji su tako istaknuti da ih se može vidjeti s Zemlje.
Ima još teorija
Međutim, druge teorije sugeriraju da su vrtlozi možda nastali zbog interakcija između magnetskih anomalija u lunarnom kori i električki nabijenih sitnih čestica prašine podignutih udarima mikrometeorita. Također je moguće da su vrtlozi i magnetska polja nastali iz mlaznica materijala izbačenih udarcima kometa.
Kako bi bolje razumjeli te interakcije, Ottaviano Rüsch, planetarni naučnik sa Sveučilišta u Münsteru u Njemačkoj, i kolege pregledali su oko milion slika pukotina na stijenama snimljenih pomoću NASA-ina orbitera Lunar Reconnaissance Orbiter, koji kruži oko Mjeseca. U krateru Reiner K blizu vrtloga Reiner Gamma, primijetili su stijenu koja je reflektirala svjetlost na način sasvim drugačiji od svih prašinom prekrivenih stijena koje su vidjeli.
"Prepoznali smo stijenu s karakterističnim tamnim područjima na samo jednoj slici", objašnjava Rüsch, koji je predvodio inicijalno istraživanje iz 2023. godine i najnoviju studiju. "Ova je stijena bila vrlo različita od svih ostalih jer manje raspršuje svjetlost prema suncu nego druge stijene."
Ima ih još
Njegova čudna svojstva potaknula su istraživače da traže još prašinom prekrivenih stijena sličnih njoj, koristeći umjetnu inteligenciju kako bi izdvojili one s čudnim izgledom na temelju veličine i refleksije. Algoritam je identificirao oko 130.000 mogućnosti, polovicu koje su naučnici pažljivo proučili.
Manje reflektirajuće stijene lokalizirane su blizu magnetske anomalije Reiner Gamma, ali nisu sve stijene u krateru Reiner K pokazivale čudnu refleksiju. Stoga, iako su stijene možda nastale od udarca u krater, istraživači sumnjaju da je njihova čudna reflektivna svojstva vjerojatnije rezultat tankog sloja prašine koji se nakuplja na nekim, ali ne i na svim stijenama. Ova prašina vjerojatno ima jedinstvenu gustoću, veličinu ili strukturu, iako su svojstva još uvijek nejasna.
Tim kaže da će sljedeći korak biti upotreba njihovih saznanja kako bi istražili procese koji mogu objasniti kako nastaju lunarni vrtlozi, poput podizanja prašine zbog elektrostatičkih sila ili interakcije sunčevog vjetra s područjima magnetizma na lunarnoj površini.
U međuvremenu, NASA i istraživači iz Applied Physics Laboratory sveučilišta Johns Hopkins pripremaju se poslati lunarni sondažni uređaj kako bi posjetili Reiner Gamma i istražili njegove magnetske anomalije na licu mjesta. Lander treba biti lansiran 2024. godine.
