Federico Gobbo: Vratimo se knjigama i originalnim izvorima

Generativna umjetna inteligencija mijenja način na koji učimo, ali donosi i niz izazova. Profesor Federico Gobbo sa Univerziteta u Amsterdamu upozorava na rizike poput plagijata, eho-komora i lažnih informacija. Ističe važnost samosvijesti, kritičkog mišljenja i povratka knjigama kao činu otpora brzom konzumiranju podataka. Možemo li etički koristiti AI? Odgovor leži u razumijevanju njegovih ograničenja. Profesor dr. Federico Gobbo je profesor interlingvistike i esperanta na Univerzitetu u Amsterdamu, s doktoratom kompjuterskih nauka.

Jezik i vještačka inteligencija

Predavao je filozofiju i istoriju računarstva na Univerzitetu Insubria, Varese-Como u Italiji. Profesor Gobbo je bio učesnik na skupu “Jezik i vještačka inteligencija”, koji je u februaru 2025. organizirao Savez za esperanto Bosne i Hercegovine (Esperanto-Ligo de Bosnio kaj Hercegovino).

Profesor Federico Gobbo ističe nekoliko ključnih grešaka koje nastaju pri korištenju ovih tehnologija: plagijat, upotreba AI-ja kao pretraživača, halucinacije i stvaranje eho-komora koje ograničavaju kritičko mišljenje.

Plagijat je jedan od najvećih problema. “Ako je lako prepoznati kada student jednostavno kopira i zalijepi tekst iz AI chatbota, mnogo je teže kada taj tekst prepravi vlastitom rukom”, objašnjava Gobbo. Studenti često koriste AI alate za generisanje sadržaja, ali ne priznaju njihovu upotrebu, što postavlja ozbiljna etička pitanja. “Moramo priznati kada koristimo genAI alate u pisanju radova. Ovo vrijedi i za studente i za istraživače”, naglašava profesor. U akademskoj zajednici transparentnost je ključna, a preuzimanje odgovornosti za vlastiti rad ostaje temelj intelektualnog poštenja.

Drugi problem je korištenje genAI chatbota kao pretraživača. “Algoritmi genAI nisu dizajnirani za pretragu informacija, već za generisanje odgovora na osnovu jezičnih uzoraka”, upozorava Gobbo. Zbog toga studenti često dobijaju netačne ili obmanjujuće informacije. “Trebamo ih naučiti da isključe elektronske uređaje i vrate se fizičkim bibliotekama, kako bi makar na trenutak osjetili smanjenje ovisnosti o digitalnom svijetu. Umijeće prelistavanja tematski organiziranih polica trebalo bi ponovo postati dio obrazovanja.”

Gobbo ističe i problem eho-komora koje generativna AI može stvoriti. “Chatbotovi su programirani da ugađaju korisnicima, potvrđujući njihove predrasude umjesto da ih izazivaju. Time se sužava perspektiva studenata i izbjegavaju informacije koje bi mogle proširiti njihove poglede na svijet.” Kada studenti koriste AI koji im pruža odgovore u skladu s njihovim prethodnim uvjerenjima, oni rijetko dolaze u kontakt s alternativnim perspektivama. “Jedini način da ovo izbjegnemo jeste da budemo svjesni sebe - kako u ličnom, unutrašnjem smislu, tako i u društvenom kontekstu. Kritičko mišljenje je ključno.”

Osvještavanje unutrašnjeg i vanjskog doživljaja sebe ključni je faktor u borbi protiv eho-komora. Istraživanja pokazuju da su ove dvije vrste samosvijesti potpuno neovisne: osoba koja sebe vidi kao neuspješnu i nesigurnu može biti percipirana kao uspješna i jaka od strane drugih. “Rad na unutrašnjoj i vanjskoj samosvijesti povećava ne samo našu sreću nego i našu otpornost na negativne učinke AI tehnologija.”

Kada je riječ o kontroli tehnologije, postavlja se pitanje jesmo li već prošli tačku u kojoj možemo utjecati na razvoj AI-ja. “Još smo u početnoj fazi, gdje se pojavljuje mnogo različitih genAI alata. Još nismo dostigli stabilnu tačku kada će ove tehnologije postati uobičajene poput mašinskog prevođenja ili online enciklopedija. Ali ta tačka dolazi uskoro i ako želimo oblikovati društvo u određenom smjeru, moramo djelovati brzo. To je ono što politika, u svom najuzvišenijem smislu, treba da radi.”

Slijepo povjerenje

Jedna od najvećih grešaka studenata u učenju i korištenju tehnologije jeste slijepo povjerenje. Mnogi od njih vjeruju da je nova tehnologija automatski dobra samo zato što je nova. “Tehnologija često ima oreol magije jer ne razumijemo u potpunosti kako funkcioniše. Moramo demistifikovati naš odnos s tehnologijom. Vratimo se knjigama i originalnim izvorima.”

Mogu li se knjige vratiti u obrazovni sistem, sada kada su postale gotovo avangardne? Gobbo vjeruje da da. “Čitanje ozbiljnih knjiga kako bismo stekli strukturirano znanje postalo je politički čin otpora. Navikli smo se na brzu konzumaciju informacija, što vodi pojednostavljivanju teksta. Nekada je bilo normalno da studenti humanističkih nauka za jedan ispit pročitaju 2.000 stranica. Danas bi takav zahtjev bio smatran radikalnim.” No, profesor Gobbo vidi povratak knjigama i čitanju kao vid spasa od zolupotrebe umjetne inteligencije, kao i razvoj samosvijesti, spoznavanja sebe i shvatanja kako nas drugi vide, eksterne svijest.

Na kraju, profesor Federico Gobbo ističe važnost jezika i raznolikih perspektiva. “Esperanto je čudo - jezik bez političke moći, koji opstaje zahvaljujući idealima bratstva i međusobnog poštovanja. Njegova humanistička osnova uči nas kako da budemo bolji ljudi, bez obzira na razlike u pasošima, spolu, prihodima ili etničkoj pripadnosti. Također, zanimljivo je kako eho-komora funkcioniše drugačije kada koristimo AI chatbotove na više jezika, uključujući esperanto. To nas čini svjesnijima kako algoritmi rade, a što ih bolje razumijemo, to ih možemo koristiti etičnije.”