Curiosity otkrio 'nastanjivu' prošlost Marsa sličnu Zemlji: Kako je kisik tamo dospio?
Stijene koje je rover Curiosity ispitao u drevnom, dugo osušenom koritu jezera na Marsu, otkrile su uslove koji su vjerovatno bili naseljivi prije više milijardi godina.
Tamo, u stijenama na krateru Gale, Curiosity je pronašao iznenađujuću količinu mangan-oksida – minerala koji se obično nalazi u jezerima na Zemlji zbog visoko oksidirajućih uvjeta u njima, što uzrokuje stvaranje kristala mangana u prisustvu kisika.
Njegovo otkriće na Marsu u tako velikim količinama sugerira da su možda slični uvjeti postojali u krateru Gale, kada je bio ispunjen vodom u prošlim eonima, piše Science Alert.
„Na Zemlji se ove vrste naslaga stalno dešavaju zbog visokog sadržaja kiseonika u našoj atmosferi koji proizvodi fotosintetski život i zbog mikroba koji pomažu u katalizaciji tih reakcija oksidacije mangana“, objašnjava geohemičar Patrick Gasda iz Los Alamos National Laboratory.
"Na Marsu nemamo dokaza za život, a mehanizam za proizvodnju kiseonika u Marsovoj drevnoj atmosferi je nejasan, tako da je zaista zbunjujuće kako je manganov oksid formiran i koncentrisan. Ova otkrića ukazuju na veće procese koji se dešavaju u atmosferi Marsa ili površinskim vodama i pokazuju da je potrebno još posla kako bi se razumjela oksidacija na Marsu."
Mangan oksid je čest i prisutan u izobilju ovdje na Zemlji, te je zamršeno uključen u biološke procese. On je esencijalni mineral za nekoliko ljudskih bioloških procesa, ali gotovo cijeli život na Zemlji zahtijeva mangan iz nekog ili onog razloga.
Postoje čak i bakterije koje se za energiju oslanjaju na oksidaciona stanja mangana, a njihovo prisustvo može ubrzati proces oksidacije.
Na Marsu sada nema puno kiseonika koji pluta okolo i sigurno nismo našli nikakve dokaze o živim bakterijama, pa kako je tačno mangan visio tamo u sedimentnim stijenama na obalnim naslagama u količinama usporedivim sa Zemljinim- kao okruženje nije jasno.
Gasda i njegove kolege su pažljivo proučavali mangan kako je analizirao Curiosityjev ChemCam, koji koristi laser za isparavanje minerala, a zatim analizira svjetlost kako bi odredio njihov sastav. Zatim su istraživači istraživali različite mehanizme za taloženje mangana u jezeru kratera Gale: padavine iz jezerske vode ili iz podzemnih voda kroz porozni pijesak.
Svi mehanizmi zahtijevaju prisustvo visoko oksidirajućih uslova, a nakon što su prošli kroz opcije, istraživači su zaključili da bi najvjerovatniji scenario bio taloženje oksida mangana duž obale jezera u prisustvu atmosfere bogate kisikom.
Ovo je još jedan dokaz, kažu, dugovječnog i nastanjivog jezerskog okruženja u drevnom krateru Gale na Marsu, budući da može proći hiljade godina da se formira mangan oksid, u zavisnosti od nivoa kiseonika.
Odakle je došao taj kiseonik, drugo je pitanje koje ostaje bez odgovora, iako je moguće da su udari meteorita u ranoj istoriji Marsa mogli osloboditi kiseonik iz površinskih ledenih naslaga.
Ipak, nalazi nude zadivljujuću perspektivu za traženje tragova drevnog života na crvenoj planeti. Oksidacija posredovana mikrobom možda je ostavila biosignature i organske tvari u stijenama koje sadrže mangan. Perseverance, koja trenutno istražuje isušeno okruženje delte, mogla bi ih tražiti na svojim putovanjima, kažu istraživači.
"Okruženje jezera Gale, kako ga otkrivaju ove drevne stijene, daje nam prozor u životnu sredinu koja izgleda iznenađujuće slično mjestima na Zemlji danas", kaže planetarna naučnica Nina Lanza iz Nacionalne laboratorije Los Alamos.
"Minerali mangana su uobičajeni u plitkim vodama koje sadrže oksidaciju na obali jezera na Zemlji, i izvanredno je pronaći takve prepoznatljive karakteristike na drevnom Marsu."
Istraživanje tima objavljeno je u časopisu Journal of Geophysical Research: Planets.
