Vlaho Bukovac i Split: Grad koji je rodio modernu umjetnost i zauvijek osvojio slikara
“Kćerka Jelica slika”, 1921, Muzeji i galerije Konavala, Kuća Bukovac, Cavtat/Glorija Lizde
Spektakl u spektakularnom Splitu. Splitska Galerija umjetnina predstavlja izložbu “Vlaho Bukovac i Split”. Split se sjeća proslavljenog slikara kojeg se danas naziva ocem hrvatske moderne umjetnosti. Grande-show u Splitu je fantastična šansa da se uživo uživa u poznatim remek-djelima ovog blistavog umjetnika.
U splitskoj Galeriji umjetnina (ima status muzeja, samo se zove galerija) izložena su 44 Bukovčeva rada. Svi pokazani radovi su nastali i izlagani u Splitu.
100 portreta
Autori koncepta izložbe su muzejski savjetnici Božo Majstorović i Iris Slade. Inspirativan tim iz snova. Podsjećaju da Split zaista ima specijalno mjesto u slikarevom putovanju kroz labirinte života i arta. Uz sjaj uspjeha i slave u Parizu, Bukovac u Splitu dulje boravi i radi samo jedanput, od kasne jeseni 1884. do rane jeseni 1885. Upravo u Splitu Bukovac je 1885. godine imao prvu i najopsežniju samostalnu izložbu za života u domovini.
Umjetničko vrijeme u Splitu dijeli se na prije i poslije Bukovca, do njegove pojave slikarstvo je bilo u kamenom dobu, ističu autori aktualnog splitskog postava. Nakon što je doputovao u Split u jesen 1884. Bukovac odsjeda u hotelu De la Ville (danas Bellevue) u kojem uređuje improvizirani atelje. Kako piše u svojoj Autobiografiji, u Splitu je naslikao 100 portreta.
“Portret Frane Bollanija”, 1884, Galerija umjetnina, Split/Zoran Alajbeg
Kako vidi Split? Grad neobičnog zanosa i dobrote srca, zapisao je. Bukovčeva izložba 1885. je prva likovna manifestacija u Splitu i rodno mjesto splitske moderne umjetnosti, naglašavaju autori najnovije izložbe. Obilježavanje 140. godišnjice prve likovne manifestacije u Splitu svojevrsni je hommage Galerije umjetnina Bukovčevoj ostavštini u vidu izložbe slikarevih radova u Splitu od 1884. do kraja 30-ih godina prošlog stoljeća, navode. Ovim sjećanjem obilježava se i 170. obljetnica rođenja slavnog slikara.
Popričali smo s gđom Iris i gospodinom Božom. Samo za čitatelje Oslobođenja, ovi izvrsni povjesničari umjetnosti govore o svojoj jedinstvenoj zamisli, ali i otkrićima do kojih su došli u istraživanju brojnih izvora vezanih za povijesnu izložbu kojom je počela likovna aktivnost u Splitu.
Na pitanje što su najveći izazovi dok se radi izložba o jednom tako velikom umjetniku, gospodin Božo odgovara: “Ovo je izvorno trebala biti podsjećajna izložba da tako kažem, da ukažemo na jedan datum, na jednu godišnjicu. A kad se radi ovakvo ime i o ovakvoj izložbi, dvije su stvari: respekt i respekt. Respekt prema umjetniku i respekt prema svim kolegama koji su se do sada bavili opusom Vlaha Bukovca, a nije ih malo. Pogotovo u zadnjih 10, 15 godina bio je cijeli niz izložbi i novih saznanja. Znači, imati jednu razinu odgovornosti i prema umjetniku i prema vlastitoj struci”.
“Posljednji autoportret”, 1921, Muzeji i galerije Konavala, Kuća Bukovac, Cavtat/Glorija Lizde
Govoreći o izazovima, kaže da su vjerovali da možda još postoje stvari koje se nisu uspjele vidjeti ili pronaći. Imali su i sreće, ističe. “Imamo sada sasvim novu sliku o prvoj Bukovčevoj izložbi koja daje drugu dinamiku i njegovog stilskog razvoja u odnosu što smo do danas, do ove izložbe poznavali”. Što je novo? “Do sada je uglavnom bila riječ da je Bukovac došao u Dalmaciju raditi portrete i da je u godini dana, koliko je bio, uradio 100-tinjak portreta, da je to bila izložba portreta. Portreti Bukovcu i jesu bili forte i likovni i ekonomski, ali očigledno je da je Dalmaciju iskoristio - ne samo Cavtat, gdje je rođen - da ide u pejzaž, da slika u plein-airu (na otvorenom, u prirodi; op.a) da je tako radio i u Splitu. Sada vidimo da njegova najopsežnija izložba koju je uopće imao u domovini za života nije samo najopsežnija nego je i najraznolikija, jer imamo tu i pejzaže, i žanrovske slike. Što daje drugačiju sliku tog razdoblja, a da se to dogodilo u Splitu, na izložbi koju s pravom mi držimo početkom moderne umjetnosti u Splitu i Dalmaciji. A sad bi čak mogli govoriti da je to jedna od onih točki iz koje će se na kraju, kroz 1890-te godine, kad Bukovac bude živio u Zagrebu, i roditi moderna hrvatska umjetnost”.
