Uz završnicu festivala ZagrebDox: Prozor u svijet - potraga za nadom

Nagrađene autorice i autori/Samir Cerić Kovačević/

Nagrađene autorice i autori/Samir Cerić Kovačević/

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

“Ovaj film svjedočanstvo je za sadašnje i buduće naraštaje koji prikazuje kako možemo pojmiti potpuno ugnježđivanje rata u našu svakodnevicu i straha koji sije, osobito među djecom. Kada kurikulum za osnovne škole postane mehanizam indoktrinacije, integritet pojedinca i nevjerojatna hrabrost nadahnjuju svojom suštinom te udaraju protiv okrutnosti propagande...”

Dio je to obrazloženja međunarodnog žirija 21. ZagrebDoxa (Silje Evensmo Jacobsen, Igor Mirković i Mara Prohaska Marković) uz nagradu filmu “Gospodin Nitko protiv Putina”, proglašenom za najbolji u međunarodnoj konkurenciji, dodijelivši mu Veliki pečat (autori David Borenstein i Pasha Talankin, dansko-češka koprodukcija).

Kraj vremena

U istoj natjecateljskoj skupini publika je pak odabrala kao najbolji film “Na domaćem terenu” (Home Game) Lidije Zelović (Nizozemska). U regionalnoj konkurenciji žiri u sastavu Vladimir Loginov, Tanja Miličić i Viki Reka Kiss odlučio je da nagrada za najbolji film pripadne ostvarenju “Ko će pokucati na vrata doma mog” autorice Maje Novaković u koprodukciji Srbije i Bosne i Hercegovine. Obrazloženo je da je riječ o filmu koji omogućava da “...kroz pažljivo složene, slikovite prizore gledatelj uranja u okoliš i njegovu zvučnu kulisu, te ujedno dobiva vrijednu priliku da duboko razmisli o osnovama našeg postojanja”.

Mali pečat za najbolji kratki film osvojio je kanadski film “Tko voli sunce” Arshia Shakiba, dok je Mali pečat za najboljeg mladog autora do 35 godina pripao Ivanu Vlasovu i Nikiti Stashkevichu (Rusija) za film “Odlazak”, u originalu “Wind has no tail”. U kategoriji filmova koji promiču ljudska prava – Movies that matter – laureat je film “Sudane, sjećaj nas se”, autor Hind Meddeb (koprodukcija Francuska, Tunis i Katar). Međunarodna federacija filmskih kritičara nagradu FIPRESCI uručila je filmu “Noć kojota” Clare Trischler (austrijsko-njemačka produkcija). Najzad, počasni Veliki pečat, što ga dodjeljuje umjetnički direktor ZGDoxa i njegov utemeljitelj Nenad Puhovski, otišao je u ruke Petera Mettlera za trilogiju “Kocka, bogovi i LSD”, “Kraj vremena” i “Slika svjetla” (kanadsko-švicarska produkcija).

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Naravno, to je samo dio nagrađenih filmova – ove godine pristiglo je više od 1.500 dokumentarnih filmova, od kojih je odabrano i prikazano njih 107, razvrstanih u ukupno 16 programa. Od toga broja, 20 se prikazalo u međunarodnoj, a 18 u regionalnoj konkurenciji. Brojne su teme o kojima govore, mnoge prozore i uvide otvaraju u svijet kojim smo okruženi – rat u Ukrajini, pandemija Covida, pustošenje Gaze, da spomenemo samo neke krizne točke vremena u kojem su stvarani, ali i intimne obiteljske priče u kojima se zrcale naši svakodnevni životi.

Oni, ujedno, kako to uviđa i Nenad Puhovski, umjetnički direktor i osnivač ZGDoxa – festivala čije je dokumentarce u posljednja dva desetljeća vidjelo više od 350.000 gledatelja – postavljaju jedno od temeljnih pitanja svakog, pa i našeg vremena: ima li danas nade za nadu? “Mora biti!”, kaže Puhovski i dodaje: “Jednostavno osjećam da moramo pokušati – ako ne dati smisao, ako ne poboljšati svijet, onda barem razumjeti što se doista događa. Mi smo tu da vam prikažemo kako najbolji svjetski filmaši, svih generacija, nacionalnosti i rukopisa, vide svijet u kojem živimo. Pravu realnost. Te da, nakon projekcije, porazgovaramo. I u tom razgovoru, razmjeni misli i ideja, pokušamo pronaći – nadu.”

Iznad vode

Renomirana filmska autorica Jasmila Žbanić, u kategoriji Majstori Doxa, predstavila je novi film “Blum – gospodari svoje budućnosti” (produkcija BiH), portret legendarnog poduzetnika i utemeljitelja sarajevskog Energoinvesta, nekadašnjeg proizvodnog giganta. Kroz tu biografsku priču ispreplela je i mladim generacijama danas gotovo nepoznat pojam samoupravljanja u društvu i ekonomiji – na čijim je osnovama sam Energoinvest i stvoren, i rastao, u zemlji koje više nema.

“Taj dokumentarac”, ističe i Puhovski, “govori kroz lik jednog čovjeka o jednom vremenu i o nečemu što je, po mom mišljenju, neopravdano bačeno u zakutak, a da nije pošteno analizirano... Pogotovo mi se čini da je to važno danas kada smo suočeni s grabežljivim, grubim kapitalizmom koji ne vodi računa apsolutno ni o čemu – ni o ljudima, ni o njihovim sudbinama, ni o njihovom zdravlju – zapravo ni o čemu, osim o profitu...”

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Filmovi poput onih na ZGDoxu nedvojbeno vam mogu pomoći da shvatite barem dio nečega važnog o svijetu u kojem živite, kako bi vam glava duže bila izvan vode.