Misteriozni svijetleći predator otkriven u Jadranu

Naučnici iz istraživačkog centra Sharklab ADRIA sa sjedištem u Vlori u Albaniji došli su do istorijskog otkrića - u južnom Jadranu pronađena je tek okoćena ajkula mrkalj (Dalatias licha), zajedno s još jednim mladim primjerkom. Radi se o prvom potvrđenom nalazu novorođenih jedinki ove vrste u cijelom Jadranu, što otvara novo poglavlje u istraživanju dubokomorskog svijeta.

Istraživanje predvođeno dr. Andrejem Gajićem objavljeno je u prestižnom časopisu Environmental Biology of Fishes (Springer). Nalazi pokazuju da se ova kritično ugrožena vrsta razmnožava baš u južnom Jadranu, čime se ovo područje svrstava među ključna staništa jedne od najtajanstvenijih ajkula svijeta.

Fascinantna morska vrsta

“Objavljeni nalazi pružaju prve nedvosmislene dokaze o reprodukciji pasa mrkalja u južnom Jadranu. Time se ovaj akvatorij potvrđuje kao potencijalno ključno stanište vrste, što ne samo da naglašava potrebu za daljnjim sistematskim istraživanjima već i otvara novo poglavlje u razumijevanju njene biologije i uloge u ekosistemu. Ovi rezultati ujedno ističu urgentnu važnost uspostave učinkovitih mjera zaštite”, istakao je autor studije Andrej Gajić.

Na svom Facebook profilu Gajić je dodao da su dubokomorske ajkule njegova velika strast, posebno one koje sam naziva “crnim ajkulama”.

Otkriće je posebno značajno jer predstavlja najmanju do sada poznatu slobodnoživeću jedinku psa mrkalja u svijetu. Oba primjerka zabilježena su u mreži komercijalne koćarice na dubini od 500 do 670 metara, u moru između ostrva Sazan i poluostrva Karaburun kod Vlore.

Do sada je ova ajkula u Jadranu bila prava rijetkost. Prema posljednjem zvaničnom pregledu ajkula i raža Hrvatske iz 2022. godine, posljednji potvrđeni nalaz datira još iz 1984. Slična situacija je i u Crnoj Gori, gdje su istraživanja provedena 2024. pokazala odsustvo vrste. Naučnici smatraju da se to može povezati s nedostatkom sistematskih istraživanja na većim dubinama, ali i s načinom ribolova u regionu. Naime, dok ribari u Albaniji češće vuku mreže na većim dubinama, većina ribolova u Hrvatskoj i Crnoj Gori odvija se do 150-250 metara, gdje se mrkalj i ne kreće.

Pas mrkalj spada među najfascinantnije morske vrste. To je najveći poznati bioluminiscentni kičmenjak na Zemlji - odrasle jedinke dosežu i do dva metra dužine. Riječ je o vrsti koja svijetli u mraku dubina, a ujedno je vrhunski predator dubokomorskog ekosistema.

Ipak, njena rijetkost i osjetljivost čine je izuzetno ranjivom. Ribari u Albaniji tvrde da je sretnu tek jednom godišnje, i to gotovo uvijek mrtvu kao slučajni ulov. Ove ajkule razmnožavaju se lecitotrofno viviparno, što znači da embrioni rastu u majčinom tijelu hraneći se isključivo žumancetom. Trudnoća traje oko dvije godine ili čak i duže, što dodatno usporava obnavljanje populacije.

Analize mladunaca pronađenih kod Vlore otkrile su nove detalje o razvoju skeleta i procesu kalcifikacije kod ove vrste. Nažalost, oba primjerka uginula su odmah nakon izvlačenja na palubu, što ukazuje na visoku smrtnost izazvanu stresom i povredama tokom ribolova.

Rezultati višegodišnjeg rada

Ovi rezultati naglašavaju hitnu potrebu za snažnijim mjerama zaštite. Gajić ističe da Albanija, Crna Gora i Hrvatska moraju što prije uvesti strogu pravnu zaštitu mrkalja. On već radi na razvoju regionalnih mehanizama zaštite u saradnji s vladom Albanije i Barcelonskom konvencijom Ujedinjenih nacija za zaštitu Mediterana.

Otkriće beba mrkalja rezultat je višegodišnjeg sistematskog istraživanja dubina južnog Jadrana. Projekat se provodi u saradnji sa čuvenim Explorers Clubom iz New Yorka i već je donio niz novih podataka o kritično ugroženim vrstama.

Među njima se izdvajaju rijetke ajkule poput psa prasca (Oxynotus centrina), kostelja dubljinca (Centrophorus uyato) i volonje pepeljka (Heptranchias perlo), čiji su nalazi već našli mjesto u vodećim svjetskim naučnim časopisima.

Otkriće novorođenih mrkalja sada se izdvaja kao jedno od najznačajnijih - jer dokazuje da južni Jadran nije samo prolazno područje već i stvarno mrijestilište ovih misterioznih svijetlećih predatora. Naučnici upozoravaju da bi upravo ovaj dio mora mogao biti presudan za opstanak vrste na globalnom nivou.