Liame Neesone, oprošteno ti je

Koliko ćete se naći zagrijani za novi film Liama Neesona “Absolution” (Oprost, 2024), nakon što je već unazad nekoliko godina i mnogo uloga gdje se junačio pod stare dane i obećavao iz uloge u ulogu da mu je to posljednja? Vjerujući da je to još jedan od takvih filmova u kojem Neeson glumi “žestokog momka”, koji prvo puca, a onda postavlja pitanja, “Oprost” je u biti prava drama u kojoj tek nakon sat svjedočimo prvom ubistvu od svega nekoliko.

Tu i takvu dramu režirao je povratnik u rediteljske redove, Norvežanin Hans Petter Moland, nakon ostvarenja “Out Stealing Horses” iz 2019. Neeson je sa Molandom sarađivao na rediteljevom prvom holivudskom filmu “Cold Pursuit” (Hladna osveta, 2019), inače remakeu njegovog ostvarenja “In Order of Disappearance” (Redoslijed nestanaka) iz 2014.

Sada, pet godina nakon sasvim solidne “Hladne osvete”, Moland režira Neesona skladno njegovima godinama i uspijeva (povremeno) učiniti film (toliko) gledljivim, ali samo istinskim ljubiteljima vremešnog Irca. Bezimeni Neesonov lik u filmu “Absolution” radi kao utjerivač dugova i desna ruka gangstera Charlieja Connera (Ron Perlman), čijeg sina Kylea (Daniel Diemer) nastoji naučiti načinu na koji se vodi “posao”.

Da bi stvar bila gora, sjećanje ga izdaje, ne može upamtiti jednostavne stvari poput imena svog poslodavca, te odlazi doktoru koji mu kaže da ima težak oblik demencije i da će se stvari samo pogoršavati nadalje. Odluči da se poveže sa svojom kćerkom Daisy (Frankie Shaw) sa kojom nije u dobrim odnosima, te saznaje da mu je sin umro još prije dvije godine. Malo sreće i boje u njegov život unosi Afroamerikanka (Yolanda Ross), sa kojom će (za)početi površnu vezu, ali također će se povezati i sa svojim unukom Dreom (Terrence Pulliam).

Koliko god se činilo da se Neeson više ispraksirao u ulogama žestokih momaka, ovdje slika priličan portret pogubljenog čovjeka, koji skladno naslovu filma traži oprost grijeha počinjenih prema porodici, ali i svijetu općenito. I toliko je u tome uvjerljiv, samo što vas baš i nije briga kako će završiti njegov lik.

Ne možete se povezati s njim iako je Neeson standardno dobar, a scenarij Tonyja Gaytona neinspirativan i šablonski. Molandova režija u kombinaciji sa Neesonovom interpretacijom nudi ne tako kvalitetan provod uz pokretne slike, te baš i nije neka preporuka.