Antinaučni stavovi i protivljenje nauci

Religija i nauka često su predstavljene kao dva svijeta koja se međusobno isključuju. Istina je, naravno, složenija: vjera i znanje mogu koegzistirati, ali granica između njih postaje posebno napeta kada se religijske zajednice odluče graditi vlastite istine suprotstavljene empirijskim dokazima.

O pandama i ljudima

U središtu ovog fenomena nalazi se biblijski literalizam – doslovno tumačenje Svetog pisma. Knjiga Postanja, shvaćena kao istorijska činjenica, postaje osnov za odbacivanje evolucije i naučnih saznanja o starosti Zemlje. Takvo čitanje teksta ne ostavlja prostor za simboliku, metaforu ili razvoj ljudskog razumijevanja, već nameće rigidne granice unutar kojih se sve mora uklopiti. Nauka, sa svojom metodologijom i provjerljivim dokazima, prirodno dolazi u sukob s ovim okvirima. Ovo je naročito prisutno kod pripadnika harizmatičnih kršćanskih pokreta, pripadnika Pentakostalne crkve.

Još važnija od teoloških debata je društvena posljedica: harizmatske zajednice često promovišu iscjeljenje molitvom umjesto medicinskim tretmanima, sumnju prema vakcinama, odbacivanje psihijatrije i umanjivanje značaja klimatskih promjena. Vjera u čuda, vizije i proricanja postaje zamjena za empirijsko znanje, a autoritet propovjednika važniji od mišljenja stručnjaka. To ne bi bio problem kada bi se radilo samo o privatnoj pobožnosti – ali ovdje su posljedice mjerljive u ljudskim životima, zdravlju i društvenim politikama.

Oni se drže Teorije mlade Zemlje (da je Zemlja stara od 6.000 do 10.000 godina). Ovi brojevi su izvučeni iz genealogija – računajući od Adama i vjeruju da je Bog stvorio Zemlju za šest dana, čega se drže i mnoge druge kršćanske kongregacije da se razumijemo, ali to nije naučno dokazano.

U nekim državama SAD-a, pod pritiskom ovih zajednica, škole su morale da uključe inteligentni dizajn kao alternativu evoluciji.

“O pandama i ljudima” je školski udžbenik iz 1989. godine koji su napisali Percival Davis (podržavao teoriju mlade Zemlje) i Dean H. Kenyon, a uredio Charles Thaxton. Objavila ga je Foundation for Thought and Ethics iz Teksasa. Knjiga promoviše inteligentni dizajn, pseudonaučni koncept koji tvrdi da život pokazuje znakove da ga je stvorilo inteligentno biće. Iako se u udžbeniku to biće ne imenuje, zagovornici jasno podrazumijevaju da se radi o kršćanskom Bogu.

U Brazilu, pod vlašću Jaira Bolsonara, Pentakostalci su lobirali za uklanjanje evolucije iz školskih udžbenika.

Iz ovih harizmatičnih pokreta, organizacija i zajednica često dolaze različite prakse alternativne medicine, pogotovo naturopatija te neke vrlo zastrašujuće prakse, poput speaking tongues. Ovo se odnosi na nerazumljivo izgovaranje nepovezanih glasova koje pripadnici ovih kongrecija i sekti smatraju nekom vrstom svetog govora.

U pozadini ovih narativa leži i duboko nepovjerenje prema institucijama. Univerziteti, zdravstveni sistemi, pa čak i međunarodne organizacije predstavljaju se kao elitističke ili čak demonske sile koje žele kontrolisati vjernike. Time se stvara zatvoreni krug u kojem se svaka kritika ili drugačije mišljenje unaprijed diskvalifikuje kao napad na vjeru. Takva retorika podsjeća na teorije zavjere – od ideje da su vakcine oružje globalista do uvjerenja da naučnici kriju istinsku starost Zemlje. Rezultat je stvaranje alternativne stvarnosti u kojoj je nauka neprijatelj, a propovjednik nosilac apsolutne istine.

Mormoni su, primjerice, protiv abortusa osim u slučajevima silovanja, incesta, ozbiljne opasnosti po život majke ili teških malformacija fetusa; brak i rodne uloge vide u tradicionalnom okviru porodice, a LGBTQ+ i rodni pokreti se ne priznaju kao usklađeni sa Božjim planom. Dakle, nisu rigidni kao u nekim slučajevima kod katolika, ali ne odobravaju abortus. Iz mormonskih krugova dolazi i tzv. tradwife trend – promocija tradicionalne uloge žene u kući, žene koja je ekonomski ovisna, njena uloga je da bude majka i vodi dom. Neke od ovih žena zarađuju na svojim kanalima društvenih mreža, ali dio prihoda daju Crkvi.

Većina drugi kršćanskih pokreta je također protiv prava žena na autonomiju tijela i protiv rodnih pokreta te prava LGBTIQ zajednice.

Psihološka dimenzija

Naravno, važno je izbjeći preširoke generalizacije. Nisu svi evangelisti ili pentakostalci protiv nauke. Postoje pokreti unutar istih zajednica koji prihvataju evoluciju, podržavaju vakcinaciju i nastoje uskladiti vjeru i nauku. No, u harizmatskim krugovima karizmatični lideri često imaju ogroman uticaj, i to bez ikakvog naučnog obrazovanja. Njihove poruke oblikuju svakodnevni život vjernika – od zdravstvenih odluka do političkih stavova – i to je ono što zabrinjava.

Ono što me posebno pogađa jeste psihološka dimenzija. Kada vjernici vjeruju da su bolesti rezultat grijeha ili nedostatka vjere, teret se prebacuje na pojedinca: ako iscjeljenje izostane, krivac nije propovjednik niti manjkava metoda, nego sam pacijent. To stvara dodatne stigmu i bol, posebno kod ljudi koji se bore s mentalnim poremećajima ili hroničnim bolestima. Nauka nudi razumijevanje i liječenje, ali u takvom okruženju pristup nauci se odbacuje u korist duhovnih rješenja.

Zašto je to opasno za društvo? Jer naučna pismenost i javno zdravlje nisu privatna stvar, nego zajedničko dobro. Kada značajan broj ljudi odbije vakcinaciju, rizik se ne odnosi samo na njih nego na cijelu zajednicu. Kada se klimatske promjene negiraju iz eshatoloških razloga, gubi se dragocjeno vrijeme za kolektivnu akciju. Kada se psihijatrija proglasi demonskom, mnogi ljudi ostaju bez pomoći. Ovo više nije pitanje vjerovanja, nego odgovornosti.