Uvijek je nedostajao ovjeren papir

Vremenska odrednica - ljeto 1970.

Mjesto odvijanja radnje - baraka načinjena za privremeni smještaj nakon što su mudre glave i spretne ruke gradskih otaca vidjele kako imaju u centru Centra parcelu koju će popuniti armiranim betonom i podići u vazduh pet spratova sa dva stana po etaži uz pripadajući podrum i ravan krov koji će isprva glumiti zajedničku terasu, a kasnije biti pretvoren u još jednu stambenu površinu i sve nusprostorije koje se podrazumijevaju uz, pride, pogled na staru Električnu centralu.

Papir, olovka, koverta...

Glavni lik - otac. Moj otac.

Po uzdahu što mu se oteo kad je sjeo za stol nakon nikad mekšeg zatvaranja vrata za sobom, moglo se vidjeti kako je iscrpio sve mogućnosti da se dočepa kvadrature dostojne radnika, samoupravnog pregaoca koji je ostavljao, na kraju i ostavio, leđa po bauštelima. Bio je filovan mjesecima savjetima i smjernicama oko Šta i Kako i on se ponašao kako mu je bilo rečeno, ali džaba. Uvijek je nedostajao ovjeren papir, neki bod na Stambenoj listi, nešto. Kao zadnje mu je bilo natuknuto da bi se mogao obratiti Maršalatu. To - Maršalat je bio, ni manje-ni više, nego Ured predsjednika države, a pisati drugu Titu... Nije šala! Papir, olovka, koverta i tri mjeseca bez ikakve priče, smatraj stvar gotovom, jer ako neće On, ma neće niko tek.

Odgovor je, jasno, bio kakav treba biti - po pravilima službe. Gornji lijevi ćošak je zauzelo puno ime ustanove kojoj se obratilo, adresa, broj protokola, a onda uredno otkucan vještom rukom kratak tekst koji objašnjava kako se Maršal ne pita za stambena pitanja i da se sve treba vratiti natrag, na početak, na Radnički savjet firme u kojoj je zaposlen. Mjesto u donjem desnom uglu je zauzeo datum, pečat, kao i rang onog koji se i svojeručno potpisao.

To kako je stari odradio šta se trebalo odraditi ne bi li trajno bolesnog sina...

U svoj sili savjeta koje je čuo nije mu palo na pamet tražiti stan od Domova zdravlja Sarajevo, jer sam za svojih nepunih sedam godina, u vrijeme pisanja pisma vrhu vrhova, imao više radnih sati i dana od polovine stambeno zbrinutih doktora i medicinskih sestara, tako da...

Vremenska odrednica - ev’ sad.

Mjesto odvijanja radnje - ni tri stotine metara zračne linije od barake za privremeni smještaj koja i danas stoji.

Glavni lik - Ja.

Sarajevo, proljeće na ljeto 2025.

Treba otvoriti, treba se koristiti protokolom, treba... Previše toga - Treba.

Neću!

Po uzdahu koji mi se oteo kad sam zalupio vratima moglo se vidjeti kako nešto ne štima, a kad sam uzeo papir i olovku, svi su u kući znali da idu tri dana šutnje i cigara na cigaru.

Pozicija je pozicija

Ne znam koliko imaš vremena, a ne želim da Tebe, ili tvoj Ured, umaram. Uvijek ima preče od prečeg, a država nije mala stvar. Nešto znam o državi, uređenju joj, o tome kako država funkcioniše. Na kraju krajeva - nije moje da znam, ali Te moram podsjetiti kako si Ti tu gdje jesi, a Jesi, i radi mene. Tvoje je, tek, da služiš i štitiš. Pozicija je pozicija, a meni treba zaštita i od Tebe, jer si mi otela, ukrala, onaj jedan dan u dvije godine kad sam mogao nasmijan reći da mi je rukopis prošao na konkursu Fondacije za izdavaštvo i odgovarati na jedno te isto pitanje - Kol’ko si para uz’o? Tvoje Ministarstvo se pita, Ti se pitaš, ništa ne treba vraćati na početak, tek...

Rado bih Ti poslao rukopis koji sad stoji gdje stoji i, usput, zatražio od Ministarstva dovoljno novaca da mi bude za odštampati stotinjak primjeraka, uzeti ISBN broj kako bih ušao i u Nacionalnu biblioteku, ali neću. Da ne bude kako sam Ja škrtac, ide priča.

Eee…

Pojašnjavati ljudima…

Filozofija je SVE. Filozofija se zasniva na vulgarnim objašnjenjima krupnih, praktično nepojmljivih stvari kako bi se ljudima objasnila bit. Onda se sve to zavije u kakvu krupnu riječ i svi zaborave o čemu se radi, zaborave bit.

Danas sam morao govoriti ljudima o osjećaju sitosti koji ti brani da kažeš kako si gladan.

Nisam nešto dobar s imenima, ali me neka tupa bol ispod rebara podsjeća kako ću zapamtiti Tvoje, kao što pamtim i pukovnika Đuričića S. iz augusta 1970.

Gladan sam.