“Kraj mora”, 1908, Galerija umjetnina, Split /Luka Mjeda
Gđa Iris se nadovezuje: “Ono što se nama kao kustosima činilo dosta važno jest da u postavu bude i portret Marije Kopočić, amaterske, samouke slikarice koja je, kako se navodi u ondašnjim novinama, Bukovcu bila od velike pomoći. Posudili smo ga iz Muzeja grada Splita. I ona je izlagala nekoliko svoji slika i studija na izložbi s Bukovcem u Splitu 1885, što je u međuvremenu potpuno zaboravljeno. To je zanimljiv podatak s obzirom na to da su njeni radovi iz tog vremena nepoznati”.
“Dante: Čistilište”, 1900, Muzeji i galerije Konavala, Kuća Bukovac, Cavtat/Glorija Lizde
Djela pokazana na splitskoj izložbi dolaze iz mnogih značajnih hrvatskih institucija, među ostalim, Arheološkog muzeja Split, Muzeja grada Splita, Muzeja i galerija Konavala, Kuće Bukovac Cavtat, Muzeja suvremene umjetnosti i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Zagreb, Narodnog muzeja Zadar, Splitsko-makarske biskupije, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka i nekoliko privatnih zbirki. Galerija umjetnina odlučila je podsjetiti na Bukovčevu važnu ulogu u razvoju splitske likovne umjetnosti, a ona je ključna i prekretnička.
Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855 – Prag, 1922) slikar je izuzetno zanimljive životne priče i još dinamičnije profesionalne karijere. Jedan je od najplodnijih hrvatskih slikara svih vremena, čija biografija podsjeća na kadrove akcijskog filma. Priča je to i o vječnoj čežnji za zavičajnim Cavtatom i svjetlostima Dalmacije. Bukovac je primjer nevjerojatnog talenta. Taj ludi talent prepoznat je još dok je bio dijete. Za dijete skromnog postolara i domaćice školovanje je bilo nemoguća misija. Ima samo jedanaest godina kad sa stricem odlazi u Ameriku, u New York, u potrazi za boljim životom. Stric ubrzo naprasno umre, pa se nakon četiri teške godine Bukovac vraća kući.
“Konavoka u zimskom ruhu”, 1885, Umjetnička galerija Dubrovnik /Glorija Lizde
Sa šesnaest godina ukrcava se kao brodski kadet na dubrovački jedrenjak koji plovi za Odesu i Carigrad. Dvije godine kasnije odlazi u Južnu Ameriku, u Peru, gdje radi kao crtač slova u tvornici vagona, a u slobodno vrijeme slika. Potom odlazi u San Francisco, konobari i radi portrete po fotkama. Vraća se u rodni Cavtat, nalazi mecenu u dubrovačkom političaru i književniku Medu Puciću koji ga preporučuje biskupu Strossmayeru. Godine 1877. Bukovac šalje na poklon Strossmayeru svoju sliku “Turkinja u hamamu” na kojoj se prvi put potpisuje sa Bukovac umjesto svojim talijanskim prezimenom Faggioni.
“Djeca obitelji Katalinić”, 1885, Zbirka Benko Horvat, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb/Glorija Lizde
Uz potporu Strossmayera iste godine odlazi u Pariz na školovanje gdje zahvaljujući svom talentu ekspresno ide ka internacionalnoj slavi i uspjehu. Diplomira na pariškoj Academie des Beaux-Arts. Od 1878. narednih 17 godina zaredom izlaže na tada svjetski najprestižnijoj izložbi Pariškom salonu. Munjevito pobire hrpu nagrada. Bukovac je jedini hrvatski slikar koji je stvarno osvojio veliku naklonost pariške publike i kritike. Od 1880. do 1890. odlikovan je zlatnom, srebrenom i dvjema brončanim medaljama Pariškog salona, ovjenčan je i počasnim priznanjem (Mention honorable) ove tada najveće svjetske likovne smotre. Bukovac se po internacionalnoj slavi koju je ostvario još za života može porediti jedino sa svjetski slavnim kiparskim genijem Ivanom Meštrovićem, koji se na europskoj umjetničkoj sceni pojavljuje 30 godina kasnije.
