Adi Pandžić o potencijalu 3D printanja: Od igara do spašavanja života

Kada čujete za 3D printanje, možda pomislite na igračke i hobističke projekte, ali za docenta Mašinskog fakulteta u Sarajevu, dr. Adija Pandžića, to je mnogo više od toga - moćan alat koji mijenja industriju i medicinu. Njegovi projekti pomažu kompanijama da ubrzaju proizvodnju, a ljekarima da preciznije liječe pacijente. Od modela lobanje za hirurške pripreme do proteza za žene oboljele od raka dojke - ono što on i njegov tim rade, spašava i poboljšava živote. Ipak, i pored ovih inovacija, država još ne prepoznaje puni potencijal 3D printanja.

Početak jednog pionira

Adi Pandžić je još od djetinjstva volio eksperimentisati, kreirati i dizajnirati stvari. “Dok sam bio dijete za vrijeme i poslije rata, kada nismo imali igračke, stalno smo ih sami sebi izmišljali i pravili”, prisjeća se. Njegova radoznalost i strast prema stvaranju doveli su ga do Mašinskog fakulteta u Sarajevu, gdje je već na četvrtoj i petoj godini studija radio na ozbiljnim projektima.

Ključni trenutak dogodio se 2014. godine, kada ga je profesor Hazim Bašić povezao s Tarikom Kadrispahićem, koji je posjedovao 3D printer, ali ga nije aktivno koristio. “Bukvalno ljubav na prvi pogled”, kaže Pandžić. “To je bila tehnologija kao kreirana za mene, gdje vrlo brzo mlad čovjek može svoje ideje pretvarati u stvarnost.”

Iako 3D printanje kod mnogih još asocira na zabavu, njegova primjena je mnogo ozbiljnija. Pandžić naglašava da sve više kompanija u BiH prepoznaje prednosti ove tehnologije, naročito u brzoj izradi prototipova i specijalizovanih dijelova koji se teško nabavljaju. “Radim i na primjeni 3D printanja u medicini već pet godina s kolegom Merimom Jusufbegovićem. Postigli smo ozbiljne rezultate i realizovali brojne projekte s direktnom primjenom kod pacijenata i za edukaciju ljekara.”

Jedan od najvažnijih projekata njegovog tima je izrada preciznih modela lobanje za hiruršku pripremu, kao i proteza za žene koje su prošle mastektomiju. “Izrada jedne proteze košta sigurno 250 KM i više, a mi ih besplatno radimo za pacijentice”, ističe Pandžić, dodajući da je podrška države minimalna. “Većinu projekata sami finansiramo ili ih realizujemo kroz saradnju s privatnim kompanijama.”

Iako su tehnički izazovi uvijek prisutni, Pandžić i njegov tim ih rješavaju kroz vlastita istraživanja. Međutim, najveći problem nije u tehnologiji, već u nedostatku institucionalne podrške. “Najveći tehnički zahtjev za nas je to što nemamo adekvatnu tehničku opremu. Sami moramo tražiti rješenja, što je ponekad dobro jer nas tjera na inovativnost, ali s druge strane značajno otežava rad.”

Pandžić ističe i problem sistemske nebrige za nauku i tehnologiju. “Političari su puni priča o inovacijama i podršci startapima, ali nema konkretnih državnih ciljeva. Nemamo strategiju. Kada završimo projekat, eto ih da se poslikaju, ali dok radimo - nikoga nema.”

Šta donosi budućnost?

Uprkos izazovima, 3D printanje u medicini ima ogroman potencijal, čak i u BiH. “Ono što radimo ukorak je s najvećim svjetskim organizacijama. Neki naši projekti su među prvima u svijetu, a naši naučnoistraživački radovi sada se citiraju širom akademske zajednice.”

Trenutno radi na projektima poput preciznih kalupa za rekonstrukciju dijelova lobanje, nastavku izrade proteza dojke, te razvoju 3D printanih medicinskih instrumenata poput laringoskopa. “Također smo razvili 3D printani antropomorfni dijagnostički fantom za CT skeniranje djece, koji smanjuje zračenje za preko 40%, što je veliki napredak u zaštiti najmlađih pacijenata.”

Pored naučnoistraživačkog rada, Pandžić se trudi inspirisati mlade kroz predavanja i online sadržaje. “Na svom YouTube kanalu besplatno obučavam ljude 3D dizajniranju u Solidworksu. Kroz LinkedIn i Instagram pokušavam motivisati studente i srednjoškolce, podučiti ih i pomoći im u karijernom razvoju.”

Da li bi BiH mogla postati regionalni lider u ovoj oblasti? Pandžić vjeruje da bi, ali samo ako država prepozna potencijal i počne ulagati. “Ono što mi tražimo je da se uloži u opremu, u ljude, da napravimo još veći tim i centar za istraživanje 3D tehnologija. Ako želimo da budemo konkurentni, moramo ozbiljno shvatiti ovu šansu.”

Dok Bosna i Hercegovina još ne koristi puni potencijal 3D printanja, zahvaljujući entuzijazmu i trudu ljudi poput Adija Pandžića, ova tehnologija već sada mijenja živote - a njen puni domet tek treba da se ostvari.