Naučnici pronašli objašnjenje šta nije u redu s našim modelom svemira: Nalazimo se u...
Tamna energija svemira/
Najnovija hipoteza astrofizičara mogla bi unijeti potpuno novu dimenziju u raspravu o tome zašto se svemir širi brže nego što neki modeli predviđaju. Dok se naučnici godinama spore oko tačne stope ekspanzije, grupa istraživača sada sugerira da razlog ne mora nužno biti greška u proračunima – možda je problem u tome što se naša galaksija nalazi u kosmičkoj praznini.
Prema standardnom modelu kosmologije, svemir je na velikim skalama homogen i jednak, dok na manjim gravitacija oblikuje galaksije u klastere i grupacije povezane u tzv. kosmičku mrežu. Unutar te mreže postoje i golemi prazni prostori, „voids“, koji zapravo nisu potpuno prazni, ali sadrže znatno manje materije. Ako bi se, kako tvrde istraživači, Mlječni put nalazio u središtu jednog takvog lokalnog vakuuma, to bi značilo da obližnje galaksije dobijaju dodatno ubrzanje kako gravitacija vuče materiju prema gušćim regijama kosmičke mreže.
– Potencijalno objašnjenje za neslaganja u stopama širenja svemira je da se naša galaksija nalazi blizu centra velike lokalne praznine – izjavio je dr Indranil Banik s Univerziteta Portsmouth na Nacionalnom astronomskom skupu u Durhamu.
On je pojasnio da bi gravitacija izvlačila materiju iz praznine prema vanjskim, gušćim dijelovima svemira, što stvara iluziju brže lokalne ekspanzije. Pritom bi brzine udaljavanja objekata bile veće nego što bi to bile da praznina ne postoji, prenosi iflscience.com.
Ako bi se Mlječni put nalazio u području s gustoćom ispod prosjeka (poput zelene tačke prikazane ovdje), materija bi, prema tvrdnjama tima, oticala od nas (crvene strelice) zbog jače gravitacije iz okolnih gušćih regija.
Izvor ilustracije: Moritz Haslbauer i Zarija Lukić CC BY 4.0/
Ova ideja, međutim, stavlja na test standardni kosmološki model: ako je hipoteza tačna, tada bi gustoća u našoj regiji bila i do 20 posto manja od prosjeka, što odstupa od dosadašnjih teorijskih okvira. Dr Banik je predstavio i posmatranja koja podržavaju ovu pretpostavku – od broja galaksija u našoj blizini do specifičnih oscilacija nastalih u ranoj fazi svemira, tzv. barionskih akustičnih oscilacija, koje se ponašaju kao „zvuk Velikog praska“.
Tim planira da ova posmatranja provjeri i kroz alternativne metode, poput analize galaksija koje su prestale stvarati zvijezde. Takve galaksije služe kao prirodni sat za praćenje širenja svemira, pa bi potvrda kroz ovakve podatke bila značajan korak naprijed.
Ako se pokaže da se zaista nalazimo u golemom kosmičkom vakuumu, nauka bi mogla dobiti novo, intrigantno poglavlje u razumijevanju najvećih tajni svemira.