Split je zadržao poštovanje. Bukovca smatra dijelom vlastite prošlosti, konkretiziraju autori izložbe ovo sjećanje ful obojeno emocijama. Na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi 1908. u Splitu, Bukovac je s 18 slika najzastupljeniji autor. Slikar tada dolazi na par dana u Split, a lokalci književnici i umjetnici mu priređuju banket u Hotelu Triccoli koji traje do sitnih noćnih sati. Kroničari bilježe da je Split u to vrijeme imao oko 20.000 stanovnika, a spomenutu izložbu u dva mjeseca vidjelo je, ovisno o izvoru, između 7.000 i 10.000 posjetitelja.
“Ribarice (Luka s lađama)”, 1885, Umjetnička galerija Dubrovnik/Glorija Lizde
Zadnja izložba s Bukovčevim radovima u Splitu organizirana za života umjetnika je Izložba jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije 1919. godine. Na ovoj izložbi pokazano je 11 posuđenih Bukovčevih slika, davno nastalih portreta. Split je također lokacija gdje je organizirana prva Bukovčeva posthumna izložba u domovini 1925. Bukovac je zastupljen u fundusima Galerije umjetnina od samog početka. Kada je Galerija umjetnina otvorena 1931, 20-tak Bukovčevih slika izloženo je u najljepšim prostorima Galerije.
Glamur i senzacija
U postavu aktualne izložbe “Vlaho Bukovac i Split” je 15 slika iz fundusa ove muzejske institucije, a čak 8 djela ovog velikog slikara je trajno dostupno posjetiteljima u sklopu stalnog postava. Najnoviji splitski muzejski show afirmira Bukovca kao par excellence portretista. Kao portetista Bukovca uspoređuju i s virtuozom Rembrandtom. Portreti Bukovca su traženi među najbogatijim Parižanima, ali i na engleskom, crnogorskom i srpskom dvoru. U Dalmaciji Bukovac tada slika preko 140 portreta. Pred slikarevim štafelajem defilira masa uglednih Dubrovčana, Korčulana, Cavtačana, Zadrana i Splićana.
Uz portrete ide i malo poznata priča iz umjetnikove Autobiografije: u Splitu je napravio izložbu portreta u dobrotvorne svrhe čiji je prihod podijelio siromašnima. Oni su mu se zahvalili štampanim zahvalnicama u formi pjesme. “Koja je bila prilijepljena na svim ćoškovima grada”, piše slikar.
“Portret Špira Tocigla”, 1885, Galerija umjetnina, Split/Ante Verzotti
Bukovčeve izložbe su uvijek spoj glamura i senzacije. To je umjetnik kojeg se doslovno obožava. I u Splitu se sada mogu vidjeti razlozi ovog obožavanja. Zašto ljudi toliko vole Bukovca? – pitam. Gosp. Božo odgovara: “Ljudi vole realističke, lijepe motive, vole da im slika bude ugoda, vole neproblematično, onako kao što je Matisse rekao, da se ljudi pred njegovom slikom osjećaju kao u udobnoj fotelji. Bukovac je radio dopadljive slike. Bio je majstor zanata, ono što je htio, to je uspio i ostvariti zahvaljujući nevjerojatnoj vještini koju je stekao između ostaloga i ogromnim radom jer to je umjetnik nevjerojatne radišnosti i produktivnosti”.
“Mladi violinist (Armando Meneghello)”, 1885, Galerija umjetnina, Split/Zoran Alajbeg
Gđa Iris kaže: “Ljudi ga vole jer je on slikao lijepe slike, pred kojima se uživa. Ovom prigodom Splićani imaju priliku vidjeti i stare Splićane, kako su oni izgledali, kako su se odijevali za taj čin slikanja jer su se željeli prikazati u najljepšem svjetlu, a izložena su neka vrlo vrijedna i atraktivna Bukovčeva djela”. Na predivnoj splitskoj izložbi može se, među ostalim, vidjeti niz fenomenalnih portreta, zatim, antologijsko ulje na platnu “Djeca obitelji Katalinić”, posljednji autoportret iz 1921, slika “Konavoka u zimskom ruhu” koju će Bukovac kasnije izložiti na Pariškom salonu i dr. vrhunska djela.
“Povjerljiva priča”, 1884, Galerija umjetnina, Split
/ Ante Verzotti
Najslavniji hrvatski slikar s kraja 19. i početka 20. stoljeća želio se vratiti u voljeni Cavtat. Umro je u Pragu, a njegova urna po izričitoj želji položena je u obiteljsku grobnicu u Cavtatu. Slikar kojem je, kako je isticao, nezamislivo bilo filozofiranje o slikarstvu, piše: “Boja je sve, svjetlost je boja”, “Dar promatranja je umjetnikova snaga”, “Dan proveden u slikanju ispunjen je suncem”. Bogat i slavan u svojim dnevnicima naglašava nužnost skromnosti i poniznosti prema životu i umjetnosti. “Kad nam se učini da smo nešto postigli, da rastemo od ponosa i zadovoljstva valja s večeri pogledati nebo – ono će nam reći koliki smo”. Izložba koja se ne propušta ostaje u Splitu do 30. listopada.
