Metal kojeg ima u ogromnim količinama mogao bi biti budućnost energetike - ali postoji kvaka

Nuklearna energija već decenijama izaziva podijeljena mišljenja. Dok je tradicionalna energija iz uranija i plutonija hvaljena kao pouzdan i niskougljični izvor energije, zabrinutosti zbog sigurnosti, visokih troškova, ograničenih resursa i upravljanja dugotrajnim otpadom često su je stavljale pod kritiku. Međutim, nova alternativa u nuklearnoj industriji – torij – privlači sve veću pažnju naučnika.

Torij je prirodni, srebrnasti i blago radioaktivni metal, nazvan po nordijskom bogu groma, Toru. Za razliku od uranija, torij je tri do četiri puta zastupljeniji u Zemljinoj kori. Ipak, do sad nije pronašao značajnu primjenu kao izvor energije, prvenstveno zato što nije fisibilan, što znači da ne može samostalno održavati lančanu reakciju poput uranija-235.

Ipak, torij se može pretvoriti u fisibilan materijal pogodan za nuklearno gorivo. Torij-232, jedini prirodni izotop torija, apsorpcijom neutrona prelazi u uranij-233, koji može pokretati nuklearne reaktore. Ovaj proces poznat kao "breeding" odvija se u posebnim reaktorima koji stvaraju više fisibilnog materijala nego što ga troše.

Prirodna obilnost torija čini ga atraktivnim kandidatom za dugoročnu zamjenu uranija. Osim toga, uranij-233, koji nastaje iz torija, predstavlja manji rizik za proliferaciju nuklearnog oružja u odnosu na uranij-235 ili plutonij-239.

Još jedna prednost torija je smanjena količina dugotrajnog radioaktivnog otpada u poređenju s tradicionalnim nuklearnim gorivima, što ga čini ekološki prihvatljivijim. Kako je naveo stručnjak za nuklearni ciklus goriva iz Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Kailash Agarwal:

„Zahvaljujući svojoj dostupnosti i sposobnosti stvaranja fisibilnog materijala, torij bi mogao ponuditi dugoročno rješenje za energetske potrebe čovječanstva.“

Unatoč brojnim prednostima, torij suočava se s tehničkim i ekonomskim izazovima. Proces pretvaranja torija u uranij-233 zahtijeva izvor neutrona i inicijalni fisibilni materijal poput uranija-235, što povećava troškove. Također, iako je torij relativno obilan, njegova ekstrakcija je skuplja od uranija.

Nuklearna industrija trenutno nije prilagođena za široku primjenu torija. Postojeći reaktori bi morali biti retrofittirani ili bi se morali razviti novi, poput naprednih reaktora na rastopljenu sol, koji još uvijek nisu široko dostupni.

Rastuće globalne energetske potrebe i ciljevi smanjenja emisija ugljika nameću hitnu potrebu za održivim izvorima energije. Torij bi u budućnosti mogao igrati ključnu ulogu, ali to će zahtijevati dalja istraživanja, razvoj i ulaganja u infrastrukturu.

Dok se tehnološke prepreke ne prevaziđu, torij ostaje obećavajuća, ali još uvijek nedovoljno istražena alternativa za energetske izazove 21. stoljeća.